Razgovor s flautisticom Natašom Dragun

Živjeti uz glazbu i prijatelje

• Glazbena manifestacija Flauta, sax i prijatelji uspješna je i prepoznatljiva pulska tradicija koja ove godine bilježi svoje 23. izdanje. Tijekom godina u njoj je sudjelovalo mnoštvo glazbenika i uvijek im je, raznovrsnim i inspirativnim repertoarom, uspijevalo oduševiti i iznenaditi vjernu publiku koja bi dupke ispunila veliku dvoranu Doma hrvatskih branitelja. Ova je godina svima uskratila mnoge omiljene tradicije, ali predaje nema i odlučeno je da se 23. obljetnica obilježi on-line koncertom u istom tom prostoru… On je bio povod za razgovor s flautisticom Natašom Dragun, najzaslužnijom za pokretanje i postojanost ovog projekta.

– Priča je krenula 1998. godine, kada sam željela obilježiti desetu obljetnicu bavljenja glazbom. Svirala sam, i onda, i još uvijek, u više ansambala koji su se tada okupili u Domu hrvatskih branitelja. Publika je taj prvi koncert srdačno prihvatila, pa smo se odlučili okupiti i sljedeće godine i tako više od dva desetljeća. Od prvog koncerta su prošle 23 godine, a još uvijek ima entuzijazma, ideja i želje da se stvori pozitivna atmosfera. Hvala prijateljima, onima koji nastupaju i onima koji nas prate. Hvala, naravno, i pokroviteljima.

Svaki sljedeći koncert osmišljavate kao svojevrsni osvrt na ono što se u glazbenom smislu dešavalo u razdoblju od prethodnog. Pored klasike su tu uvijek zastupljeni i drugi glazbenih žanrovi – od jazza i glazbe za film do metala. Tijekom godina predstavili su se brojni tvoji etablirani kolege, kao i mnoge mlade nade. Također, uvijek premijerno izvedete poneku kompoziciju domaćih autora. Što je donio program 23. koncerta?

– Jazz sastav Sterptet izveo je dvije kompozicije domaćih autora, svojih članova (Sebastiana Stella i Luke Vrbanca), naslovljene „Afrochè“ i „Luka, please fix the toilet flusher“. Po prvi puta se publici predstavio metal bend „RIFFT“(Josip Plejić, Egon Stančir, Luka Gembec i Andrija Bošnjaković), sa svojom pjesmom „Second“, pa je to bila dvostruka premijera. Osmogodišnji Teo Burić taj je dan prvi put nastupio na pozornici. Svirao je najprije solo klavir, a zatim i uz pratnju svoje tete Sandre Burić. Prvim koracima u svijetu glazbe uči ga nona Mariza Burić. Klasičnu glazbu svirali su trio NaSaSa, Vladimir Mlinarić i Puhački orkestar grada Pule s dirigentom Brankom Okmacom.

Hvalevrijedno je već i samo postignuće da jednu manifestaciju održavaš(te) živom već 23 godine, a posebno je za pohvalu što tu tradiciju niste željeli prekinuti ni ove godine, nego ste je obilježili online koncertom, s nadom da će 24.ti opet publikom ispuniti DHB. Kroz sve to vrijeme Flauta, sax i prijatelji okupila je jako mnogo prijatelja glazbenika, od kojih su neki komorne sastave formirali specijalno za taj događaj. Možeš li izdvojiti nekoliko momenata koji su ti bili posebno dragi?

– Zaista je teško izdvojiti pojedine točke, izvođače, autore, skladbe; toliko se različitih izvedbi moglo doživjeti u skoro četvrt stoljeća manifestacije… Kod nekih je to kontinuitet, postojanost, posvećenost, kod drugih je nadahnuće, iskra, bljesak. Mnogo je numera bilo tijekom 23 godine, solističkih, komornih, intimnih, nježnih, kao i bogatih, velikih, impresivnih… A bilo je i iznenađujućih. Na primjer – kada je na scenu istrčala ekipa Istra inspirita predvođena Petrom B. Blašković u gusarskim kostimima, uz povike i mačevanje. Ili par godina prije, ulazeći kroz gledalište uz ples i pjesmu iz predstave Vještica Mare. Ili kada je umjesto konferanse Tijana Vukić svaku točku najavljivala svojom poezijom s balkona. Ili kad je glazbeni ansambl svirao u mraku prateći projekcije nijemih filmova iz arhive foto-kino kluba Jelen… Ili kad se bendovi nazovu Agonija smisla i Psihijatrija s diplome… Posebno je emotivan bio trenutak kada je izvedena prva skladba Mirona Hausera, tada učenika muzičke škole, publika je brisala suze dirnuta njegovom iskrenošću. Nezaboravni su i pjevački nastupi Željka Rikera, svakim svojim nastupom razgalio bi srca gledatelja. Impresivna je bila i izvedba skladbe „Osculetur me“ Branka Radića, za zborove i orkestar, koju je zajedno izvelo čak pet združenih zborova i Puhački orkestar grada Pule pod ravnanjem Branka Okmace. Tada je na sceni bilo 120 izvođača. Puhački orkestar svake godine donosi finale koncerta, uz srdačan pljesak i obavezan bis. Sve u svemu, različite vizije i brojna ekipa kroz zajedništvo na svakom koncertu, a tek kroz desetljeća…

Cijela velika mreža prijatelja, od kojih na žalost neki više nisu s nama. Među njima je i nedavno preminuli svestrani glazbenik i glazbeni pedagog , jedan od osnivača Puhačkog orkestra Grada Pule i Big Banda Pula – Željko Riker, tvoj dugogodišnji glazbeni i životni partner, kojem je posvećen dio ovogodišnjeg koncerta…

– Da, ovo je prvi koncert Flauta, sax i prijatelji na kojem nema Željka, njemu je u čast. Sve tri točke koje je izveo Puhački orkestar su njemu posvećene. Volio je filmove o Jamesu Bondu kao i njihove glazbene teme, volio je Šostakovičev „Valcer br.2“ i svirao onaj poznati solo na trombonu, a volio je i „My Way“, tako je i živio i otišao – na svoj način. Ostaje u srcu.

Možda najdulje i svakako najčešće surađuješ s kolegicom flautisticom Samantom Stell, koja ove godine obilježava 25.tu obljetnicu umjetničkog djelovanja…

– Tako je, sviramo zajedno u različitim ansamblima zaista već dugi niz godina – u Puhačkom orkestru grada Pule primjerice, a bile smo ranije i u 5/8, u Istarskim solistima, Simfonijskom orkestru INK, Big Bandu Pula, Salonskom orkestru, Swinging Flutes, u triju s fagotisticom Ankom Kovač-Augustiny. Sviramo kao duo flauta Magic Flutes, zatim u triju NaSaSa sa kontrabasistom Sandrom Peročevićem i u triju SAN s klaviristicom Aleksandrom Golojka, kao i u Evergrin kvartetu E4. Točka trija NaSaSa – Haydnov Londoner Trio br.1 u C-duru – kojom smo otvorili 23. koncert Flauta, sax i prijatelji pridružuje se proslavi Samantine obljetnice.

I pijanist Vladimir Mlinarić je često bio gost ove manifestacije, a ove godine bio je prisutan putem video snimke, tako da je to ispao dvostruki on-line događaj…

– Vladimirovo gostovanje bilo je dogovoreno prije skoro dvije godine, pa sam sretna da je – zahvaljujući čudima tehnologije – ipak sudjelovao, kao i uvijek s dojmljivim odabirom kompozicije i izvrsnom izvedbom. Odsvirao je Ravelovu „Igru vode“ uz poetsku sliku: „Riječni bog se smije dok ga voda škaklja“.

Glazbom se baviš od svoje 8. godine, u Puhačkom orkestru GP sviraš od samih početaka, nastupaš i solistički, kao i u brojnim komornim sastavima: “Evergrin kvartet”, kvartet “Pro et contra”, duo “Magic Flutes”, trio “NaSaSa”, trio „SAN“, „Despina“, u predstavama „Istra inspirita“… Kao samostalna umjetnica doslovno živiš glazbu, zaposjela je velik dio tvog života stvorivši ti cijelu mrežu prijatelja glazbenika, što je u konačnici i najvrjednije u svemu tome, puno bliskih ljudi s kojima dijeliš zajedničku strast za muziciranjem…

Što reći, osim – da. Iako je ove godine ne baš sve, ali dosta toga na čekanju. Mreža i zajedništvo su trenutačno većinom na mreži. Čuvajmo jedni druge do budućih glazbenih druženja.

Manje je poznato da si diplomirala Hrvatski jezik i književnost, kao i Organizaciju kulturnih djelatnosti, pa je raspon tvojih profesionalnih zanimacija znatno širi-npr. pisala si za omladinski list Pet, Kulturni vjesnik, za Glas Istre, godinama si surađivala s Pula film festivalom, SAKUD-om, kao organizator si zaslužna ne samo za Flautu sax i prijatelje, nego i druga glazbena događanja (primjerice Glazbeni poučak)… Što još? Ima li neki interes ili talent koji bi, kad bi to vrijeme dopustilo, voljela dublje istražiti? Npr. pronašla sam još jedan zanimljiv podatak o tebi – da si nagrađena za zbirku poezije. Kada je to bilo i pišeš li još uvijek pjesme?

– Organizacijom kulturnih djelatnosti bavim se od srednje škole, do danas, neprekidno. Pjesme sam pisala za vrijeme studija, u dvadesetima najviše, a i kasnije povremeno. Zbirka „Stanje stvari“ nagrađena je na natječaju riječkog sveučilišta, a nekoliko pjesama je objavljeno. Jedno je vrijeme postojala i djelovala Književna omladina Istre, organizirali smo večeri poezije, predstavljanja autora, gostovanja… Prije toga, u srednjoj školi sam pisala bilješke o svakodnevnom životu, neuredni dnevnik. Sve to vrijeme, od prvih crteža na zidu spavaće sobe kad sam imala tri godine, vrtića, bojica, kolaža, plastelina, gline, preko likovne grupe kod prof. Ane Fischer u OŠ Moša Pijade, do položenog prijemnog ispita na Likovnoj kulturi Pedagoškog fakulteta u Rijeci – bavila sam se i likovnim izražavanjem. Nadam se da ću u mirovini biti dovoljno zdrava i imati dovoljno vremena da se prisjetim i tog svog emocionalno-komunikacijskog kanala. U međuvremenu, dosta dobro mi ide i cijepanje drva…

Cijepaš drva i nosiš vodu?

Doslovno. I još nešto: uvijek kad za to imam priliku, kao sada, naglašavam i potrebu brige za kućne ljubimce – ne napuštati ih, sterilizirati, udomljavati, voljeti.

Tekst Daniela KNAPIĆ

Fotografije iz arhiva Nataše DRAGUN

Leave a Reply


2 + 6 =

KULTURISTRA – Sito internet culturale della Regione Istriana


Kulturistra.hr è un progetto della Regione Istriana e dell’Associazione Metamedij avviato e finalizzato allo sviluppo della rete informatica culturale nella Regione Istriana. Il progetto mira ad offrire informazioni sulle attualità culturali e nello stesso tempo offrire l’accesso a varie basi di dati che conterranno informazioni su tutte le persone attive nella scena culturale, sulle attività culturali, sui concorsi internazionali e sui potenziali partner internazionali. Con questo progetto vogliamo migliorare la comunicazione a livello orizzontale e verticale, che significa la comunicazione tra differenti enti culturali Istriani, tra gli enti culturali e gli artisti, ed in fine tra gli enti culturali, gli artisti ed il pubblico.
Il progetto è finanziato dalla Regione Istriana.

CONTATTACI

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum