PREMIJERA „Romea i Julije“ u Istarskom narodnom kazalištu

Shakespearovi  junaci u trojezičnoj režiji Lefterisa Giovanidisa

• Koprodukcija općinskog regionalnog kazališta Kozani i Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula na kraju ovog mirnog siječnja uspješno je postavila Shakespearovu tragediju „Romeo i Julija“, „jedno od najpoznatijih klasičnih djela svjetske dramaturgije, u jedinstvenoj trojezičnoj izvedbi na hrvatskom, grčkom i engleskom jeziku“ u dva čina. Tromjesečne probe i premijerna izvedba odigrana 17. studenog te dvadesetak gostujućih repriza održale su se u Grčkoj (Atena, Solun, Patra, Ioannina, Volos, Trikala, Tripoli, Serres,  Larissa , Cipar). U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci igrali su 29., a Pulska premijera desila se dan kasnije, 30. siječnja.

Kazalište Kozani postoji od 1997 kada ga je utemeljilo Ministarstvo republike Grčke u istoimenom glavnom gradu grčke regije Zapadna Makedonija, Kozani. Ova geografska pozicija grada ali i dislokacija ansambla u svrhu ostvarenja ove produkcije poslužili su kao dobra platforma za smještanje glavnih aktera ove drame. Riječima redatelja:“… negdje na Balkanu. Sjecištu raznih nacionalnosti. Strahovit porast kriminala. Životi ljudi zadojeni su glazbom puhačkih instrumenata i religije. Opasno se banči, opasno se živi. Nasilje vlada svakodnevicom. Likovi su napeti do krajnjih granica. Dvije obitelji prisiljene su kohabitirati: jedna govori grčkim, a druga hrvatskim jezikom. Kada se susretnu sporazumijevaju se engleskim, jezikom autora. Pripadaju različitim kulturama. Žive zajedno, no ne uvijek u miru. S druge strane, imamo ljubavnu priču Romea i Julije, te Shakespearove stihove. Na žalost, zao i hirovit čas pretvorio je nesretni slučaj u ubojstvo… i potaknuo dramatična zbivanja.“

Glavni glumci, Ilektra Fragkiadaki i Petar Cvirin u ulogama Julije i Romea uspješno su apsolvirali kompleksnost teksta, ali nedostatak naboja između njih je naprotiv doprinio činjenici da su likovi maloljetni (Julia (13) a Romeo je neodređene dobi sa pretpostavkom da je u ranim 20-ima) pa i ponekad nespretni u izražavanju onoga što osjećaju, ali u stalnom stanju napetosti. Za izdvojiti je i izvedba Dominika Baje u ulozi Mercuzia. Ležeran, bez kočnica, s dobrom sposobnošću transformacije emocija, za svaku je pohvalu. Kao i ostatak združenog ansambla.

Adaptacija izvedena na tri jezika upravo kao da ima namjeru prevazići barijere postavljene u samoj drami, bilo da je riječ o klasnim razlikama 1595. godine ili možda o kulturološkim, u ovom slučaju. A zašto je jezik koji služi kao komunikacijski most engleski, ostaje pitanje. Jedna od mogućnosti jest da je tome razlog Williamov materinji jezik. A druga praktičnost. Jedino, praktičnost nikako ne može biti element u jednadžbi skupa s ljubavi i strasti. S obzirom da je tekst titlovan, druga rješenja su bila moguća.

Upravo je slušanje izvedbe na grčkom jeziku ostavilo dojam svježine i kurioznosti zbog svoje pjevnosti i mekoće u izgovaranju. Čak niti praćenje titlova nije predstavljalo poteškoću niti presijecalo pažnju. Tu dolazimo do scenografije, uspješno izvedene uz pomoć jednostavnih rješenja. Dva glavna elementa na sceni su masivna mobilna konstrukcija u formi kvadra i pozadinska projekcija. Dok kvadar ima multifunkcionalna svojstva (stol, bina, zid, terasa, oltar) projekcija je efektno i elegantno rješenje kojem je svrha naglašavanje karaktera scene i izmjene. Titl je pozicioniran na gornjoj ivici horizonta pa zbog specifičnosti i ljepote Shakespearovog teksta svaku scenu pretvara u jedinstvenu i moćnu sliku. Stvara se potreba da se svaku od viđenih „slika“ pohrani u memoriju.

To je ideja koja bi trebala uspješno funkcionirati pogotovo kod mlađe publike, opredijeljene slikovnim sadržajima, ali taj naum na žalost nije uspio. Upravo izvedba za srednjoškolce u podnevnom terminu, u punom svjetlu je pokazala koliki je razmjer nemogućnosti održavanja pažnje kod ciljane publike za koju je ovo djelo kao stvoreno. Tokom drugog čina, uslijed potresnog zapleta u izvrsnoj izvedbi glumaca više nisam bila sigurna da li se ježim zbog emotivnog kovitlaca kojeg pratim ili napuštanja publike kazališnog partera u velikim skupinama. Možda je baždarenosti spram velikog odmora prevladala zanimanje za ono što se odvija na sceni. U oba slučaja riječ je o tragediji.

Kazalište Kozani surađuje s eminentnim grčkim umjetnicima te izvodi predstave grčkih i stranih autora u većim gradovima diljem zemlje, među ostalima u Ateni i Solunu. Kazalište je dobilo mnoga važna priznanja te sudjelovalo na najvećim festivalima u zemlji (Festival u Epidauru, izvedbe u Odeonu Herod Atticus), s dramama glasovitih svjetskih autora (Shakespearea, Aristofana, Sofokla, Eshila). Zahvaljujući svojim aktivnostima i djelovanju, nametnulo se kao jedno od trenutno najjačih državnih kazališta u Grčkoj.

Tekst i fotografije Ivana VOJNIĆ VRATARIĆ

Leave a Reply


8 − 7 =

KULTURISTRA – Sito internet culturale della Regione Istriana


Kulturistra.hr è un progetto della Regione Istriana e dell’Associazione Metamedij avviato e finalizzato allo sviluppo della rete informatica culturale nella Regione Istriana. Il progetto mira ad offrire informazioni sulle attualità culturali e nello stesso tempo offrire l’accesso a varie basi di dati che conterranno informazioni su tutte le persone attive nella scena culturale, sulle attività culturali, sui concorsi internazionali e sui potenziali partner internazionali. Con questo progetto vogliamo migliorare la comunicazione a livello orizzontale e verticale, che significa la comunicazione tra differenti enti culturali Istriani, tra gli enti culturali e gli artisti, ed in fine tra gli enti culturali, gli artisti ed il pubblico.
Il progetto è finanziato dalla Regione Istriana.

CONTATTACI

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum