Glazbena recenzija: Lana Del Rey “Norman Fucking Rockwell!” (2019., Polydor)

Lagano tempirana karizma

• Novi album Lane Del Rey „Norman Fucking Rockwell!“ naizgled je prepun nenametljivih, tihih pjesama sporoga tempa, koje služe za opuštanje ili jutarnje razbuđivanje. No to je daleko od prave istine jer čim se malo dublje zagrebe u svaku od tih skladbi, osjeti se i primijeti najprije moćna karizma, a potom razrađenost melodije i prisutnost lirske ideje vodilje na svakom koraku. U centru pozornosti definitivno je Lanin glas, već prepoznatljiv po svom nijansama te se sigurno kreće od čistih visokih tonova do mazne i senzualne tamne boje. No na taj se način ne ostavlja dojam artificijelnosti nego se dobiva na ekspresivnosti i uvjerljivosti u prenošenju emocija i sadržaja teksta. Lanin zaštitni znak su tzv. američki motivi – kalifornijsko sunce i plaže, vožnja dugim i širokim cestama, losanđeleski kvart Venice… Atmosfera je pomalo umorna, kao da uranjamo u suton; idila je negdje u snovima, a stvarnost nam nudi dekadenciju. Ipak, Amerika je samo kontekst prevladavajuće ljubavne tematike.

Zanimljivo je da u naslovnoj pjesmi albuma najviše dolazi do izražaja motiv muškarca kojem nedostaje zrelosti pa je u partnerskom odnosu sposoban jedino za zadovoljenje nagona, ali ne i odgovornost, poštovanje, posvećenost i podršku ženi. Bez obzira na njegove mane ta žena ga i dalje voli te ne želi boljeg, čime i ona biva samo nesavršeno ljudsko biće koje se predaje osjećajima, bili oni opravdani li ne. “Mariners Apartment Complex” također govori o nesigurnom, osjetljivom momku kojem je potrebna ženska pažnja da bi bio psihički stabilan. Dakle, pjesme su pomalo feministički orijentirane jer se ovdje ženi priznaje sposobnost da bude jača karika u partnerskom odnosu i to je posve logično jer fizička snaga u modernom svijetu ne igra ulogu kao u lovačko-sakupljačkom društvu. Prije su muškarci po prirodi bili nužno u prednosti za preživljavanje, no danas se snaga mjeri prema intelektu i moći da se uspješno afirmiramo u tehnologiziranoj stvarnosti, ne bivajući pod svaku cijenu konformisti. Tekstom se ističe i “Lovesong” u kojoj se Lana ironično poigrava materijalističkim vrijednostima, tobože hvaleći muškarca koji je ženi priuštio luksuz u formi brze vožnje automobilom. Pjevačica je svjesna da automobil ne podrazumijeva duhovno ispunjenje pa ljubav valja tražiti drugdje.

Pjesma “Venice Bitch” najupečatljivija je na albumu jer je njezina struktura neočekivana, a stilski je i žanrovski ispresijecana raznorodnim elementima koji čine uzbudljivu, a opet funkcionalnu cjelinu. Pridobiva nas već prvim refrenom, koji zvuči raskošno, ali u sferi popa, dok se tek u daljnjem razvoju pojavljuju psihodelične gitare i instrumentalni dijelovi kakvi bi zasigurno bili nepoželjni u tipičnom trivijalnom radijskom hitu. “How to Disappear” je ponajviše retro i tamo se ne štedi na gudačima ili “specijalnim efektima”, a “Hope Is a Dangerous Thing Like Me to Have – but I Have It” odlikuje se minimalizmom. U pratnji su samo jedva čujne klavijature, a u fokusu je tekst kojim se intimno pristupa depresiji, ali i nadi koja ostaje kao rezerva za budućnost jer bi u suprotnom slučaju jedina opcija bila samoubojstvo. Izdvojit ćemo i “Bartender” jer nas lako uvlači u sebe njezin zarazni refren, a šira će publika vjerojatno obožavati “Doin’ Time” – poletnu, pomalo veselu trip hop obradu pjesme benda Sublime, koji je pak bio inspiriran starom skladbom “Summertime” Georgea Gershwina.

Pozivanje na druge umjetnike samo je pozitivna činjenica, a ne znak nedostatka ideja. Lana je rado album posvetila Normanu Rockwellu, slikaru i ilustratoru koji je poznat po slavljenju Amerike i plakatu “Zavarivačica Rosie” kojim se slavi sudjelovanje žena u ratnoj industriji. Već je jasno otkud poveznica između Normana i Lane – oboje su svjesni ženske moći, a koliko god svjedoče negativnim političkim zbivanjima u Americi, uporno ističu njezin šarm koji nikad ne može posve nestati.

Možemo zaključiti da je ovaj album suptilno buntovan, kako naznačuje i sam njegov naslov u kojem se simpatično i spontano pojavljuje vulgarizam “fucking”. Njegova je kvaliteta u inovativnosti i ljepoti melodija koje se ne kriju iza pretjerane produkcije ili provokativnih spotova. Aranžmani su odmjereni, a tekstovi obiluju identitetom. Prije svega tu je vokal koji ima kompleksnost, a način na koji se koristi uvijek je smislen te se stoga svakome tko želi nešto više od glazbe svaka pjesma urezuje u pamćenje.

Tekst Maja GREGOROVIĆ

Leave a Reply


1 + 9 =

KULTURISTRA – Sito internet culturale della Regione Istriana


Kulturistra.hr è un progetto della Regione Istriana e dell’Associazione Metamedij avviato e finalizzato allo sviluppo della rete informatica culturale nella Regione Istriana. Il progetto mira ad offrire informazioni sulle attualità culturali e nello stesso tempo offrire l’accesso a varie basi di dati che conterranno informazioni su tutte le persone attive nella scena culturale, sulle attività culturali, sui concorsi internazionali e sui potenziali partner internazionali. Con questo progetto vogliamo migliorare la comunicazione a livello orizzontale e verticale, che significa la comunicazione tra differenti enti culturali Istriani, tra gli enti culturali e gli artisti, ed in fine tra gli enti culturali, gli artisti ed il pubblico.
Il progetto è finanziato dalla Regione Istriana.

CONTATTACI

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum