Novi program Kreativna Europa 2014.-2020.
Europska unija donijela je novi program Kreativna Europa za razdoblje 2014.-2020. čiji je cilj poduprijeti europsku kinematografiju, kulturni i kreativni sektor s ciljem doprinosa održivom rastu i zapošljavanju u skladu sa strategijom Europa 2020 koja promiče pametni, održivi i inkluzivni razvoj. Za program je predložen proračun od 1,8 milijardi eura.
Prema istraživanjima, kultura čini važnu ulogu u ekonomiji Europske unije. Naime, udio kulturne i kreativne industrije u europskom BDP-u iznosi 4,5% i čini 3,8% zaposlenih na europskoj razini uz rast zaposlenosti od 3,5% godišnje. Kreativna Europa je odgovor na takve trendove strateškim pristupom i planom ulaganja u taj sektor. Predviđa se da će u razdoblju od 2014.-2020. godine u programu sudjelovati najmanje 8000 kulturnih organizacija, 300 000 umjetnika, kulturnih profesionalaca i njihovih proizvoda koji će primit potporu za prekograničnu suradnju što će im pomoći stjecanje iskustva i stvaranje međunarodne karijere. Potpora će uključiti umjetnike, profesionalce u kulturi i organizacije u izvedbenim i ostalim umjetnostima, oglašavanju, filmu, TV-u, glazbi, interdisciplinarnim umjetnostima, baštini i industriji video igara.
Dosadašnji programi Kultura, MEDIA i MEDIA Mundus biti će obuhvaćeni zajedničkim okvirnim programom u Kreativnoj Europi ali će različiti sektori biti u različitim programskim aktivnostima. Kreativna Europa će udružiti do sada razdvojene mehanizme potpore kulturnom i audiovizualnom sektoru u zajednički tzv. ‘one stop-shop’ otvoren svim kulturnim i kreativnim industrijama, ali će uz to odgovarati na zasebne potrebe kulturnog i kreativnog sektora preko posebnih programskih aktivnosti, Kulture i MEDIA.
Program će, kao i dosadašnje programe u kulturi, provoditi Izvršna agencija za obrazovanje, kulturu i audiovizualnu djelatnost. Na natječaje će se moći prijavljivati pravne osobe, odnosno, kulturne organizacije i institucije iz svih država članica EU28, države članice EFTA-e (Island,Lihtenštajn, Norveška i Švicarska), Turska, Makedonija, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina te susjedne države. Ostale države moći će sudjelovati u programu u posebnim aktivnostima.
Europska komisija iznijela je neslužbeni plan početka implementacije programa Kreativna Europa nakon što je u ovoga mjeseca odobrila program rada za 2014. godinu (Annual Work Programme 2014) – ciljevi, prioriteti, opis aktivnosti i očekivani rezultati, nacrt ukupnog financijskog plana, indikativan iznos alociran za svaku aktivnost, selekcija i sufinanciranje, provizorni vremenski okvir. Ova radnja uključivala je stručnjake iz zemalja članica kao i zajedničke susrete s predstavnicima članova odbora programa Kultura i MEDIA.
Krajem 2013. godine očekuje se objava Programskog vodiča, odnosno, Smjernica za prijavitelje kako bi imali vremena za pripremu prijava te objava prvih rokova za prijave.
Na stranicama Europskog parlamentu objavljena je studija Instituta za međunarodne odnose koja je sveobuhvatna analiza programa Kreativna Europa. Studiju možete pogledati ovdje.
Položaj nezavisne kulture u Nacrtu kulturne strategije grada Pule za razdoblje od 2014. – 2020.
Autor: Admin | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
U ovom tekstu pokušati će se dati uvid u važnost nezavisne kulture prema nacrtu kulturne strategije grada Pule, koja je jednoglasno prihvaćena na 4. sjednici Gradskog vijeća 24. listopada 2013. Autori strategije su Davor Mišković i Edgar Buršić, i sami više-manje vezani za nezavisnu kulturnu scenu.
U uvodnom dijelu teksta u kojem se opisuje kulturni sustav autori navode njegove glavne nedostatke, a to su:
- njegova zatvorenost (institucija djeluju zasebno, nema suradnje unutar sektora niti s drugim sektorima),
- nejednakost (među zaposlenima u institucijama i pripadnicima tzv. nezavisne scene, gdje se pritom nejednakost ne temelji na radu nego na statusu)
- statičnost (sustav ne institucionalizira nove oblike djelovanja, nema dinamike unutar sustava).
Dakle, prema autorima, osnova problema za razvoj nezavisne kulture leži u specifičnostima hrvatskog sustava koji je prije svega fokusiran na institucionalnu stabilnost, gdje se nezavisna kultura nalazi u podređenom položaju, jer stabilnost proizlazi iz društvenog statusa, a ne umjetničkog rada.
Taj različit odnos dovodi aktere u konfliktnu situaciju aktere što kao posljedicu ima nesuradnju.
Strategije i strateški ciljevi:
Tri su ključne strategije za period do 2020.:
- umrežavanje institucija, nezavisne scene i pojedinaca: unapređivanje međusobne komunikacije i stvaranje suradničkih platformi
- razvoj publike: povećanje broja korisnika/publike i produbljivanje razumijevanja umjetničkih djela
- intersektorska suradnja: uključivanje kulture u ekonomske i socijalne razvojne programe.
Na taj se način nezavisnoj kulturi daje poprilična važnost u smislu da postane nezaobilazni faktor u strateškom promišljanju kutlurnog razvoja.
Vizija razvoja kulture i nezavisna kultura:
Vrlo značajnu ulogu nezavisna kultura ima u samoj viziji razvoja kulture gdje se navodi da kulturni standard građana Pule počiva na tri oslonca, a to su kulturna baština, javne ustanove i nezavisna scena. Autori stoga zaključuju da je u idućem razdoblju ključno osiguranje stabilnosti nezavisne scene.
Aktivnosti:
Predloženo je 17 aktivnosti u kojima nezavisna kultura zauzima vrlo važno mjesto.
Jedna od navedenih aktivnosti je redizajn natječaja za javne potrebe koji bi trebao omogućiti uvođenje višegodišnje financiranje programa.
Druga aktivnost direktno povezana s razvojem nezavisne kulture je implementacija suradničkih projekata i platformi koja bi pridonijela jačanju kohezije među akterima, otvaranju ustanova i stabilizaciji nezavisne scene.
Sljedeća aktivnost vezana za razvoj nezavisne kulture jesu mala ulaganja kako bi se unaprijedili zapušteni prostori u kojima se te aktivnosti obavljaju.
Sljedeća aktivnost odnosi se na uspostavljanje protokola za suradnju između ustanova u kulturi i drugih aktera u kulturi budući je nezavisnu kulturnu produkciju nužno integrirati u djelovanje kulturnih ustanova.
Nadalje, važna za razvoj nezavisne kulture trebala bi biti aktivnost pod nazivom Program zajednice kao druga faza redizajna natječaja za javne potrebe. Planira se razdvajanje programa koji imaju vrhunsku umjetničku vrijednost od programa koji su važni za zajednicu, iako imaju više zabavnu nego kulturnu dimenziju. Za prve bi bila ključna njihova estetska vrijednost, a za druge uključenost zajednice, odnosno broj posjetitelja.
Posljednja aktivnost koja se direktno bavi razvojem nezavisne kulture jest stvaranje produkcijskog fonda.
Može se stoga zaključiti da je nezavisna kultura dobila vrlo važno mjesto u Kulturnoj strategiji grada Pule. Predložene aktivnosti prije svega se odnose na unaprijeđenje komunikacije i suradnje, načina financiranja na lokalnoj razini te ulaganja u opremu i prostor. Ono što će predstavljati izazove u njenoj provedbi su količina dostupnih financijskih sredstava na raspolaganju, kvaliteta ljudskih resursa za njenu implementaciju te upitna estetska kvaliteta umjetničke produkcije koju nudi nezavisna kultura. Strategija se također i dalje ne bavi hibridnim oblicima djelovanja na lokalnoj kulturnoj sceni, kao što su javno privatna partnerstva te obavljanje komercijalnih djelatnosti od strane udruga i njihovih tvrtki, a na koje su udruge prisiljene kako bi preživjele u turbulentnim okolnostima.
Tekst: Marino Jurcan
Kulturalne industrije u Hrvatskoj
Kulturalna industrija, termin koji su skovali Theodor Adorno i Max Horkheimer, odnosila se u drugoj polovici 20. stoljeća na njihovu tvrdnju da je nekada autonomna sfera kulture kroz industrijsku organizaciju rada potpala pod utjecaj instrumentalne logike stvaranja profita, tako da je industrija masovne popularne kulture (kojoj pripadaju film, radio, glazba, itd.) mijenjala prostor slobode kulture u prostor ostvarivanja profita.
Pola stoljeća kasnije, u kulturnim industrijama se ne proizvodi i ne prodaje samo roba nego simbolička dobra – brandovi, ali njih proizvode i koriste kao simbolički potencijal i akteri nezavisne kulturne scene. U ime razjašnjavanja smjera u kojem kulturne industrije idu danas u riječkoj Molekuli će se od 12. do 13. studenog 2013. godine održati simpozij na temu Perspektive kulturnih industrija u Hrvatskoj.
U dva dana simpozija postavit će se pitanja o tome što su kulturalne industrije u Hrvatskoj, koji su budući i postojeći modeli, te izdavaštvo i distribucija kulturnih proizvoda. O umjetnicima u kulturalnim industrijama pričat će Mrle iz Let 3 i Saša Antić iz TBF-a, dok će o festivalima pričaju Vedran Meniga i Petar Milat.
Simpozij Perspektive kulturalnih industrija u Hrvatskoj organizira mreža Clubture u sklopu edukacijskog programa Centara znanja za društveni razvoj u području nezavisne kulture. Realizaciju programa podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.
Predložena pulska Kulturna strategija 2014. – 2020.
Autor: Admin | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
Danas, 24. listopada 2013., zakazana je sjednica pulskog Gradskog vijeća na kojoj će se odlučivati o prijedlozima Kulturne strategije grada Pule za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Na jučerašnjoj konferenciji za novinare gradonačelnik Boris Miletić predstavio je tridesetak akata donesenih u razdoblju od 12. do 22. listopada, pa se danas može očekivati i rješenje o otvaranju novog. tj. starog odjela za kulturu Grada Pule kojeg je u velikoj mjeri i najavio Nacrt kulturne strategije a koji su izradili sociolozi Davor Mišković i Egdar Buršić u srpnju ove godine. Nakon srpanjskog predstavljanja Nacrta kulturne strategije koji je bio izrazito loše posjećen od strane kulturnjaka, samo je šest primjedbi stiglo na adresu Grada Pule elektronskim putem, a kako navodi Glas Istre, potpisani su Miodrag Kalčić, Jasminko Balenović, Filip Zoričić, Udruga Metamedija, Gradska organizacija SDP-a i Istarsko narodno kazalište-Gradsko kazalište Pula.
O razlozima minimalne građanske participacije u društveno-kulturnim i političkim procesima ovoga grada može se raspravljati jesu li znak visokog razine sudjelovanja ključnih aktera u kulturi u kreiranju teksta ovog dokumenta ili simptom teške apatije i (ne)povjerenja u politički sustav ili tek kroničan nedostatak zagovaračkih kapaciteta aktera u bojnom polju kojeg zovemo općim imenom “kultura”.
Rezultati natječaja za neprofitne medije Ministarstva kulture
Autor: Admin | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
Ministarstvo kulture dodijelilo je ukupno oko 3 milijuna kuna neproftnim medijima i to po 400. 000 tisuća kuna nepovratnih sredstava portalu H-alter, projektu Treći sektor – civilno društvo na malom ekranu (Fade In) te Forum.tm (Dom kulture Zagreb). U drugom krugu natječaja, osim navedena tri medija Ministarstvo je odlučilo novčano podržati još 11 medija: javni radijski servis Radionet, portal Kulturpunkt.hr, VoxFeminae.net, Lupiga, In-portal.hr, Crol.hr, Nepokoreni grad, Radio Student, Crveni kotač – hrvatsko-romski časopis, TV emisija »Cenzura«, portal Booksa.hr.
Financijska sredstva su, kako je i očekivano, dobili uglavnom zagrebački mediji okupljeni oko mreže neprofitnih medija koji su i inicirali cijelu priču oko financiranja neprofitnih medija iz dijela prihoda od igara na sreću na natječaju Ministarstva kulture te predložili set kriterija o kojima je kasnije raspravljano sa zainteresiranom javnošću.
Cilj samog natječaja je bio unaprijediti status postojećih i novoosnovanih neprofitnih medija te umanjiti probleme s kojima se susreću u svakodnevnom radu, nedostatak profesionalno angažiranog osoblja ali i manjak utjecajnosti i vjerodostojnosti.
Uskoro će biti jasnije jesu li potpore bile neka vrsta socijalne pomoći za one najvidljivije i najglasnije ili će ona zaista unaprijediti sektor neprofitnog novinarstva. Dojam je da njime željelo popraviti status medija, ali se nije razmišljalo o medijskoj sceni. Za vjerovati je da će nakon što su namireni glavni igrači, sljedeće godine nešto sredstava ostati i za lokalne i regionalne medije van metropole, kojih je i u ovom slučaju kao i u gotovo svakom natječaju Ministarstva, oko 80% iz Zagreba.
U svakom slučaju treba čestitati najuspješnijima na dosadašnjem radu koji je sada prepoznat i od komisije koja je bila oformljena za ovaj natječaj (u sastavu: Dejan Kršić, Nada Zgrabljić Rotar, Sanja Sarnavka, Đurđica Klancir, Stojan De Prato, Željko Blaće i Mima Simić).
[/lang_hr]M. J.[/lang_hr]
Predstavljen Nacrt kulturne strategije Grada Pule
Autor: Admin | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
U utorak, 6. kolovoza, javno je predstavljen Nacrt kulturne strategije Grada Pule u Gradskoj vijećnici. Nacrt su predstavili Jasmina Nina Kamber, pomoćnica pročelnika za društvene djelatnosti i sam pročelnik Erik Lukšić, uz oba autora Nacrta kulturne strategije sociologe Davora Miškovića i Edgara Buršića.
Davor Mišković kratko je predstavio način izrade Nacrta koji se gradio kroz razgovore i fokus-grupe s kulturnim djelatnicima, stručnjacima, kulturnim vijećima, ali i predstavnicima publike kao plan lišen megalomanije i kao izrazito pozitivan pokret naprijed za stanje kulture u gradu. Autori su primjetili kako Pula ima neograničene potencijale za kulturni rast, ali koji su neostvarivi u postojećem stanju zbog konkretnih problema, a ti su da u Puli “prolazi svašta”. Stanje je još gore kad se uzmu u obzir opći uvjeti financijske krize, koje slijedi narušeni sustav vrijednosti i nepostojanje prostora odgovornosti u kojem se onda svi akteri u kulturi, od uprave do korisnika, osjećaju nemoćni išta promijeniti.
Nacrt, čija je izrada koštala 40.000 tisuća kuna, djelomično je napisan s namjerom da se sastavi protokol koji bi bio transparentan, u kojem bi bilo vidljivo tko donosi odluke te da se uz takav autoritet vezuje i odgovornost. Primjećeno je i da na kulturnom polju proizvodnje postoji nejednakost ne samo u smislu primanja, statusa i stabilnosti, već i da institucije prihvaćaju vrijednosti podilaženja tržištu i publici koje im nisu imanentne.
Intencija dugogodišnje kulturne strategije je kohezija kulturnog sektora kroz razvijanje vrijednosne orijentacije, interesno povezivanje aktera u kulturi od strane Odjela za kulturu koji će se ponovo oformiti i čija će glavna zadaća biti da postane platforma za suradnju javnih kulturnih ustanova i nezavisne kulturne scene, udruga i društava. Kroz Odjel za kulturu Grada Pule trebao bi se stvoriti “moment solidarnosti” kako bi se izbjegle zamke nejednakosti i komercijalizacije, a da bi se povećalo uzajamno poštovanje kulturnih djelatnika. Ovako teoretski postavljena kulturna strategija naglašava pristup kulturnom radu kao radu za javno dobro, a to je ono koje tržište ne bi osiguravalo ili bi ga pružalo nedovoljno i to samo za odabrane.
Kultura je javna potreba građana i upravo u današnjim uvjetima sužavanja javnog i širenja privatnog prostora (prisjetimo se samo koliko kvadratnih metara zauzimaju terase kafića na našim trgovima), kada treba tražiti nove načine financiranja i funkcioniranja kulturne proizvodnje, što rade pulski kulturni djelatnici, imaju li oni nove ideje, primjedbe na Nacrt kulturne strategije, komentare ili sugestije? Ne, sudeći po broju prisutnih pulski kulturni djelatnici nisu zainteresirani za participaciju u javnoj raspravi o smjeru u kojem će se kultura kretati sljedećih šest godina. Djelomično i gradska uprava snosi odgovornost što je 6. kolovoza bilo prisutno više novinara negoli kulturnjaka. Nacrt je objavljen 25. srpnja, rok za prijavu primjedbi bio je otvoren do 2. kolovoza, a javna rasprava zatvorena je isti dan. Ostali razlozi za apstinenciju od aktivnog participiranja u donošenju odluka vlasti možda se kriju u tome što su kulturnjaci rekli sve što su imali reći pri izradi Nacrta, ali to ne isključuje one ostale. Je li to pokazatelj toga da kultura i nije javna potreba građana koju konzumiraju tek malobrojni ili da je osjećaj nemoći prisutan u tolikoj mjeri da ni sami kulturnjaci, a ni publika nemaju utjecaja na donošenje odluka niti uz svu demokratsku “šminku”?
Ipak, od prisutnih kulturnih djelatnika najglasniji bili su ravnatelj Arheološkog muzeja Davor Komšo i voditelj Dramskog teatra Inata Branko Sušac koji su imali što pohvaliti ili primjetiti, primjerice podršku Grada u pisanju natječaja. Zamjenik župana Miodrag Čerina naglasio je problem koji je istaknut u Nacrtu, problem razvoja publike i zapostavljenih kanala komunikacije između institucija i publike. Vladimir Torbica, županijski pročelnik Upravnog odjela za kulturu dao je konkretan prijedlog da se osnuje državna agencija za pisanje natječaja za EU fondove. Jasno je da za ostvarenje velikih kulturnih potencijala koje grad Pula ima nije dovoljno državno financiranje, pa je tako bilo postavljeno pitanje pročelniku Eriku Lukšiću kako će se financirati Odjel za kulturu. Odgovor je očekivano glasio da se Odjel namjerava financirati iz gradskog proračuna, što znači da će isti novac biti upotrijebljen za širenje sistemske podrške nauštrb širenja kulturne produkcije.
Bez obzira na to što kulturni djelatnici inzistiraju na sastavljanju Odjela za kulturu, do stvarnih operativnih planova, dozvoljenih sredstava i rokova za razvoj kulture morati ćemo još pričekati do izrade konačnog teksta Kulturne strategije i prihvaćanja tog dokumenta od strane gradonačelnika, pa usvajanja na Gradskom vijeću i naposljetku izbora pročelnika za kulturu Grada Pule kada će stvari valjda biti malo jasnije.
Tekst: Tatjana Tomić
Kulturna strategija za kultiviranje kulturnjaka
Na internetskim stranicama grada Pule 25. srpnja objavljen je Nacrt kulturne strategije za razdoblje od 2014. do 2020. koji je sada dostupan široj javnosti za komentare u formi javne rasprave. U ovom članku pokušat ćemo sumirati sadržaj Nacrta strategije i dati osvrt na njegove glavne smjernice.
Odmah u startu treba se reći da je dobro što je uopće došlo do njegove izrade iz razloga što se izrada bazirala na participaciji stručne javnosti s više krugova konzultacija i fokus grupa, a ne kabinetskim putem kako je to često običaj. Nakon provedenih analiza došlo se do zaključaka da su svi problemi prouzrokovani lošim i neadekvatnim postojećim kulturnim sustavom Republike Hrvatske kojemu nedostaje mehanizam javne odgovornosti.
Ključni problemi koji su definirani u 6-godišnjem razdoblju:
- nedostatak novca
- nedostatak vrijednosne orijentacije
- nedostatak raspodjele odgovornosti
- nejednakost unutar kulturnog sustava, a koji je također povezan s pitanjem vrijednosti.
U tekstu strategije definirani su i potencijali. Naravno, navodi se da su ogromni, ali limitirani nedostatkom kapitala i organizacije te se spas nazire u EU fondovima, što je u zadnje vrijeme česta politička fraza. Misija koja se navodi je kontinuirano unapređivanje kulturnog standarda građana. Vizija je takva da se zamišlja da kultura u nekom budućem razdoblju zaista i postane generator razvoja, samo je pitanje hoće li gospodarstvo preživjeti do ostvarenja te vizije. Kao tri oslonca kulturnog standarda građana Pule navode se kulturna baština, javne ustanove i nezavisna kulturna scena kao ključ razumijevanja kulturnog sektora, a koje građani, dodaje se, “ne uspijevaju niti pratiti i čak je iznad njihovih očekivanja”.
Predloženi strateški ciljevi su:
1. Redefinirati ulogu javnih ustanova u kulturi na način da postaju odgovorne ne samo za vlastiti razvoj nego i za razvoj cijelog područja na kojem djeluju; to je smisao njihove javne funkcije.
2. Uspostaviti protokole za kontinuiranu komunikaciju među akterima u kulturi – uvesti obvezu kvartalnih sastanaka kulturnih vijeća i godišnjeg sastanka članova vijeća i korisnika proračunskih sredstava, organizirati godišnju tribinu o stanju pulske kulture i dr.
3. Razviti velike gradske projekte koji se financiraju sredstvima EU-a, Ministarstva kulture i sl. putem kojih se u Pulu dovodi novac nedostupan pojedinačnim organizacijama.
4. Uspostaviti intersektorsku suradnju s osobitim usmjerenjem na urbano planiranje i turizam, na sektore s kojima je kulturni razvitak u Puli neraskidivo povezan.
5. Poticati korisnike proračunskih sredstava da se bave razvojem publike (kroz marketing i odnose s javnošću) i medijacijskim programima.
6. Stabilizirati sektor nezavisne kulture kroz uvođenje višegodišnjih financijskih potpora.
Strategije djelovanja
Do 2020. godine za grad Pulu ključno je raditi na ostvarenju triju strategija djelovanja:
- umrežavanje institucija, nezavisne scene i pojedinaca: unapređivanje međusobne komunikacije i stvaranje suradničkih platformi
- razvoj publike: povećanje broja korisnika/publike i produbljivanje razumijevanja umjetničkih djela
- intersektorska suradnja: uključivanje kulture u ekonomske i socijalne razvojne programe
Aktivnosti
Ukupno je definirano 17 aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi.
Kako autori sami navode, ne radi niti o velikom broju niti o pretjerano kompleksnim aktivnostima, njihova provedba samo pretpostavlja veliku upornost jer je riječ o mobilizaciji i koordinaciji većine aktera pulske kulturne scene. Nadalje, autori kažu da je olakotna okolnost za provedbu ove strategije to što se ne temelji na financijskim ulaganjima nego na socijalnoj koheziji te njezina provedba počiva na unutarnjim snagama.
Što zaključiti?
Sve u svemu, ovo je još jedna strategija iz pera D. Miškovića, inače vrlo kvalitetnog stručnjaka za kulturne politike, koji je dosad uobličio Istarsku kulturnu strategije te onu Grada Pazina, čime je postao najproduktivniji autor kulturnih strategija zasigurno na regionalnom, ali i na nacionalnom nivou.
Međutim, ona se doima kao vrlo kvalitetno sročen plan rada budućeg Odjela za kulturu za naredno šestogodišnje razdoblje. Da se prisjetimo, 2009. Odjel je ukinut s argumentom bolje racionalizacije troškova, stoga je logično zapitati se odakle sada sredstva za ponovno pokretanje, a posebno imajući na umu kompleksnost zadataka koje se stavljaju pred njih u budućem razdoblju. Sudeći po tome, taj će Odjel trebati zaposliti tim od još najmanje 4 – 5 vrhunskih menadžera i pitanje je samo je li to realno očekivanje od navedene stategije jačanja kulture kojoj umjesto novaca namjenjenog za programe treba novac za organizaciju unutar vlastitih redova.
Što se tiče samih kulturnih potencijala te specifičnosti Pule u tom smislu, s obzirom na izabrane strategije može se reći da je situacija dramatična; kulturnjaci su nekultivirani i treba ih naučiti lijepom i pristojnom ponašanju, oni su razjedinjeni – te ih treba naučiti surađivati, a grad i publika su zapušteni te ih treba bolje održavati.
Naravno ovo je samo subjektivni osvrt još jednog kulturnjaka, stoga vas pozivamo da se i sami uvjerite u tekst na internetu (http://www.pula.hr/uploads/media/Kulturna_strategija_Grada_Pule_2014.pdf) i uključite se u raspravu dok je još moguće, rok ističe u petak 2. kolovoza. Moramo naglasiti kako je vrijeme (kraj srpnja i vrijeme godišnjih odmora), mjesto (samo On-line) i trajanje (10-ak dana iako je običaj rok od mjesec dana) javne konzultacije problematično.
Summa summarum, ovo je još jedna generička strategija, koja bi kao vodič mogla poslužiti bilo kojem manjem gradu u Hrvatskoj bez Odjela za kulturu u smjeru organizacije takvog odjela. Ona nam otkriva kako je zapravo moguće razvijati kulturu u vrijeme besparice, primjerice s kultivacijom kulturnjaka za početak.
Piše: Marino Jurcan
Nacrt Kulturne strategije Grada Pule 2014. – 2020.
Autor: Admin | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
Odsjek za kulturu Grada Pule u suradnji s vanjskim suradnicima izradio je Nacrt Kulturne strategije Grada Pule 2014.-2020., te se isti upućuje na javni uvid.
Nacrt Kulturne strategije Grada Pule 2014.-2020. izlaže se na javni uvid, osim na internetskim stranicama Grada Pule www.pula.hr (sekcija: Odsjek za kulturu, Dokumenti i izvješća) i na oglasnoj ploči Upravnog odjela za društvene djelatnosti.
Uvid u Nacrt Kulturne strategije Grada Pule 2014. – 2020. moguć je svakog radnog dana od 8,00 do 11,00 sati u vremenu od 26. srpnja do 02. kolovoza 2013. godine u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, Sergijevaca 2/2, Pula.
Javno predstavljanje Nacrta Kulturne strategije Grada Pule 2014. – 2020. održat će se dana 06. kolovoza 2013. godine s početkom u 10,00 sati na adresi Forum 1, Pula.
Sva zainteresirana javnost, po iščitavanju ovog dokumenta, svoje prijedloge, primjedbe, komentare i sugestije može dostaviti u pisanoj formi u pisarnicu Grada Pule i na e-mail adresu kulturna.strategija(at)pula.hr do 02. kolovoza 2013. godine. Prijedlozi koji pristignu u pisanoj formi imat će jednak tretman pregleda i mogućnosti uvrštavanja u konačni tekst.
Nakon dovršetka postupka javne rasprave, po izradi konačnog teksta Kulturne strategije Grada Pule 2014. – 2020. i prihvaćanju od strane Gradonačelnika, ovaj dokument biti će upućen na usvajanje Gradskom vijeću Grada Pule.
Kako do održivog razvoja u kulturi
Autor: Admin | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
Razgovor s Biljanom Mickov iz Novog Sada, urednicom časopisa Nova misao o održivom razvoju u kulturi.
Što je to održivost i i je li moguće kroz kulturu postići društvenu održivost?
Održivost razvoja, govorimo o sektoru kulture, praktično je stvaranje sistema, plana koji omogućava konstantantni kontinurani razvoj sektora u kulturi. Kada kažemo „održivost u kulturi„ to znači da svaki grad ili regija i država treba imati određenu kulturnu politiku koja se provodi u djelo (implementira). Pored toga, svaka sredina, grad treba imati strateški plan koji kulturu stavlja u poziciju centra i blisko je vezuje s ekonomijom. Takav strateški plan podrazumijeva participaciju kulture u urbanom planiranju, digitalizaciju, uključivanje suvremenog menadžementa u kulturi itd. Svaka sredina mora balansirano kroz plan unaprijediti sektor kulture. Samo nas vrijeme tjera na takve pomake. To je održivost, a naravno mi to radimo ne samo zbog umjetnosti i kulture nego i zbog društva. Da, naravno da se kulturom postiže i društvena održivost. Oni se uzajamno razvojno nadopunjuju i mislim da je to odlično. Kultura je četvrti stup održivog razvoja jednog društva (Agenda 21 Culture) pored ekonomije, društvene inkluzije, vlade i okoline. Definitivno živimo u vremenu koja nas tjera da pojačamo učešće aktivnosti u kulturi i za građane, time jačamo kreativnost koja je sve više dominatnija i u životima svih nas, sve je to uvjetovano razvojem tehnologije.
Na koji način su kreativnost i participacija građana bitni za postizanje održivosti?
Kreativnost nam je potrebna svima, i profesionalcima u kulturi i građanima. Mislim da sam djelomično odgovorila na ovo pitanje u prethodnom pitanju. Kreativnost je nužnost suvremenosti. Participacija građana je bitna na više nivoa, institucije kulture više nisu zatvorenog tipa kako smo navikli. One su otvorene i aktivne institucije koje daju poseban doprinos ljudskom razvoju. Prije svega edukacijski karakter je jako dominatan izlazak van ustaljenih sistema rada, participacija građana je jako bitna. Brzi razvoj tehnologije nas tjera da budemo kreativni jer se sistemi brzo mijenjaju. Individualna, kreativna ideja ima svoju ekonomsku vrednost. Mrežu se jedan od bitnih elemenata, i mislim da će nova elita biti sačinjena od ljudi koji su u mrežama i onih koji su konzumenti. To je „ nova elita“ .
Zašto je važno istraživanje u kulturi za razvoj održivosti?
To je važan deo razvoja kulturnog sektora. Istraživanje otvara razvoj novih modela funkcioniranja kako za menadžere institucija kulture, kustose, urednike programa itd. Pri tom mislim na forume, konferencije, seminare. Razmjena ideja dovodi do razvoja novih modela te tako profesionaci u sektoru kulture i sami građani koji su učesnici u tom procesu mogu napredovati. Ja se zalažem za forume i konferencije unutar institucija i veće povezivanje univeziteta i muzeja, tako i bolji odnos između lokalnih vlada i institucija.
Ulaze li se dovoljno u edukaciju i istraživanje u tranzicijskim zemljama, i bivše YU?
Naravno da se ne ulaže, to mora biti mnogo intenzivnije. Manje-više je slična situacija u ovom regionu. Na bivšem YU prostoru vlada neka vrsta „ zatvorenih institucija “. Jako se slabo organiziraju forumi s europskim ekspertima i ako se organiziraju forumi teško da se implementira nešto novo, tj. jako se sporo sve pomiče. Uglavnom tu ulogu preuzimaju NGO organizacije što mislim da je i dobro, i nije, jer ako nema konkretnog efekta na javne institucije teško da će se nešto pomjeriti brzinom koja odgovara suvremenim tokovima. Zato definitvno edukacija i istraživanje mora da biti dio kulture politike.
Jesu li kreativne industrije moguće u zemljama u koje nisu visoko industrijalizirane?
Naravno da su moguće, kreativne industrije su ekonomski resurs i tako treba da budu i shvaćene. Kreativne industrije su zamjena za industiju, one imaju ekonomski potencijal u sebi, i u svakoj sredini postoje kroz izdavštvo, muzejsku djelatnost, filmsku, dizajn, nove medije itd. Bit je da njihov potencijal bude prepoznat kroz javne politike.
Kako je stanje u tranzicijskim zemljama po pitanju kreativnih industrija, mogu li one nešto ponuditi osim suvenira i tradicijskih proizvoda?
Suvremena produkcija postoji u manje više svim sredinama, kreativnim idejama postižemo da tradicionalni proizvodi imaju suvremeniji oblik. Naprimer, digitalizacija jednog klasičnog tradicionalnog muzeja daje potpuno novi pogled na kulturno nasljeđe i produkciju. Ono što hoću da kažem je da treba da tradiciju povežemo sa suvremenim trenutkom.
Što nedostaje u načinu promišljanja samih kulturnjaka i kulturnog sektora kako bi se postigla održivosti (način razmišlanja, mentalni sklop, nasljeđene vrijednosti, znanja…)?
Nedostaje suvremeniji pristup, razmjena ideja u europskom kontekstu, istraživački projekti, izbalansiran odnos između politike i profesionalaca u sektoru kulture. Više investicija u infrastrukturu da bi pristup za građane bio mnogo bolji, aktivnija interaktivna komunikacija između radnika u kulturi i posjetitelja. Pomicanje kulture s rubova ka centru, menadžerski pristup je više nego važan. Mislim da se stvari pokreću s obzirom da su postojeći načini funkcioniranja neodrživi. Naravno, sve bi se moglo brže odvijati, ali mislim da i mali pomaci znače puno s obzirom da se sektor kulture nije podržavao posljednje desetljeće. Muzej Louvre iz Pariza uključuje suvremeni art u svoj program, kombinirajući suvremenu umjetnost sa klasičnom. Konkretno, uključili su “dance” predstavu u programu Muzeja. Sve zbog boljeg pristupa publike. To imate i po većim muzejima u Evropi. Na primjer, Prado u Madridu mnogo radi na menadžmentu i imaju uspeha.
Prepoznaju li javne politike u tranzicijskim zemljama potrebu za postizanjem održivosti, kakvo je stanje u sektoru kulture?
Postoje pomaci ali mislim da je nužan sistemski pristup kojeg još uvijek nema. Mislim da to nije samo pitanje financija nego želje za promjenama koje bi svima donijele prosperitet. Stanje u sektoru kulture je još uvijek nestabilno, ali većina zemalja u tranziciji govori o tome da se treba ustanoviti jasna kulturna politika, da se mora ulagati u infrastrukturu, istraživanje, a sve u cilju da bi kulturno nasljeđe dobilo suvremeniji oblik kao ostavština za buduće generacije, a suvremena umjetnička praksa imala stabilnu poziciju i utjecala na društvo.
Kako vi tumačite potrebu za promjenama u percepciji kulturnih politika sa ciljem postizanja održivosti?
Pokušaću ovako: značajan je koncept kulturne politike koji jasno pokazuje vertikalno povezivanje različitih iskustava od plana razvoja kulture koji ustvari jačaju horizontalno upravljanje kulturom, preko kulturnih politika regija i gradova, te odnosa urbanizacije i novog dizajna u podizanju standarda i pokretanju razvoja, novog mišljenja, odnosa lokalnih vlada prema institucijama kulture, značaja umrežavanja i partnerske saradnje, te razvoja na polju kreativnih industrija i evaluacija projekata u kulturi.
Važno je postaviti smjernice i ustanoviti temelje stabilnog i održivog razvoja kulture.
Današnje vrijeme i ova desetljeća sigurno će biti vrijeme umrežavanja, agendi i platformi koji promatraju razvoj i istraživanje u kulturi. To je prostor gdje se okreću informacije u znanje, znanje u inovacije, laboratorij sadašnjeg trenutka. Održavanje takvih kontakata i mreža je teško i zahtjeva permanentnu komunikaciju, ali predstavlja zasigurno pozitivan rad u današnjem vremenu kao i mogućnost razvoja na osnovu iskustava drugih sredina.
Zato platforme, mreže regija i gradova postaju konceptualne, programske organizacije za novo rukovođenje sektorom u kulturi. Rukovođenje ova tri elementa u sektoru kulture nose sa sobom određenu kompleksnost. Mi zaista još uvijek trebamo prostor za istraživanje i laboratorije. Drugačije ne možemo očekivati da umjetnička kreacija održava inovaciju i standard, te da će razvoj društva biti izbalansiran.
Uključuje li to i međusektorsku suradnju, na koji način?
To je suština, povezivanje sektora daje novi kvalitet, ništa nije separatno. Na primer, sektor urbanizma jednog grada mora blisko surađavati sa sektorom kulture. Ta dva sektora su po prirodi stvari povezani. Zatim fakulteti i institucije u gradu, zaštita životne sredine i muzej, postavljanjem izložbi u Muzeju o zaštiti životne sredine, doprinosimo „ lobiranju” projekata iz te oblasti, nove tehnologije i Institucije kulture, web portali institucija i mediji.
Na koji način kulturni razvitak može utjecati na razvoj demokratizacije u društvu.
Pravo na kulturu utječe na ljudski razvoj, a interkulturalnost kao sastavni dio demokratskih društava. Participacijom građana u sektoru kulture povećeva se demokratizacija društva. Kultura je segment koji stvara uslove za mir i doprinosi bazičnoj demokratizaciji.
John Holdan jedan od vodećih eksperata i gostujući profesor na Univerzitetu u Londonu, predhodno direktor DEMOS-a, na predavanju u Novom Sadu, rekao je jednu prilično kritičnu rečenicu u odnosu na kulturnu politiku: “Kulturna politika je zatvoreni razgovor među ekspertima. Ono što je kulturi potrebno jest demokratski mandat od strane javnosti…” Znači uključivanje civilnog društva.
Koja je tu uloga civilnog drustva?
Civilno društvo može imati pokretačku snagu, tj djelovati više na lokalne vlade da umjetnost i kultura trebaju biti servis građana i da se to radimo sami zbog nas.Kkulturna politika formira se u korist građana, a ne zadržava u krugu profesionalaca. Bitna je veća participacija građana u tom procesu, demokratizacija. U muzejima da kustosi prave izložbe za sebe, ali to jednostavno više nije tako i da se pored profesionalnog ukusa moraju više približiti publici. Ja glasam za građane.
Biljana Mickov je urednica i istraživačica u kulturi. Diplomirala je na Sveučilištu u Novom Sadu. Također je stekla i europsku diplomu iz projekta menadžment u kulturi (Marsel Hicter fondacija), Bruxelles (podržana od strane UNESCO-a i Evropske komisije). Urednica je u časopisu za suvremenu kulturu pod nazivom Nova misao. Angažirana je na projektima za Muzej suvremene umjetnosti u Novom Sadu i Zavodu za kulturu Vojvodine. Nadalje, surađuje s europskim institutima za kulturu. Radovi su objavljeni u Institutu za kulturu u Barceloni, na Sveučilištu u Bordeauxu i u Velikoj Britaniji.
KAKO, ZAJEDNO, DALJE I BOLJE? EU perspektive razvoja nezavisnih kulturnih centara
Autor: ivonab | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
U organizaciji SUR-a, Saveza udruga Rojca, a u svjetlu skorašnjeg pridruženja Hrvatske Europskoj uniji, od 5. do 7. travnja su u Društvenom centru Rojc održane jedna javna tribina i dvije edukativne radionice na kojima su gosti iz srodnih organizacija podijelili svoja iskustva koja mogu biti korisna i za vizioniranje budućnosti Rojca u novim okolnostima.
Gošća iz Francuske, gđa. Fazette Bordage, predstavila je Trans Europe Halles (TEH), Mrežu kulturnih centara u čijem je osnivanju i razvoju sudjelovala, a sada je kao ambasadorica promovira Centrima koje -poput Rojca – zanima pridruživanje sličnim asocijacijama. Riječ je o mreži koja danas povezuje 48 multidisciplinarnih nezavisnih kulturnih centara iz 20 zemalja EU, s glavnim ciljem podupiranja alternativnih oblika umjetničkog izražavanja i pružanja jedinstvenih pozornica za slobodan umjetnički rad i međukulturalne razmjene.
Kao ideja, Mreža TEH začeta je u ožujku 1983, kad je samostalno kulturno središte „Halles de Schaerbeek“ iz Bruxellesa organiziralo vikend-tribinu razmjene iskustava između nezavisnih centara. Oni su u to vrijeme tek počeli nicati u, mahom squatiranim i volonterskim radom obnavljanim, napuštenim prostorima nekoć industrijske ili vojne namjene, a svoj su identitet gradili usprkos tada prema njima još uglavnom vrlo rezerviranom stavu političkih vlasti.
Na tom prvom sastanku sudjelovalo je sedam klubova koji su ujedno i osnivači mreže: već navedeni domaćin -Halles de Schaerbeek, zatim Huset u Kopenhagenu, Kultur Fabrik iz Koblenza, Melkweg iz Amsterdama, NY Scen iz Gothenburga, Pali Kao iz Pariza, te Rote Fabrik iz Züricha. U međuvremenu, tijekom sad već dvadeset i pet godina kontinuiranog postojanja, TEH- mreža postala je značajnim čimbenikom u europskim kulturnim kretanjima i jedna od najaktivnijih kulturnih mreža u Europi. Svojim članicama pruža poticajnu platformu za razmjenu, podršku i suradnju, kroz programe razmjene i smještaja umjetnika „Artists in residence“, volonterske programe i programe osposobljavanja za kulturne lidere, kao i sastanke Mreže koji se redovito organiziraju dva puta godišnje i na kojima se raspravlja o temama kao što su međukulturalne razmjene i aktualna pitanja svjetskih mreža, te o raznim društveno-političkim temama. TEH surađuje i s drugim kulturnim udrugama i mrežama i aktivno sudjeluje u raspravama oko europske kulturne politike.
(„ Rote Fabrik“, Zürich)
U organizaciji TEH-a do sada je održano sedamdesetak međunarodnih susreta, kao i više desetaka velikih, međunarodnih multilateralnih kulturnih projekata, a mreža se i stalno proširuje novim članicama koje je obogaćuju svojim iskustvima i znanjima.
Dva glavna pravca u kojima se TEH namjerava razvijati su mobilnost i profesionalni razvoj djelatnika u kulturi i to kroz programe razmjene, te radionice i savjetovanja u kulturnim centrima unutar i izvan mreže. „Vrlo je bitno“, naglasila je gosp. Bordage, „osjetiti da nismo izolirani nego smo dio mnogo većeg procesa, pokreta koji se na slične načine događa u cijelom svijetu. Za vas, važno je da se već sada osjetite kao građani Europe, čime vam se otvaraju ne samo financijske pogodnosti nego i mogućnosti zajedničkog iznalaženja inovativnih rješenja u svim područjima djelovanja u kulturi i civilnom sektoru. Suradnja i umrežavanje pružaju sjajne mogućnosti za revitaliziranje zapuštenih prostora, za razvoj kreativnosti, „društvene imaginacije“ i „ko-kreacije“, za otkrivanje novih i uspješnijih načina funkcioniranja i upravljanja kulturnim institucijama kroz razvoj ovakvih višenamjenskih centara i stvaranje novog europskog postindustrijskog trenda.“
Jedan takav pozitivan inovativan primjer predstavili su gosti iz talijanskog centra „Manufakture Knoss“, koji je odnedavno i član TEH-mreže.
Riječ je o trajnom kulturnom i društvenom eksperimentu, rođenom kroz prenamjenu prostora stare, godinama napuštene, škole za metalske radnike. Spontana inicijalna uključenost građana, umjetnika i profesionalaca, koji su se potrudili revitalizirati i vratiti gradu jedno zajedničko dobro, rodila je taj međunarodni centar za istraživanja, obrazovanje i proizvodnju kulture utemeljene na umjetničkoj i organizacijskoj autonomiji. Provincija i Grad Lecce, u čijem su vlasništvu „Manufakture“, nakon početne podozrivosti prema akcijama preuređenja kroz većim dijelom volonterski rad brojnih sudionika, u prosincu 2006. povjerila ga je Kulturnoj udruzi SudEst, koja je tako i formalno preuzela vođenje daljnjeg procesa restrukturiranja i uređenja Centra. Mnogi od sudionika u ovom procesu stvorili su i nastavljaju promicati inovativne kulturne projekte i međusobnu suradnju u njihovoj realizaciji, kontinuirano provodeći raznovrsne aktivnosti i pokrećući nove. Danas, kada je njihov rad prepoznat kao vrlo uspješan primjer sinergije raznovrsnih udruga i široke uključenosti građana, te kao takav poduprt i značajnim sredstvima EU, razvili su i provode velik urbani projekt obnove cijele jedne gradske četvrti u koji se uključuje jako mnogo građana najraznovrsnijih struka. Predstavljajući organizacijski pristup Manufaktura Knoss, gosp. Michele Bee istaknuo je koncept tzv. Trećeg prostora, koji nije potpuno prirodno uređen, ali nije ni potpuno podređen ljudskim intervencijama, već je izvjesna kombinacija između ljudske potrebe za kontrolom i prividne anarhičnosti prirode. „Naši prostori su takvi, treći prostori,“-kaže Bee-„ gdje je organizacija moguća, i prisutna je, ali nije dominantna, već ostavlja otvoren prostor nedorečenosti, nepotpunoj organiziranosti, u kojem se mogu događati i kvalitetne spontane kreacije, za koje je prije svega bitno da svatko tko je uključen pronađe svoj dio posla koji voli i u kojem se osjeća zadovoljnim. Smatram da je vrlo bitno u našim gradovima otvarati takve prostore u kojima se mogu događati i kvalitetne spontane kreacije i inovacije. Dosadašnji odličan odaziv naših sugrađana dokazuje nam da smo na pravom putu.“
Marko Brumen, gost iz mariborskog kulturnog centra „Pekarna“, (koji je također odnedavno učlanjen u TEH mrežu), predstavio je još jednu „uspješnu priču“: Mariborska neovisna scena – iako ne bez raznih peripetija, koje su tijekom godina bile povezane uglavnom s korupcijom i birokratskim kočnicama od strane pojedinaca u gradskoj upravi –uspijeva se u prostorima bivše JNA, održati i razvijati već više od 2 desetljeća . Nakon prošlogodišnjih prosvjeda, u kojima je upravo kreativna jezgra „Pekarne“ odigrala značajnu ulogu, sporna je garnitura u gradskoj vlasti smijenjena pa je i situacija sada, ocjenjuje Brumen, znatno povoljnija, a nakon velikih revitalizacijskih zahvata u prostoru, koji su u tijeku, i velikim su dijelom financirani iz eu-fondova, očekuje se novi kreativni zamah. Namjeravaju ga ostvariti i kroz pojačanu suradnju sa srodnim organizacijama, te veći naglasak na zahtjevnije programe koji se ostvaruju kroz međunarodne suradnje. Inače, i „Pekarna“ je krenula kao squat, u napuštenom prostoru bivše vojne pekare. Kulturno društvo Centar za mlade Indijanez (koje danas upravlja MC klubom „Pekarna“), osnovano je 1996.te, jedan je od najaktivnijih klubova u Sloveniji i danas broji oko 3000 članova. Organizira impresivan niz raznorodnih programa koja su profitno orijentirani i tematski pokrivaju različita područja neformalnih kulturnih aktivnosti, a godišnje privuku oko 35000 posjetitelja. Osim u matičnom klubu, aktivni su kako u cijelom gradu Mariboru, tako i šire, na slovenskoj i međunarodnoj razini. Primarni im je cilj očuvati živima marginalne kulturne oblike izražavanja, te stoga nisu strogo tematski orijentirani – ni po načinu posredovanja, ni po tematici urbane kulture. Njihov “radni prostor” su kako predstave i koncerti, tako i izložbe, radionice, igraonice, blogovi, web stranice i live chat-ovi, širenje ideja …Upitan za savjet koji bi mogao dati kolegama iz Rojca glede novih, tranzicijskih, okolnosti, Brumen je, pored suradnje, nalaženja istinskih interesa korisnika i kontinuirani uporan rad, naglasio: „Što se tiče financija, uz to što EU fondovima nudite kvalitetne projekte, vrlo je važno povezivati se sa srodnim organizacijama, imati EU partnere, ljude koje poznajete, znate kako rade i u njih imate povjerenja, jer se kroz personalni pristup i pouzdane osobne kontakte puno lakše dolazi do potrebnih sredstava.“
Jedan uspješan domaći primjer, Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade „Pogon“, predstavila je njegova ravnateljica, gosp. Emina Višnjić. Ovu hibridnu kulturnu instituciju, utemeljenu na novom inovativnom modelu civilno-javnog partnerstva kojim se nastoji premošćivati jaz između javnog sektora i nezavisne scene, zajednički su osnovali nezavisni Savez udruga Operacija Grad i Grad Zagreb . Kako bi se osiguralo zajedničko upravljanje, ali i zajednička odgovornost, u ovom su modelu jasno podijeljene uloge-uloga sektora kulture mladih je organizirati različite programe, dok je uloga Grada Zagreba kao javne vlasti osiguravati tzv.“hladni pogon“-prostore i bazično financiranje kako bi institucija mogla funkcionirati. Inovativno u tom hibridnom modelu je to što spaja dva naizgled nespojiva principa – s jedne strane su to stabilnost i dugoročnost javne institucije, a s druge civilni sektor koji donosi svoju dinamičnost, inovativnost, raznolikost, čime se dobivaju dvije komplementarnosti koje funkcioniraju unutar jednog sustava. Za sada taj „eksperiment“ funkcionira jako dobro – ocjenjuje Emina Višnjić, dodajući kako je, osim financija oko kojih uvijek postoji problem, najzahtjevnije za ljude koji rade u Pogonu to što su istovremeno odgovorni na dvije strane, koje često nemaju iste interese- lokalnim vlastima i politici s jedne, a s druge strane samoj sceni…
„Naša je uloga upravo mirenje tih interesa, a iz perspektive programskog managementa teško je graditi image institucije i njenu poziciju u kulturnom smislu kad nemate kontrolu nad programom, nego potpuno otvorenu programsku koncepciju kao mi, gdje svatko u određenim okvirima može doći i održavati svoje programe u našim prostorima.“-kazala je Višnjić- „Koliko god je ta otvorenost apsolutna prednost i ja od nje nikad ne bih odustala, utoliko je taj pristup zahtjevniji jer traži puno više vremena za profiliranje i pozicioniranje našeg prostora i institucije, budući je to puno lakše kad imate potpunu kontrolu nad programom. Eto, nama je za to trebalo 4 godine i sada možemo reći da Pogon ima kontinuirane programe i kontinuiranu i vrlo različitu publiku koja je te programe prepoznala i prihvatila.
Lani je tako prostore Pogona koristilo 50-tak organizacija i izbrojali smo da je kroz različite programe prošlo oko 20000 ljudi. Naravno da tu ima još puno mogućnosti za unaprijediti stvari i prostor, i u tome ja vidim buduću ulogu Pogona – u medijaciji i izgradnji odnosa s novim publikama, posebno mladim generacijama, a vezano uz različite sadržaje suvremene kulture i umjetnosti, ali i bitne društvene sadržaje.“
Tekst: D.K
