KAKO, ZAJEDNO, DALJE I BOLJE? EU perspektive razvoja nezavisnih kulturnih centara
Autor: ivonab | Kategorije: Kulturna politika, Vijesti
U organizaciji SUR-a, Saveza udruga Rojca, a u svjetlu skorašnjeg pridruženja Hrvatske Europskoj uniji, od 5. do 7. travnja su u Društvenom centru Rojc održane jedna javna tribina i dvije edukativne radionice na kojima su gosti iz srodnih organizacija podijelili svoja iskustva koja mogu biti korisna i za vizioniranje budućnosti Rojca u novim okolnostima.
Gošća iz Francuske, gđa. Fazette Bordage, predstavila je Trans Europe Halles (TEH), Mrežu kulturnih centara u čijem je osnivanju i razvoju sudjelovala, a sada je kao ambasadorica promovira Centrima koje -poput Rojca – zanima pridruživanje sličnim asocijacijama. Riječ je o mreži koja danas povezuje 48 multidisciplinarnih nezavisnih kulturnih centara iz 20 zemalja EU, s glavnim ciljem podupiranja alternativnih oblika umjetničkog izražavanja i pružanja jedinstvenih pozornica za slobodan umjetnički rad i međukulturalne razmjene.
Kao ideja, Mreža TEH začeta je u ožujku 1983, kad je samostalno kulturno središte „Halles de Schaerbeek“ iz Bruxellesa organiziralo vikend-tribinu razmjene iskustava između nezavisnih centara. Oni su u to vrijeme tek počeli nicati u, mahom squatiranim i volonterskim radom obnavljanim, napuštenim prostorima nekoć industrijske ili vojne namjene, a svoj su identitet gradili usprkos tada prema njima još uglavnom vrlo rezerviranom stavu političkih vlasti.
Na tom prvom sastanku sudjelovalo je sedam klubova koji su ujedno i osnivači mreže: već navedeni domaćin -Halles de Schaerbeek, zatim Huset u Kopenhagenu, Kultur Fabrik iz Koblenza, Melkweg iz Amsterdama, NY Scen iz Gothenburga, Pali Kao iz Pariza, te Rote Fabrik iz Züricha. U međuvremenu, tijekom sad već dvadeset i pet godina kontinuiranog postojanja, TEH- mreža postala je značajnim čimbenikom u europskim kulturnim kretanjima i jedna od najaktivnijih kulturnih mreža u Europi. Svojim članicama pruža poticajnu platformu za razmjenu, podršku i suradnju, kroz programe razmjene i smještaja umjetnika „Artists in residence“, volonterske programe i programe osposobljavanja za kulturne lidere, kao i sastanke Mreže koji se redovito organiziraju dva puta godišnje i na kojima se raspravlja o temama kao što su međukulturalne razmjene i aktualna pitanja svjetskih mreža, te o raznim društveno-političkim temama. TEH surađuje i s drugim kulturnim udrugama i mrežama i aktivno sudjeluje u raspravama oko europske kulturne politike.
(„ Rote Fabrik“, Zürich)
U organizaciji TEH-a do sada je održano sedamdesetak međunarodnih susreta, kao i više desetaka velikih, međunarodnih multilateralnih kulturnih projekata, a mreža se i stalno proširuje novim članicama koje je obogaćuju svojim iskustvima i znanjima.
Dva glavna pravca u kojima se TEH namjerava razvijati su mobilnost i profesionalni razvoj djelatnika u kulturi i to kroz programe razmjene, te radionice i savjetovanja u kulturnim centrima unutar i izvan mreže. „Vrlo je bitno“, naglasila je gosp. Bordage, „osjetiti da nismo izolirani nego smo dio mnogo većeg procesa, pokreta koji se na slične načine događa u cijelom svijetu. Za vas, važno je da se već sada osjetite kao građani Europe, čime vam se otvaraju ne samo financijske pogodnosti nego i mogućnosti zajedničkog iznalaženja inovativnih rješenja u svim područjima djelovanja u kulturi i civilnom sektoru. Suradnja i umrežavanje pružaju sjajne mogućnosti za revitaliziranje zapuštenih prostora, za razvoj kreativnosti, „društvene imaginacije“ i „ko-kreacije“, za otkrivanje novih i uspješnijih načina funkcioniranja i upravljanja kulturnim institucijama kroz razvoj ovakvih višenamjenskih centara i stvaranje novog europskog postindustrijskog trenda.“
Jedan takav pozitivan inovativan primjer predstavili su gosti iz talijanskog centra „Manufakture Knoss“, koji je odnedavno i član TEH-mreže.
Riječ je o trajnom kulturnom i društvenom eksperimentu, rođenom kroz prenamjenu prostora stare, godinama napuštene, škole za metalske radnike. Spontana inicijalna uključenost građana, umjetnika i profesionalaca, koji su se potrudili revitalizirati i vratiti gradu jedno zajedničko dobro, rodila je taj međunarodni centar za istraživanja, obrazovanje i proizvodnju kulture utemeljene na umjetničkoj i organizacijskoj autonomiji. Provincija i Grad Lecce, u čijem su vlasništvu „Manufakture“, nakon početne podozrivosti prema akcijama preuređenja kroz većim dijelom volonterski rad brojnih sudionika, u prosincu 2006. povjerila ga je Kulturnoj udruzi SudEst, koja je tako i formalno preuzela vođenje daljnjeg procesa restrukturiranja i uređenja Centra. Mnogi od sudionika u ovom procesu stvorili su i nastavljaju promicati inovativne kulturne projekte i međusobnu suradnju u njihovoj realizaciji, kontinuirano provodeći raznovrsne aktivnosti i pokrećući nove. Danas, kada je njihov rad prepoznat kao vrlo uspješan primjer sinergije raznovrsnih udruga i široke uključenosti građana, te kao takav poduprt i značajnim sredstvima EU, razvili su i provode velik urbani projekt obnove cijele jedne gradske četvrti u koji se uključuje jako mnogo građana najraznovrsnijih struka. Predstavljajući organizacijski pristup Manufaktura Knoss, gosp. Michele Bee istaknuo je koncept tzv. Trećeg prostora, koji nije potpuno prirodno uređen, ali nije ni potpuno podređen ljudskim intervencijama, već je izvjesna kombinacija između ljudske potrebe za kontrolom i prividne anarhičnosti prirode. „Naši prostori su takvi, treći prostori,“-kaže Bee-„ gdje je organizacija moguća, i prisutna je, ali nije dominantna, već ostavlja otvoren prostor nedorečenosti, nepotpunoj organiziranosti, u kojem se mogu događati i kvalitetne spontane kreacije, za koje je prije svega bitno da svatko tko je uključen pronađe svoj dio posla koji voli i u kojem se osjeća zadovoljnim. Smatram da je vrlo bitno u našim gradovima otvarati takve prostore u kojima se mogu događati i kvalitetne spontane kreacije i inovacije. Dosadašnji odličan odaziv naših sugrađana dokazuje nam da smo na pravom putu.“
Marko Brumen, gost iz mariborskog kulturnog centra „Pekarna“, (koji je također odnedavno učlanjen u TEH mrežu), predstavio je još jednu „uspješnu priču“: Mariborska neovisna scena – iako ne bez raznih peripetija, koje su tijekom godina bile povezane uglavnom s korupcijom i birokratskim kočnicama od strane pojedinaca u gradskoj upravi –uspijeva se u prostorima bivše JNA, održati i razvijati već više od 2 desetljeća . Nakon prošlogodišnjih prosvjeda, u kojima je upravo kreativna jezgra „Pekarne“ odigrala značajnu ulogu, sporna je garnitura u gradskoj vlasti smijenjena pa je i situacija sada, ocjenjuje Brumen, znatno povoljnija, a nakon velikih revitalizacijskih zahvata u prostoru, koji su u tijeku, i velikim su dijelom financirani iz eu-fondova, očekuje se novi kreativni zamah. Namjeravaju ga ostvariti i kroz pojačanu suradnju sa srodnim organizacijama, te veći naglasak na zahtjevnije programe koji se ostvaruju kroz međunarodne suradnje. Inače, i „Pekarna“ je krenula kao squat, u napuštenom prostoru bivše vojne pekare. Kulturno društvo Centar za mlade Indijanez (koje danas upravlja MC klubom „Pekarna“), osnovano je 1996.te, jedan je od najaktivnijih klubova u Sloveniji i danas broji oko 3000 članova. Organizira impresivan niz raznorodnih programa koja su profitno orijentirani i tematski pokrivaju različita područja neformalnih kulturnih aktivnosti, a godišnje privuku oko 35000 posjetitelja. Osim u matičnom klubu, aktivni su kako u cijelom gradu Mariboru, tako i šire, na slovenskoj i međunarodnoj razini. Primarni im je cilj očuvati živima marginalne kulturne oblike izražavanja, te stoga nisu strogo tematski orijentirani – ni po načinu posredovanja, ni po tematici urbane kulture. Njihov “radni prostor” su kako predstave i koncerti, tako i izložbe, radionice, igraonice, blogovi, web stranice i live chat-ovi, širenje ideja …Upitan za savjet koji bi mogao dati kolegama iz Rojca glede novih, tranzicijskih, okolnosti, Brumen je, pored suradnje, nalaženja istinskih interesa korisnika i kontinuirani uporan rad, naglasio: „Što se tiče financija, uz to što EU fondovima nudite kvalitetne projekte, vrlo je važno povezivati se sa srodnim organizacijama, imati EU partnere, ljude koje poznajete, znate kako rade i u njih imate povjerenja, jer se kroz personalni pristup i pouzdane osobne kontakte puno lakše dolazi do potrebnih sredstava.“
Jedan uspješan domaći primjer, Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade „Pogon“, predstavila je njegova ravnateljica, gosp. Emina Višnjić. Ovu hibridnu kulturnu instituciju, utemeljenu na novom inovativnom modelu civilno-javnog partnerstva kojim se nastoji premošćivati jaz između javnog sektora i nezavisne scene, zajednički su osnovali nezavisni Savez udruga Operacija Grad i Grad Zagreb . Kako bi se osiguralo zajedničko upravljanje, ali i zajednička odgovornost, u ovom su modelu jasno podijeljene uloge-uloga sektora kulture mladih je organizirati različite programe, dok je uloga Grada Zagreba kao javne vlasti osiguravati tzv.“hladni pogon“-prostore i bazično financiranje kako bi institucija mogla funkcionirati. Inovativno u tom hibridnom modelu je to što spaja dva naizgled nespojiva principa – s jedne strane su to stabilnost i dugoročnost javne institucije, a s druge civilni sektor koji donosi svoju dinamičnost, inovativnost, raznolikost, čime se dobivaju dvije komplementarnosti koje funkcioniraju unutar jednog sustava. Za sada taj „eksperiment“ funkcionira jako dobro – ocjenjuje Emina Višnjić, dodajući kako je, osim financija oko kojih uvijek postoji problem, najzahtjevnije za ljude koji rade u Pogonu to što su istovremeno odgovorni na dvije strane, koje često nemaju iste interese- lokalnim vlastima i politici s jedne, a s druge strane samoj sceni…
„Naša je uloga upravo mirenje tih interesa, a iz perspektive programskog managementa teško je graditi image institucije i njenu poziciju u kulturnom smislu kad nemate kontrolu nad programom, nego potpuno otvorenu programsku koncepciju kao mi, gdje svatko u određenim okvirima može doći i održavati svoje programe u našim prostorima.“-kazala je Višnjić- „Koliko god je ta otvorenost apsolutna prednost i ja od nje nikad ne bih odustala, utoliko je taj pristup zahtjevniji jer traži puno više vremena za profiliranje i pozicioniranje našeg prostora i institucije, budući je to puno lakše kad imate potpunu kontrolu nad programom. Eto, nama je za to trebalo 4 godine i sada možemo reći da Pogon ima kontinuirane programe i kontinuiranu i vrlo različitu publiku koja je te programe prepoznala i prihvatila.
Lani je tako prostore Pogona koristilo 50-tak organizacija i izbrojali smo da je kroz različite programe prošlo oko 20000 ljudi. Naravno da tu ima još puno mogućnosti za unaprijediti stvari i prostor, i u tome ja vidim buduću ulogu Pogona – u medijaciji i izgradnji odnosa s novim publikama, posebno mladim generacijama, a vezano uz različite sadržaje suvremene kulture i umjetnosti, ali i bitne društvene sadržaje.“
Tekst: D.K
Kultura nije matematička računica
Autor: ivonab | Kategorije: Kulturna politika
Usred monotone rasprave na 4. Saboru kulture u Istri, umjetnički direktor Kazališta Dr. Inata, Branko Sušac, ‘okuražio’ se reći ono što je u tom trenutku većini prisutnih bilo napameti. Dajte se držite teme, kazao je Sušac ističući kako rasprava bez evaluacije Istarske kulturne strategije nema smisla. U tom trenutku, publika se „probudila“ i počastila ga aplauzom. Upravo zbog toga, odlučili smo porazgovarati s njim.
Hajdemo ukratko rezimirati raspravu o kulturnoj strategiji budući da ste vi jedini koji ste kazali da smo skrenuli s teme…
Pa eto, to me u početku stvarno razbjesnilo zato što je svatko pričao o sebi, a nismo ono što je u biti zajedničko svima. Kasnije su se stvari malo poboljšale… Što se tiče same kulturne strategije, mislim da je gospodin Mišković, kao evaluator IKS-a sam dobro rekao – nismo uspjeli u svemu. Normalno da nismo, iz velikog broja razloga. Financijski razlog samo je jedan od mnogih. Međutim, ja tvrdim jednu stvar… nikad nećemo uspjeti do kraja. Ako makar svake godine poboljšavamo situaciju u kulturnom sektoru tri do pet posto, onda će do promjena svakako doći. Mislim da trebamo misliti dugoročno, da ljudi trebaju shvatiti što je kultura, a i na kraju da mi shvatimo što su ljudi (nasmijao se Sušac).
Financijska potpora opet se pokazala kao neizbježna tema…što kažete o svemu tome?
Ja nisam pričao o novcima, nego o gladnima – o umjetnicima koji se trude preživjeti. Ja se oduvijek borim za ujednačavanje statusa nezavisne kulture i institucija. Institucije „pojedu“ dvije trećine potpora! Na primjeru rada Marka Bolkovića, predsjednika udruge Sonitus koji je predstavio 3D mapping Foruma i tako najavio nadolazeći festival Visualia, može se vidjeti kvaliteta mladih snaga. Marko Bolković je napravio nešto što je uobičajeno u Berlinu, a za to je žrtvovao svoj život, svoj novac. Upravo takvim mladim umjetnicima jednostavno treba društvena i privatna zaštita. I napokon, vrijeme je da shvatimo da smo u biti grupa individualaca, umjetnika koji rade svaki za sebe. Ja, osobno, i ne u toj mjeri, budući da se bavim umjetnošću koja je kolektivni čin. Međutim, takve ljude treba zaštititi kao što rade sve napredne zemlje, pogotovo one u Skandinaviji gdje se prati što se događa s umjetničkom scenom i kada se pojavi jedan takav umjetnik, drže ga kao kap vode na dlanu.
Kod nas se svi političari zalažu za kulturu samo pred izbore, ‘lupaju se u prsa junačka’, a poslije sve to zaborave. Promjene su nam nužne, u svemu, pa tako i u kulturi i u pristupu kulturi.
Što bi po vama trebao biti taj prvi korak ka promjeni? Je li umrežavanje prvi korak?
Ne znam leži li rješenje u umrežavanju, jer ja osobno ne vidim razloga da se umrežavam. Zašto bih se umrežavao? Ja sam odgojio organizatore, tehničare; PUF festival rade mladi ljudi koji bi mogli raditi svugdje u svijetu. Neka se umrežava tko hoće i kome je to nužnost. Ovo zvuči bezobrazno, ali uložio sam puno truda, da školujem ljude i mogu reći da su to zaista kvalitetni ljudi. U tom kontekstu mi ne treba umrežavanje.
S onima kojima sam se htio umrežavati, primjerice s Istarskim narodnim kazalištem, nisam mogao. Oni imaju kapital, imaju prostor, a mene ucjenjuju da kad igram premijere kod njih, da platim veću svotu novaca. Onda u takvim slučajevima nema umrežavanja. Najprije su oni odbili suradnju, a sada to ja odbijam. Na kraju krajeva, stvari će se pokazati, mi smo ipak poznatiji teatar nego lokalno kazalište. Ne govorim to iz neke prepotencije…
Pula je uvijek bila grad alternativa, međutim mi smo tu nezavisnu kulturu permanentno, a možda i namjerno sasjekli. To se može vidjeti i na primjeru Pula Film Festivala. Ne mislim govoriti ništa loše o manifestaciji, ali zadnjih je nekoliko godina PFF dobio sedam puta više sredstava, nego što je dobivao prije, dok su sve udruge počele gubiti potpore od trideset pa do pedeset posto. Ja se slažem da nekim institucijama treba pomoći, ali isto tako ne na ‘uštrb’ drugih koji su jednako kvalitetni i uporni. Nije stvar u velikim projektima. Samo mali provincijski gradovi žele velike projekte, a dok veći gradovi, pa makar veći u svojoj srčanosti, traže sebe u malim, kvalitetnim projektima.
Kad smo se već dotakli Pula Film Festivala, na Saboru kulture, rečeno je da su ipak na „pozitivnoj nuli“ budući da ove godine gotovo pedeset posto njihovog prihoda čini zarađeni profit. Mogu li drugi festivali preuzeti njihovu „formulu za uspjeh“?
Kultura je uvijek bila profitabilna na mnogo načina…Oplemenjivala je ljude i omogućavala tendencije koje mijenjaju život. Nije osnova u kulturi da se uložena kuna, mora vratiti u dvije kune. To je blesavoća koja ne spada nigdje, a što prepoznaju pametni narodi, zaključio je Sušac.
Intervjuirala: Vlasta Vujačić
Krajolik kulturnih politika – novo izdanje
Autor: ivonab | Kategorije: Kulturna politika
Erste Foundation / Österreichische kulturdokumentation. internationales archiv für kulturanalysen objavio je novo izdanje – Krajolik kulturnih politika: vodič za 18 zemalja centralne i istočne Europe (Cultural Policy Landscapes. A Guide to Eighteen Central and South East European Countries), kojeg su uredili Veronika Ratzenböck, Katharina Okulski te Xenia Kopf. Izdanje je dostupno za besplatno preuzimanje.
Vodič se odnosi na sljedeće zemlje: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Mađarska, Kosovo, Latvija, Litva, Makedonija, Moldavija, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija i Ukrajina.
Vodič istražuje odlučujuće razvoje kulturnih politika posljednjih godina te skenira transformacijske procese bivših komunističkih zemalja u zadnjih 15 – 20 godina. Spajanjem činjenica i numeričkih podataka pojedinih zemalja iz vanjske perspektive te naglašavajući aktualne probleme, Krajolik kulturnih politika služi kao zdrava baza za analizu, raspravu i orijentaciju. Ovo izdanje donosi izvještaje o regiji u kojoj je aktivna Erste Foundation te ujedno stvara kontekstualne referencijalne točke za rad Fondacije.
Set sinoptičkih profila zemalja ponovno trasira povijesni razvoj nakon ranih 1990-ih te skicira specifična nacionalna kulturna pitanja kao i suvremene međunarodne odnose. Ovi kratki pogledi razvoja kulturnih politika dopunjeni su procjenom podataka u kulturi: nacionalni budžeti za kulturu, kulturna potrošnja po glavi stanovnika kao udio u BDP-u od 1990-ih do 2010. predstavljeni su kao vremenske crte, omogućujući čitatelju da shvati razvoj pojidenih zemalja te napravi usporedbu s procesima u različitim zemljama, u kontekstu rasta i pada budžeta za kulturu, tema u kulturnim politikama, procesa transformacije koji još uvijek traju, prioriteta i jazova u međunarodnim odnosima te teških situacija u suvremenoj umjetnosti.
Kulturni centri u Hrvatskoj – razgovor s prof. Sanjinom Dragojevićem
Autor: ivonab | Kategorije: Kulturna politika
Prof. Sanjin Dragojević predaje „Sociologiju kulture i masovnih komunikacija“ na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Uz autorstvo triju knjiga, profesor Dragojević je objavio znanstvene i stručne radove u Hrvatskoj i inozemstvu te uredio nekoliko knjiga. Primarni interesi su mu filozofija i sociologija kulture, kulturni razvoj, internacionalna kulturalna kooperacija, kulturalni menadžment te informacijski i komunikacijski sustavi.
Koji su najveći izazovi s kojima se danas susreću kulturni centri?
- Kad govorimo o Hrvatskoj to je svakako njihova produktivnost, dakle, na koji način centri koriste infrastrukturu koja je zapravo vrlo velika i koja predstavlja inkluzivnu infrastrukturu hibridnog karaktera. Takva infrastruktura ima elemente vizualnih umjetnosti, izvedbenih umjetnosti, različitih umijeća, radionica itd. S druge, pak, strane sve naglašenija je i društvena pozadina djelovanja svake kulturne institucije, a posebno centara za kulturu jer su oni važni za projiciranje lokalnog kulturnog razvoja i lokalnog društvenog razvoja. Oni su u tom smislu središnja tijela za izražavanje i artikuliranje takvih interesa tako da je i to važno. Ono što se, također, trenutno očekuje od centara za kulturu je da naprave svoje strateške planove i da iskažu koje su njihove najbitnije odredišne točke, odnosno što su oni zapravo spremni napraviti za građansku inicijativu unutar koje djeluju, u kojem razdoblju i s kojim sredstvima.
Koja je uloga umrežavanja kulturnih centara? Zašto je to važno? Koje su prednosti takvog udruživanja?
- Umrežavanjem kulturni centri se bolje koriste jer naprosto imate puno više kulturnih resursa kad umrežite određene centre. Tada oni mogu imati zajedničke prioritete, mogu imati taj jedan oblik djelovanja koji je holističkog tipa, koji je međusobno koordiniran i koji omogućuje da, u dužem vremenskom periodu, centri postignu one rezultate u kulturi i umjetnosti koje samostalno nikad ne bi mogli postići. Kulturni centri znaju vrlo često komunicirati među sobom, ali ne surađuju tako da je bit mreže upravo razmjena programa i iskustava, iniciranje novih programa koji se možda istovremeno mogu pokrenuti na više razina i gdje svaki od kulturnih centara obavlja ono za što je najbolje osposobljen.
Da li je u Hrvatskoj prepoznata potreba za osnivanjem nacionalne mreže kulturnih centara od strane nadležnih institucija i aktera?
- Kad su u pitanju takve institucije one mogu doći odozgo i odozdo. Kod nas je običaj da se očekuje da dođu odozgo. Kulturni centri nisu u ovoj fazi smatrali da treba to doći odozgo nego da može doći kao njihova vlastita želja, kao ono oko čega se oni trude i što će zapravo definirati njihovu budućnost. Upravo iz tog razloga oni žele svojevoljno djelovati i biti prepoznati u svojoj okolini kao institucije koje uvode centre kulture u novu eru više otvorenih kulturnih centara nego zatvorenih kao što su bili do sada, više naklonjenih komunikaciji i razmjeni programa nego na monolitnosti vlastitih inicijativa u kulturi. Dakle, trebao bi se unaprijediti i taj jedan element međusobne komunikacije i razmjena ne samo projekata, različitih debata i tomu slično, nego i organiziranje međusobne komunikacije i međusobnih prioriteta što također omogućuje da budu i vrednovani na višoj razini odnosno da se na taj način mogu također potvrditi kao kulturna žarišta bez koji sredina zapravo ne može.
Koliko zaostajemo za Europom po pitanju kulturnih centara?
- Neki naši kulturni centri su izuzetno dobri i imaju veliki broj aktivnosti, jaku umreženost te osobe koje mnogo pridonose kulturnom razvoju. U takvim centrima programi se odvijaju tijekom cijelog dana i osobe koju su dio tog kvarta, grada ili određene sredine imaju mogućnost aktivno se uključiti, ne samo pasivnim promatranjem nekih vidova kulturnog ili umjetničkog stvaralaštva, nego definiranjem onih prioriteta koji će označiti kulturni razvoj u neposrednoj budućnosti.
Upoznati ste s pulskim Društvenim centrom Karlo Rojc koji okuplja stotinjak udruga različitih djelatnosti. Kako gledate na takvo jedno nastojanje na lokalnoj razini da se različite udruge spoje?
- To je svakako jako važno. Kod Karlo Rojca u pitanju je inicijativa koja je doista važna na europskoj razini. Situacija je takva da zapravo gradska uprava plaća fiksne materijalne troškove što omogućuje svim tim udrugama da budu u jednom prostoru i da budu međusobno aktivni. Radeći izravno s njima došao sam do zaključka da se radi o jako značajnoj gradskoj inicijativi, ali istovremeno i o inicijativi koja pridonosi razvoju samoga grada, naročito van turističke sezone kad postoji potreba za kulturnim programima. Postoje određene mane, a to je da koordinacija nije uvijek jako dobra i na tome bi trebalo poraditi. Međutim, relativno dugim iskustvom i ta se situacija također poboljšava. Dobro je što je grad prepoznao inicijativu i što i dalje slijedi njezino odvijanje.
Tekst: L.Z.
Foto: privatna arhiva prof. Sanjin Dragojević
Pazin – grad književnosti
Autor: ivonab | Kategorije: Kulturna politika
Pazin je prvi, a donedavno i jedini grad u Hrvatskoj koji je izradio kulturnu strategiju. Premda se mnogi drugi gradovi mogu podičiti raznovrsnijim i bogatijim kulturnim životom, Pazin je prvi koji je napravio razvojni plan za slijedećih nekoliko godina te postavlja kulturu kao jednu od važnih smjernica svojih razvojnih politika.
Pazin – grad književnosti, vizija je kulturnog razvoja grada na kojoj će graditi širu prepoznatljivost. U slijedećih pet godina Pazin će usmjeriti svoje snage na osnaživanju svih segmenata kulturnog djelovanja i stvaralaštva, ističe viša stručna suradnica za kulturu u pazinskoj gradskoj upravi Emina Svilar koja je u projekt izrade strategije od samoga početka.
„ Na inicijativu dogradonačelnice Grada Pazina Ines Kovačić Drndić, Grad se odlučio na izradu strategije koja će dati smjer razvoju kulture u budućem petogodišnjem razdoblju. Strategija će biti orijentir za rad svih uključenih u kulturne djelatnosti u aktivnostima potrebnim za ostvarenje te vizije. Kao stručna pomoć pri radu na strategiji angažiran je sociolog Davor Mišković koji se kao stručni suradnik na Filozofskom fakultetu dugo godina bavi upravljanjem resursima u kulturi i kulturnom organizacijom. Među ostalim, koordinirao je i izradu županijske Kulturne strategije za razdoblje 2009-2014.“, kaže Svilar te dodaje kako je u izradi strategije sudjelovalo tridesetak predstavnika različitih ustanova i udruga koje na neki način sudjeluju u stvaranju kulturnih sadržaja u gradu.
„Koncentrirali smo se na četiri grupe ciljeva: ostvarenje vizije Pazin – grad književnosti i to ukupnim podizanjem kulturnog standarda i uključivanjem svih aktera u kulturi u ostvarenje ove vizije; uređenje kulturnog sustava, stvaranje okvira za stabilno djelovanje u kulturi što uključuje stabilizaciju financiranja, ulaganje u opremu i infrastrukturu te razvoj programa u kulturi. Grad književnosti je grad bogatog književnog i kulturnog života, s razvijenim institucijama i manifestacijama, to je grad u kojem se živi uz knjige i u kojem je zaokružena knjižna ponuda. Za pet godina svaki stanovnik Istre i većina stanovnika Hrvatske i nama susjednih područja znat će da je Pazin portal u svijet fantazije, mitova, povijesti i fantastike, da u Pazin valja ići radi jedinstvenog iskustva koje će zauvijek promijeniti značenje pojma književnost uživo. Književnost uživo, to je Pazin“pojašnjava Svilar viziju kulture strategije.
Druga grupa ciljeva odnosi se na kulturnu baštinu koju je potrebno istražiti, valorizirati i učiniti dostupnom, što uključuje čitav niz kompleksnih zadataka, od istraživanja, izlaganja, publiciranja i javne interpretacije, do primjene adekvatnog modela upravljanja. Poticanje aktivnog sudjelovanja u kulturnom životu kao što je razvoj publike i stvaranje uvjeta za samoorganizaciju mladih i poticanje njihova stvaralaštva institucionalnim putem, treća je grupa ciljeva dok je umrežavanje ključno za implementaciju kulturne strategije Grada Pazina. Samo tako će se moći osnažiti sudionici u kulturnom životu grada, a nužan je i pristup važnim financijskim resursima kao što su EU fondovi. Naime, financijska sredstva dobrim dijelom ovise o realizaciji gradskog proračuna, što nastojimo promijeniti okrećući se prema alternativnim izvorima financiranja u suradnji s ustanovama i udrugama, kaže Svilar.
Strategija je izrađena za razdoblje od 2012. do 2016. godine. Postoji konsenzus kulturnih sudionika oko nje, a operativnim planom su definirane konkretne aktivnosti, vremenski rok za njihovu provedbu i odgovorne osobe iz Upravnih odjela Grada te gradskih ustanova i udruga iz područja kulture. Uspješnost programa ocjenjivat će se nakon isteka roka za njegovu provedbu. Ustanove i udruge su upoznate sa strategijom, štoviše, neki su njihovi članovi aktivno sudjelovali u njenom stvaranju, pa je za pretpostaviti da su njome zadovoljni. Vezano uz njenu realizaciju, mogli bi zaključiti da su očekivanja veća nego što to trenutni rezultati pokazuju, no Grad svakako nastoji, i financijski i na druge načine poduprijeti sve aktivnosti koje su strategijom određene kao prioriteti kulturnog razvoja grada, zaključila je Svilar.
Tekst: Maja Tatković
Online edukacija za kulturno planiranje
Autor: ivonab | Kategorije: Kulturna politika
University of British Columbia osnovalo je međunarodni Centar za kulturno planiranje i razvoj (Centre for Cultural Planning and Development), koji je pokrenuo UBC Certificate in Cultural Planning – 100 % online program učenja. Program vode stručnjaci iz navedenog područja iz čitavog svijeta.
UBC Certificate in Cultural Planning, kao i individualni kolegiji za profesionalni razvoj od kojeg se program sastoji, odnosi se na sve veću međunarodni potrebu za kulturnim planerima koji posjeduju znanja i stručnost za vođenje kulturne politike i razvojnih inicijativa.
Kulturno planiranje predstavlja integrirani pristup razvoju dobro planiranih i kreativnih zajednica, uz podršku vibrantnih kultura i kreativnih ekonomija koje prihvaća sve veći broj sjevernoameričkih, europskih i drugih jurisdikcija iz čitavog svijeta.
Kroz organiziranje i razvijanje javnih i privatnih politika koje utječu na kulturni sektor i kreativnu infrastrukturu, kulturni planeri imaju sve vitalniju ulogu u razvijanju održive, interkulturalne zajednice pogodne za život, kroz jačanje njene uloge u globalnoj ekonomiji znanja.
Program studentima osigurava temeljno znanje, nudi međunarodne modele uspješnih praksi i korisnih vještina na brojnim područjima, kao i povijesnu, kroskulturnu i komparativnu perspektivu o kulturnom planiranju.
Prednosti online edukacije za kulturno planiranje:
- fleksibilna mogućnost pohađanja i kombiniranja individualnih kolegija za profesionalni razvoj;
- isključivo online format koji omogućuje fleksibilno okruženje za učenje;
- zadaci koji se baziraju na individualnom iskustvu i stručnosti;
- zajedničko okruženje za učenje koji osigurava umrežavanje i stvaranje saveza s drugim stručnjacima iz Sjeverne Amerike, Europe i šire.
Program je namijenjen zaposlenima na polju kulturnog planiranja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, uključujući:
- stručnjake zaposlene u uredima za kulturno planiranje u gradskoj, regionalnoj, državnoj ili federalnoj upravi koji traže edukaciju na polju stručnog razvoja;
- stručnjake u drugim administrativnim odjelima koji se žele premjestiti na poslove kulturnog planiranja;
- stručnjake zaposlene u umjetničkim i kulturnim organizacijama i kulturnim industrijama koji žele proširiti svoje razumijevanje vladajućih politika, planiranja i razvoja;
- savjetnike koji rade ili žele raditi na polju kulturnog planiranja i razvoja;
- pojedince sa sveučilišnom diplomom, obično s iskustvom na polju umjetnosti, koji žele ući u polje kulturnog planiranja.
Kolumna dr.sc Biserke Cvjetičanin – Za holystički pristup razvoju
Autor: admin | Kategorije: Kulturna politika
Dr. sc. Biserka Cvjetičanin u svojoj novoj kolumni objavljenoj u Zarezu osvrnula se na tekst finalnog dokumenta Budućnost kakvu želimo (The Future We Want) usvojenog na Konferenciji UN-a o održivom razvoju (Rio+20), u kojem je izostala rečenica o važnosti kulture za održiv razvoj (sadržana u nacrtu dokumenta) te naglašava važnost umrežavanja i interaktivnosti, odnosno povezivanja kulturne politike s ekonomskom, socijalnom i politikom zaštite okoliša…
Zarez / Kolumna / Kulturna politika
Za holystički pristup razvoju
Autorica: dr. sc. Biserka Cvjetičanin
Prije nepuna dva tjedna završila je u Rio de Janeiru, Brazil, Konferencija Ujedinjenih naroda o održivom razvoju. Konferencija je poznatija pod imenom Rio+20 kojim se podsjeća na godišnjicu skupa održanog 1992. godine kada su se u ‘gradu nade’ našli sudionici sa svih kontinenata u nastojanju spašavanja planeta Zemlja. Izazovi su u to vrijeme bili destrukcija biološke raznolikosti, klimatske promjene, širenje pustinje. Tada je prihvaćen dokument o održivom razvoju Rio Agenda, odnosno Agenda 21. Dvadeset godina kasnije, trebalo je istaknuti što se zajednički postiglo i započeti novu potragu za osiguranjem održivog i pravednijeg razvoja u svijetu kojem prijeti globalna ekološka katastrofa. Ta je potraga neophodna jer, kao što u svojim tekstovima u Zarezu piše former minister Mirela Holy, ‘izvjesno je da uskoro više nećemo moći živjeti na način na koji sada živimo – neracionalno, bahato i neodgovorno prema vlastitoj vrsti i prema svim drugim vrstama s kojima dijelimo planet Zemlju’.
Budućnost kakvu želimo
Nakon konferencije Rio+20 mnogi su ostali razočarani, osobito finalnim dokumentom Budućnost kakvu želimo (The Future We Want) koji je pripreman više od godinu dana uz, kako je navedeno u prvom paragrafu, ‘puno sudjelovanje civilnog društva’, što su predstavnici civilnog društva na skupu osporavali. U prvom dijelu dokumenta simbolički naslovljenog Naša zajednička vizija izražava se odlučnost za poduzimanjem hitne akcije u postizanju održivog razvoja, ali cijeli dokument rijetko otkriva kako će se ta odlučnost prenijeti u praksu. Mnogo toga ostaje na ‘otvorenim i širokim konzultacijama’, s malim ambicijama na obje ključne razine – zaštite okoliša i razvoja.
Čini se da će Agenda 21 ostati, još dugo vremena, najvredniji dokument o održivom razvoju koji ide dalje od problematike okoliša usmjeravajući se, ističe Eduard Miralles (Cyberkaris, no.114/June 2012.), na šira socijalna pitanja kao što su raznolikost i održivost. U pogledu kulture, neupitni utjecaj Agende 21 očituje se u završnom dokumentu Međuvladine konferencije o kulturnim politikama za razvoj (Stockholm, 1998.), zatim Agendi 21 za kulturu koju je prihvatila Svjetska organizacija ujedinjenih gradova i lokalnih uprava (Barcelona, 2004.) i koja predstavlja referentni dokument za lokalne uprave u koncipiranju i donošenju kulturnih politika, te Unescovoj Konvenciji za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izraza (Pariz, 2005.). Miralles s pravom upozorava da u prvim desetljećima 21. stoljeća, ‘masovno, nerazlikovno i neodabirano korištenje resursa iz kulturnog ekosistema u ime nekih razvojnih modela koji zanemaruju kulturnu dimenziju, neizbježno zahtijeva novu svijest o kulturi, svijest koja bi se također mogla nazvati ekološkom’.
Stoga je bio važan paragraf 16. u nacrtu dokumenta Budućnost kakvu želimo kojim se afirmira raznolikost svijeta i prepoznaje da sve kulture i civilizacije pridonose obogaćivanju čovječanstva i zaštiti Zemlje, naglašava važnost kulture za održiv razvoj i zahtijeva holistički pristup održivom razvoju koji će omogućiti život u skladu s prirodom. Na žalost, tog teksta u finalnom dokumentu nema, već je zamijenjen s dva paragrafa. ‘Pozivamo na holistički i integrirani pristup održivom razvoju koji će voditi čovječanstvo prema životu u skladu s prirodom i potaknuti napore za obnovu zdravlja i integriteta ekosustava Zemlje’ (paragraf 40.). ‘Priznajemo prirodnu i kulturnu raznolikost svijeta i prepoznajemo da sve kulture i civilizacije mogu pridonijeti održivom razvoju’ (paragraf 41.). Rečenica o važnosti kulture za održiv razvoj je nestala, a kako je uvijek sve u finesama, finalna verzija je mnogo izgubila od svoje odlučnosti.
Povezivanje i interakcija javnih politika
Na više mjesta u finalnom dokumentu govori se o jačanju tri dimenzije održivog razvoja (ekonomska, socijalna i ekološka) i njihovoj integraciji na holistički i međusektorski način na svim razinama, ali se četvrta dimenzija/stup razvoja, tj. kultura, ne spominje. S obzirom da je krajem 2010. Svjetska organizacija ujedinjenih gradova i lokalnih uprava (UCLG) usvojila stav da je ‘kultura četvrti stup održivog razvoja’, preuzevši ideje iz knjige Četvrti stup održivosti Jona Hawkesa (The Fourth Pillar of Sustainability, 2001), bilo je dovoljno vremena da se u finalnom dokumentu istakne kulturna dimenzija razvoja i shvati važnost umrežavanja i interaktivnosti, odnosno povezivanja kulturne politike s ekonomskom, socijalnom i politikom zaštite okoliša. Možda bi takav balansirani pristup koji uključuje sva četiri stupa održivog razvoja mogao biti začetak jednog novog razvojnog modela.
Norveška znanstvenica Gro Harlem Brundtland koja je 1987. predsjedala Svjetskom komisijom za ekologiju i razvoj u izradi UN izvještaja Naša zajednička budućnost (Our Common Future), na konferenciji Rio+20 govorila je o riziku da u finalnom dokumentu dva stupa održivog razvoja – ekonomski i socijalni – zasjene ekološka pitanja. Međutim, mnogi su sudionici upozoravali da samo zaštita okoliša više nije dovoljna, već da se ta problematika mora razmatrati i u okviru ekonomskih i socijalnih planova i strategija razvoja. Urbana obnova i razvoj, očuvanje prirodne i kulturne baštine, revitalizacija povijesnih mjesta i gradskih središta spominjani su kao evidentni primjeri potrebe holističkog pristupa održivom razvoju. Valja ovdje spomenuti da u Europskoj uniji već od 1972. godine politike u području zaštite okoliša sve intenzivnije uključuju očuvanje prirodne i kulturne baštine (Konvencija iz Aarhusa, prihvaćena 1998., odnosi se na pristup informacijama i na javno sudjelovanje u odlukama o specifičnim aktivnostima), te da se ta tematika nalazi u području brojnih politika EU.
Kulturno održiv razvoj
Budućnost kakvu želimo? U svijetu u brzim promjenama, svakako bismo željeli kulturno održiv razvoj. Dvadeset godina nakon prvog Rio summita, potrebno je djelovati na nov način, kao što bi rekla južnoafrička književnica Nadine Gordimer, dobitnica Nobelove nagrade koju se – o, divnog čuda – citira u Rio+20 dokumentu: ‘Ne oklijevajte ići predaleko, istina je onkraj toga’.
Novi broj dvotjednika Zarez: Hrvatska kultura u Europskoj uniji
Autor: 0df53x21 | Kategorije: Kulturna politika, Manifestacije
Kolumna o kulturnoj politici objavljena u novom broju Zareza, posvećena je aktualnoj temi Hrvatska kultura u Europskoj uniji, a potpisuju je dr. sc. Biserka Cvjetičanin i prof. dr. sc. Vjeran Katunarić.
Podnaslovi članka su: Kulturni identitet i kulturna raznolikost, Program Kreativna Europa, Hrvatska šansa, Je li Hrvatska kulturno nezadovoljna?, Razvojni ispit.
Eurokaz Saloon: Za Europu spremni? Izazovi kulturnih politika EU i domaći odgovori
Autor: 0df53x21 | Kategorije: Kulturna politika, Manifestacije
Vrijeme: 23. studenog 2011.
Mjesto: Zagreb
Novi Eurokazov Saloon održat će se u srijedu, 23. studenog, u 19:00 sati u prostorijama Eurokaza, Dežmanov prolaz 3, Zagreb.
Kulturna politika u stranačkim programima – Poziv na raspravu
Autor: 0df53x21 | Kategorije: Kulturna politika, Manifestacije
Vrijeme: 08. lipnja 2011.
Mjesto: Zagreb
Hrvatski P.E.N. centar priređuje raspravu o kulturnoj politici u stranačkim programima u srijedu, 8. lipnja, u 10:00 sati, u Basaričekovoj 24, Zagreb.
Sa zabrinutošću pratimo kako veliki broj građana Hrvatske gubi povjerenje u institucije predstavničke demokracije – te pak ne mogu učinkovito obavljati svoje zadaće bez dobroga funkcioniranja javne sfere i procesa oblikovanja javnoga mnijenja.
Želimo pružiti priliku strankama da na samom početku izborne borbe, prije nego što ova problematika bude posve potisnuta u drugi plan, izlože svoje viđenje kulturne politike. To nam se čini nužnim posebice zbog toga što je u uvjetima krize važno razjasniti kriterije, kako izravne dodjele pomoći i održavanja pojedinih ustanova, tako i obuhvatne politike usmjeravanja razvoja kulture u cjelini.
Molimo vas da sudjelujete u raspravi i svojim doprinosom pomognete jasnom sagledavanju različitih političkih opcija na području kulturne politike.
