Samostalne izložbe Knapića i Paladin te hommage Janušiću u grožnjanskoj galeriji Fonticus

Samostalne izložbe likovnih umjetnika Emila Knapića i Vesne Paladin te hommage samostalnom izložbom Vladimiru Janušiću koji nas je ove godine napustio predstavljene su u gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu u subotu  22. listopada. Autore i njihove radove predstavio je kustos galerije Eugen Borkovsky.

img_5898Vesna Paladin izradila je niz otisaka na papiru otvora starih hrastovih bačava za vino – njih 29 u dvije veličine – i otisak starih vrata na platnu. Ponavljajuće oblike varirala je u izljevima boja, te tonovima sivog i sitnim detaljima, možda poručujući da su u životu moguća mnoga slična neznatna rješenja, a samo jedan pravi izlaz/ulaz adaptirajući industrijske spremnike u umjetničke svrhe.

Izložba Vesne Paladin nazvana je “Vremenitost u zrcalu”, za nju kustos Borkovsky kaže: “Pred nama je predstavljanje suradnje/sukoba pojmova prostor/vrijeme, na lirski način. Autorica kao motiv uzima predmete koji su odslužili određenu funkciju i koji izazivaju nostalgiju za prošlim. Ali, autorica ih ne mijenja, ne obrađuje njih same već, dosjetljivo, replicira njihov izgled otiskujući im obličje. Ostavljajući predmete u njihovoj zapuštenosti, prenosi nam njihov duh, njihov odraz. Ovaj postupak predstavlja istraživanje prošlog uklapanjem u sadašnjicu. Stari su predmeti generacijama provjeravani i nadorađivani kako bi uistinu postali standard oblikovanja i funkcije. Vesna Paladin s takvim predmetima uspostavlja vizualizaciju, pretvorbu znakovitog predmeta u artefakt. Ona to čini na zaista jednostavan, ali impresivan način. Ona otiskuje karakteristične plohe izabranih predmeta. U postupku ne mistificira, ne kalkulira, samo reda nizove otisaka mijenjajući intenzitet kolora, gustoću/likvidnost boje koju rabi. Tako dobiva nizove koji su izmijenjena vizualnog opisa, ali istog karaktera. Vesna Paladin problematizira mijenu kao vizualni događaj. Veoma brzo shvatimo da su pred nama rezultati promjene prouzročeni činjenjem: iniciranjem, interveniranjem i bilježenjem. Upotrijebljeni su uvodnjeni tonovi crnog pigmenta. Nije odabrana neka kompliciranija tehnika niti metoda. Razrada počinje kombinacijom slučajnosti i osluškivanja osobnog stanja. Tako se pred nama nižu monotipije koje možemo, prema intenzitetu predstaviti u nizu koji nije kronološki vezan uz nastanak već količinom uklopljene energije. Ova svojevrsna reciklaža kontradiktorna je i sami se moramo odlučiti hoćemo li taj čin doživjeti kao produkciju ili reprodukciju. Predmeti, obrisi predmeta dovedeni su na svjetlo reflektora. Rezultat događanja/otiskivanja postaje umjetnički artefakt. Sve što je zabilježeno ostaje kao svjedočanstvo koje, zbog neponovljivosti, samo po sebi postaje umjetničko, a ujedno ostaje dokument. U ponudi ovog likovnog projekta nalazimo i stara vrata. Ona označuju i sugeriraju zastajanje u trenucima kretanja: ulaz/izlaz. Arhaične, povijesne dveri (porte) izazivaju nostalgiju. Autorica staro, odsluženo krilo vrata otiskuje na tekstilnu podlogu. Vješti, ali jednostavni postupak rezultira vjernom bilješkom njihova lica; kao portret koji ostaje u prostoru vremena. Tako su odslužena vrata poslužila još jednom, za simboličnu bilješku o prolaznosti. Promatraču na volju, odlaska/dolaska.”

Vesna Paladin rođena je, školovala se i veći dio života provela u Zagrebu. Radila je u svijetu (Afrika) koji je, egzotičan i drugačiji, ostavio neizbrisiv trag i odredio ju, kao osobu koja gleda, osjeća i živi drugačije. U zadnjih desetak godina pretežno živi u Poreču i ta činjenica određuje, kako njen sadašnji život tako i kreativno djelovanje. Umjetnica kaže: „Sve što vidim, doživim i osjećam nekada i danas, silno želim utisnuti u svijest ili barem u podsvijest i sačuvati, prvenstveno od osobnog zaborava.“. Predstavila se na četiri samostalne izložbe i učestvovala na nekoliko skupnih. Živi između Zagreba i Poreča.

img_5903Emil Knapić svoje elemente uspoređuje, suprotstavlja, ujedinjuje i ostavlja okolini na milost i nemilost, navodeći nas da razmišljamo o dvojnom ljudskom karakteru, ili čak životu u paru i obitelji, s napomenom da dvoje, ili više njih mogu samostalno, ali to ne bi bilo isto. Uz izložene željezne figure/skulpture nalazimo i grafitne idejne skice budućih radova, a posjetitelji su mogli pratiti i foto projekciju njegovih djela u prirodi, tamo gdje su inače izložena. Fotografije su rad novigradske fotografkinje Mirande Legović.

O ovoj izložbi naziva “Geometrija komunikacije”, Borkovsky napominje: “Emil Knapić predstavlja se s tri cjeline. Jedna grupa sastavljena je od crteža koje autor tretira kao studije. Nastavak prezentacije nalazimo u prostoru galerije. Tu je objekt kojeg čine dva elementa. Treća cjelina je predstavljena u slideshowu: na zidu je projekcija snimaka radova u eksterijeru.

Crteži su izvedeni olovkom, grafitom. Na većini autor razrađuje odnose oblika. Iako su predstavljeni kao skice, neki od ovih crteža mogu biti samostalni likovni radovi. Crteži, oni koji nisu definirane siluete budućih radova, odišu snažnom kontroliranom gestom. Njih karakterizira stabilan, discipliniran kompozicijski raspored. Iako su radovi malog formata, na njima raspoznajemo studiozno razigravanje nizova poteza. Umjetnik znalački koristi ton podloge koji postaje sastavni dio rada. Ideja istraživanja odnosa linijskih formacija ogleda se u naizmjeničnom nizu tamnih i svijetlih, debljih ili tanjih, izduženih prostora. Oni čine rastere, rešetke koje sklapaju dojmljive cjeline. Skulptura, objekt koji je predstavljen u originalu, izveden je u metalu. Sastoji se od dva monolita u aktivnom odnosu. Radi se o okomitim, izduženim predmetima koja su oba zakrivljena po okomitoj osovini. Zakrivljenost je izvedena na način da elemente doživljavamo u neupitnom međuodnosu. Jedan od elemenata rada pri vrhu naglo, pod skoro pravim uglom, zaokreće prema horizontali. On daje aktivitet, ali i smisao cijeloj kompoziciji. Dok jedan izduženi oblik pasivno i elegantno prodire u prostor tvoreći umiren luk, drugi dramatično aktivira situaciju. Ovim svojevrsnim apostrofom, postaje nam jasno da je u pitanju ideja relacije, komunikacije. Emil Knapić potpisuje četrnaest radova u otvorenom prostoru koje predstavljamo nizom slajdova. Oni su postavljeni na predjelu Radoši blizu Poreča. Neki od njih dosežu visinu od tri i pol metra. Vanjska širina/debljina izduženih objekata uvijek je 20×20 centimetara. Izvedeni su od željeza, varenjem, a površina je tretirana s intencijom da dugoročno ne mijenja ton. Težina pojedinog segmenta varira od 300 do 1.600 kilograma. Već ovaj opis govori o impozantnom projektu. Zanimanje i snažan dojam promatraču izaziva šetnja ovim Parkom skulptura. Lokacija i okruženje zelenilom zahtijevaju sasvim posebnu pažnju. Pred nama se kretanjem, prikriven gustišem primorskog bilja, otkriva niz monumentalnih, prostornih kompozicija. Radi se o grupama, diptisima, triptisima, poliptisima. Promatrajući, otkrivajući radove u zelenilu, nameće se asocijativnost motiva. Prolazeći od rada do rada otkrivamo različito tretirane elemente koji se ponekad ponavljaju. Zapažamo da se autor njima igra. Naziremo novi karakter prostora: oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autora koja izgovara svoj doživljaj. Kroz dijapazon insinuacija mogućeg, materijaliziranom doživljaju, udahnuta je razložnost postojanja.”

img_5860Emil Knapić rođen je 1976. godine u Puli. Bavi se skulpturom, slikarstvom, crtežom i instalacijom koristeći razne materijale. Specijalnost mu je izrada skulptura te izvedba umjetničkog namještaja i opreme u metalu. Samostalno je izlagao na mnogim izložbama: Buje, Grožnjan, Kastav, Motovun, Novigrad, Poreč, Rijeka, Svetvinčenat, Višnjan. Učestvovao u više kolektivnih izložbenih projekata. Za svoje radove nagrađivan je nekoliko puta. Realizirao je više javnih skulptura/objekata za javne namjene (Buje, Fažana, Kastav, Kostrena, Jehnići, Oprtalj, Pazin, Poreč, itd.), 2010. godine realizira Park skulptura Jurcan, na površini od 20.000 kvadrata u mjestu Radoši kraj Poreča, koji se sastoji od 14 monumentalnih željeznih skulptura. Često je oblikovao manju plastiku/statuete za javne nagrade. Živi i radi u Poreču.

“Iskušavanje stanja” – radovi Vladimira Janušića okarakterizirani su fenomenima kao što su magnetizam i elastičnost, odnosno sila i pokreti ostvareni ljudskim rukama i vraćeni prirodnim zakonima u svoj prvobitni položaj. Njegova je djela moguće dirati, kombinirati, zaljuljati, na taj je način ostvario neprekinutu komunikaciju s onima koji poslije njega dolaze. Predstavljen je i s nekoliko slikarskih radova koji “nose bogate impresije pretočene u apstraktne kompozicije”.

“Umjetnički opus Vladimira Janušića ispunjen je eksperimentiranjem vizualnim sredstvima.” ističe Eugen Borkovsky navodeći da “njegove likovne radove karakterizira pozicija kreativca koji je najčešće na rubu propitivanja kinetike i kolorizma, objekta u prostoru i plošnog rada, referiranja na već spoznato i uvođenja novih rješenja. Kinetičke skulpture/objekti jedno su od područja njegovih istraživanja. Zanimljivi i dosjetljivi oblici bivaju ogoljeni. On često minimalistički prisvaja, određuje, ili oblikuje prostor i našoj senzibilnosti ostavlja slobodu doživljaja.

Ova izložbena prezentacija predstavlja manji izbor njegove zaostavštine. Neki radovi su iz Likovnog fundusa Grožnjana, a neki posuđeni iz privatnih zbirki. Prisutan je izuzetni kinetički objekt izveden jednostavnim materijalom: tankom metalnom žicom i komadićima željeznog debljeg lima. Vizualni sklad kompozicije preklapa se s tehničkim rješenjem fizikalne ravnoteže. Tu su dijelovi njegova opusa u kojem je istraživao moguću dimenzionalnost linije. Komunikaciju s promatračem Vladimir je usklađivao sa svojim umjetničkim predmetima. On je nudio fizikalnu komunikaciju. Na nekim je radovima posjetilac mogao intervenirati micanjem, dodirivanjem, ili zaljuljavanjem elemenata rada”, navodi Borkovsky.

Vladimir Janušić rođen je 1947. godine. Po formalnoj edukaciji bio je elektroničar, a kao umjetnik autodidakt. Ostvario je nekoliko značajnih znanastveno-tehničkih pronalazaka. Na području likovnosti zapaženo je izlagao na više izložbi u domovini i inozemstvu. Za svoj rad dobitnikom je nekoliko nagrada i priznanja. Preminuo je 10. siječnja 2016. godine.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR

Leave a Reply


9 − = 5

KULTURISTRA – Sito internet culturale della Regione Istriana


Kulturistra.hr è un progetto della Regione Istriana e dell’Associazione Metamedij avviato e finalizzato allo sviluppo della rete informatica culturale nella Regione Istriana. Il progetto mira ad offrire informazioni sulle attualità culturali e nello stesso tempo offrire l’accesso a varie basi di dati che conterranno informazioni su tutte le persone attive nella scena culturale, sulle attività culturali, sui concorsi internazionali e sui potenziali partner internazionali. Con questo progetto vogliamo migliorare la comunicazione a livello orizzontale e verticale, che significa la comunicazione tra differenti enti culturali Istriani, tra gli enti culturali e gli artisti, ed in fine tra gli enti culturali, gli artisti ed il pubblico.
Il progetto è finanziato dalla Regione Istriana.

CONTATTACI

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum