Ovorena izložba “I giardini di marzo” Roberta Paulette u MMC galeriji u Umagu

Izložba “I giardini di marzo” Roberta Paulette otvorena je u petak, 25. lipnja u MMC galeriji Grada Umaga. Ovog istaknutog istarskog likovnog umjetnika, koji je izlagao stotinjak puta u renomiranim muzejima i galerijama u zemlji i inozemstvu predstavila je voditeljica galerije Sanja Benčić, a umjetnik, koji je ujedno i autor predgovora katalogu ispričao je priču koja ga je nadahnula za stvaranje izloženih radova.

Njegov tekst izložen je i u galeriji i kako Pauletta naglašava, jednakovrijedni je izložak uz ostale radove i sastavni dio postava. Izložene su četiri, što zidne, što podne instalacije, te tri grupe minijatura od kojih se svaka sastoji od tri do četiri zasebna djela. Instalacije se sastoje od uporabne, potrošne robe, lako dostupne u svakom kućanstvu. Između tih elementa koje tvore konstrukcije gledatelj instinktivno počinje rastavljati kompoziciju na spužve za tuširanje, četkice za wc školjku, dasku za peglanje, metle i slično. Važan element čini i boja, a neki od dijelova svijetle prikopčani na struju.

Deset minijatura dimenzije 10 sa 12 centimetara, podijeljenih u tri skupine nastale su u dva dana, točnije 12. i 13. lipnja 2020. godine, pretežito u kolažnoj tehnici, a nose naslove na engleskom jeziku, primjerice: „Rape of Europe“, „Scary monsters“, te „Finally free“, a motivi su udovi ljudskih tijela i glave kao posljedice nasilja.

Opisujući svoj rad, autor kaže: “I giardini di marzo” jedna mi je od najdražih pjesama zlatnog perioda talijanske canzone ili musiche leggere, kako ju je sam autor Lucio Battisti, pomalo auto-defanzivno znao zvati. Pjesma je objavljena 1972. godine u formi singlice te je postigla nezamislivo vrtoglav uspjeh. Imao sam 11 godina tada i tog sam ljeta boravio u Trstu provodeći ležerne i bezbrižne dane kod moje none Anne. U to je vrijeme dopoguerra upravo postala prošlost, a Italija se, nabildana američkom pomoći, otvarala novim horizontima. Doprinos medija, popularne kulture i dakako canzone, tom velikom nacionalnom povratku ponosa (a možda tek bijegu od krivnje) je enormno. Od domaćica i tifosa, do tinejdžera i signorie, Italija je pjevala i ta me se zagrijana općedruštvena mobilnost dojmila. Rastuća politička prava žena i pravo na abortus, sekularnost, humanističke društvene težnje uz ojačanu ulogu sindikata i sveučilišta, išlo je ruku pod ruku s uzletom talijanske industrije: od Fiata i Barille, preko mode, filma i televizijskih festivala, pa sve do Ferrarija. Tek sam još jednom, desetljeće i pol kasnije, doživio takvu društvenu poletnost, i tada se pjevalo i tada se plesalo, no zemlja u kojoj sam živio nije se propinjala već je propadala. Jednoga sam sparnoga popodneva listajući nonine magazine naišao na tekst pjesme. Inovativna glazbena struktura, ritam preliven morima harmonije, umreženi aranžmani i nadasve, la divina interpretazione di Lucio, odaju atmosferu oslobađajuće energije, kao jutro u ožujku kada spora zima susretne mladenačko proljeće. Lucio pjeva o siromaštvu i sramu, o neuvjetovanoj ljubavi i moralnoj inhibiciji, o svježini i nadi. Od samog naslova pa na dalje, ništa u tekstu nije eksplicitno. Hermetičan i kontradiktoran, on sljubljen s glazbom čini da ono neizrečeno i prešućeno postane opće i podrazumijevajuće. No, ipak puni smisao tog teksta izmiče, izmicao mi je jučer i izmiče mi i danas. Želio sam svoje radove, tako daleke od vječnosti, svakodnevne i potrošne, već reciklirane ili jednokratne, no nipošto frivolne, udaljiti od bilo kakve moguće interpretacije, kada bi u tomu uspio bio bi to dostojan hommage mojoj divnoj talijanskoj obitelji.“

Autor ističe kako mu se dva pojma u njegovoj umjetnosti čine ključnima: manirizam (ponavljanje) i činjenje lišeno smisla, barem onog izvanjskog, vidljivog te naglašava kako su se ove kategorije visoko pozicionirale na pijedestalu njegove plodne i beskorisne umjetnosti.

Izložba je financirana sredstvima Ustanove FESTUM, Grada Umaga i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a može se razgledati do 14. srpnja.

Tekst Lidija KUHAR i Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR

Leave a Reply


3 − 2 =

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum