Dobitnici nagrada 56. Goranovog proljeća

Na konferenciji za medije objavljena je dobitnica nagrade “Ivan Goran Kovačić” za najbolju pjesničku zbirku i laureat Gorana za mlade pjesnike.

Žiri u sastavu Dorta Jagić, Branislav Oblučar i Tonko Maroević (predsjednik), odlučio je da Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku zbirku pripadne Martini Vidaić za knjigu “Mehanika peluda” (HDP, Zagreb 2018).

Žiri u sastavu: Miroslav Mićanović, Evelina Rudan i Martina Vidaić jednoglasno je kao najbolji odabrao laureata Gorana za mlade pjesnike, rukopis Denisa Ćosića, naslovljen „Crveno prije sutona“.

Žiri je također odlučio pohvaliti rukopise Tomislava Augustinčića („Ipak, zora“), Nine Bajsić („Pjesme za svaki slučaj“), Lane Bojanić („Pribor za lov i vremeplov“), Karle Crnčević („Linije brijega“) te Ljiljane Logar („Zbirka“).

„Rukopis nagrađenoga mladog pjesnika Denisa Ćosića “Crveno prije sutona”, među pristiglim rukopisima istaknuo se kao kompaktna knjiga pjesama u prozi koja od početka do kraja drži visoku napetost poetske ispisanosti na razini oblikovanja teksta cijele knjige i na razini oblikovanja svakoga pojedinačnog teksta unutar cjelina onaslovljenih: “U žutoj travi”, “Crveno prije sutona”, “Kopito od zvijezda” i “Podijeliti pomrčinu”. Kako je vidljivo iz naslova cjelina, a tako je i u tekstovima u knjizi, lirski se iskazivač usredotočuje na vizualnost i, kasnije, taktilnost. Zvuk se pojavljuje tek minimalno, poneki zvon zvona propara prostor, poneko struganje više je u boji nego u zvuku, ali u bitnome ovo je knjiga tišine.

„Knjiga je to utihla, umirena prostora prije sutona, prije kraja dana, prije kraja osobnog ciklusa lirskog subjekta, ali i prije kraja jednoga mitološkog i/ili civilizacijskog ciklusa. Taj nam ključ čitanja, koji čak nije ni jako samozatajan, nudi i autor otvarajući rukopis knjige citatom iz Chevalierova i Gheerbrantva Rječnika simbola upravo o simbolu sutona koji: “Izražava završetak jednog ciklusa pa prema tome i pripremu obnavljanja.” Taj umireni međuprostor sutona gotovo je ispražnjen od ljudskoga, a kad se ono (ljudsko) i pojavi, utjelovi se u ponekom iskazu upućenom tebi “u očima jegulje”, svjesnom da je i to upućivanje i to ti ovdje tek zato da bi uspješnije odrazilo samoću. Ili se pak utjelovi u “šumskom čovjeku” za kojeg nije sigurno je li zapravo izdanak završetka jednog ciklusa pa postaje zacivilizacijski, ili jest početak drugog, pa je predcivilizacijski, ili se ostvari u liku kojem generički naziv – pustinjak – upisuje pustost, samotinju…

„Kako bilo, to međuvrijeme ima svoje mitsko punjenje u vraču koji “živi ovaj svijet na rubu svojih zjenica”, ispod čijeg brda se stvari odvijaju kao u prapočelnoj boćatoj vodi, a fauna koja promiče tekstovima bliža je primordijalnim nego složenim oblicima: tek poneki jaguar, srna, koza i mačka, a hrpe ameba, punoglavaca, jegulja, gusjenica, gujavica. Čak i floralni svijet ovdje je intenzivnije zastupljen algama i mahovinama nego snažnim hrastovima, pojavljivali se on i/ili ne. Svijet je to koji više nema ili još nema jasnih granica, jasnih određenja, svijet sumračnjaka, pomrčina, zalazaka i izlazaka koji još nisu prizvali svoje imenovanje. Svijet koji je zaboravio da je jednom bio ili se još nije dosjetio da bi mogao biti.

„Takvom su svijetu snažne vizualne slike u jakim metaforičkim spojevima, zapravo, najbolje odzrcaljenje jer zvukom počinje civilizacija, govorom počinje društvo, imenovanjem počinje kultura. No, stanje koje nam lirski iskazivač posreduje, stanje je rasapa nečeg što je jednom bilo, stanje pomiješanosti, stanje nemoći diferencijacije i stanje potmule nemoći samoga lirskog subjekta. On će tu nemoć pokušati nadoknaditi stapanjem, hvatanjem za ruke s nediferenciranim drugima, propadanjem “kroz obruč pomrčine”, a nadu, možda, nosi let laste iznad tog pada. Ta nemoć, ispražnjenost, rasap koji možda hoće, a možda i neće izroditi novi početak na razini motiva i tema, spretno se dočekuju u dobro pogođenu izrazu, dobro pogođenim slikama i dobro organiziranim ciklusima koji svoj svijet izgrađuju uvjerljivo i domišljato. Jasno je da su uvjerljivost i domišljatost samo početne koordinate i jednoglasna preporuka za nagradu, za čitatelja koji se u pjesničkom tekstu kreće i snalazi spram vlastitog iskustva jezika poezije koji je uvijek drukčiji — od prapočetnog, početnog i naizgled završenog“, piše Evelina Rudanu obrazloženju nagrade.

„Iznimno zaokružena i cjelovita nova pjesnička zbirka Martine Vidaić ima naizgled koralni karakter i kao da se sastoji od niza posebnih svjedočenja, iskaza nebrojenih – i tek okvirno određenih – lica (i stvari, i pojava) što govore. Najveći broj naslova u knjizi indikativno završava dvotočkom, pa bi pjesma koja potom slijedi trebala biti shvaćena kao navod (iz druge ruke). Strukturalno, dakle, podsjeća na „Spoon River Anthology“ Edgara Lee Mastersa, lirsku kolekciju personificiranih epitafa. Međutim, gotovo sasvim suprotno, riječ je o stilski homogenom i izrazito individualno obilježenom izrazu, koji samo uvjetno uzima maske (poundovske “personae”) drugih i drugačijih, ulazi u prilike i situacije mahom marginaliziranih, alijeniranih i anonimnošću frustriranih poluosobnosti. Iz naslovom natuknute pozicije pjesnikinja uspijeva izvući maksimum poticajnosti i osloboditi govorenje iznimne svježine i originalnosti.

„Poetski izraz Martine Vidaić odlikuje se gipkom metaforikom i jetkom slikovitošću, on uspijeva dosjetljivo amalgamirati gorčinu i žestinu, okrutnost i nježnost, preplitanje i jasnoću, razmetanje i gluhoću. S komponentom naglašene socijalne osviještenosti, na rubu aktualiteta i efemernosti, ova pjesnikinja uspijeva očuvati temeljnu autonomiju poetskog prostora, nezamjenjivo obilježiti inače stereotipnu ili konvencijama obilježenu motiviku, dati pečat neravnodušne stvaralačke participacije“, piše Tonko Maroević u obrazloženju nagrade.

Izvor

Leave a Reply


+ 9 = 17

KULTURISTRA – Sito internet culturale della Regione Istriana


Kulturistra.hr è un progetto della Regione Istriana e dell’Associazione Metamedij avviato e finalizzato allo sviluppo della rete informatica culturale nella Regione Istriana. Il progetto mira ad offrire informazioni sulle attualità culturali e nello stesso tempo offrire l’accesso a varie basi di dati che conterranno informazioni su tutte le persone attive nella scena culturale, sulle attività culturali, sui concorsi internazionali e sui potenziali partner internazionali. Con questo progetto vogliamo migliorare la comunicazione a livello orizzontale e verticale, che significa la comunicazione tra differenti enti culturali Istriani, tra gli enti culturali e gli artisti, ed in fine tra gli enti culturali, gli artisti ed il pubblico.
Il progetto è finanziato dalla Regione Istriana.

CONTATTACI

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum