Razgovor: Ketty Rouf – iz Trsta do književne nagrade u Francuskoj

Žensko tijelo može biti instrument stjecanja moći i bez da njime dominira muškarac

• Ketty Rouf, magistrica filozofije koja desetljećima radi i živi u Parizu je svojim prvim romanom “On ne touche pas” (Ne dirati) polučila veliki uspjeh. Roman u izdanju francuske kuće Albin Michel (2020.) do sada je preveden na talijanski i na engleski, a nadamo se da ćemo ga uskoro moći čitati i na hrvatskom jeziku jer Ketty Rouf je porijeklom Istranka, otac joj je naime iz Kolombere pored Umaga, a majka iz Martinčića kraj Buja. Ova rođena Tršćanka dobitnica je nagrade za najbolji roman prvijenac, na temelju kojeg je trenutno u planu i snimanje dugometražnog igranog filma. Njen veliki uspjeh i istarski korijeni povod su ovom razgovoru.

Radost pisanja

Nagrađeni ste za najbolji prvi objavljeni roman, jeste li očekivali njegov uspjeh?

– Bila sam jako iznenađena i sretna kad je roman ušao u selekciju, jer i to je bio već veliki uspjeh i znak da ga cijene te tako postaje i vidljiviji. Roman “Ne dirati” je objavljen u, za izdavače, najznačajnijem dobu godine, jer preko 300 romana bude objavljeno od kraja kolovoza do početka rujna, od kojih je sedamdesetak prvih izdanja. Nagrada me silno obradovala! Još uvijek ne mogu vjerovati da se to stvarno desilo!

Vaše je obrazovanje filozofsko, dakle ne baš književne naravi. Jeste li počeli pisati jer ste stekli zrelost za to, ili su se u vama nagomilale priče koje su jedva čekale da dođu na vidjelo?

– Studirala sam filozofiju, ali sam oduvijek voljela književnost, čitanje i pisanje. Uvijek sam smatrala da je potrebno proživjeti život da bi se potom pisalo, treba dakle putovati, pa i u prenesenom smislu, upoznavati svjetove i različite ljude, imati sjećanja, doživjeti radosti i razočaranja, jer iskustvo življenja čini zrelost. Dakle, kazala bih da je pisanje, u mom osobnom razvoju, proizašlo upravo od nagomilavanja priča koje su sazrele u meni.

Emancipacija kroz ženstvenost

Vaš je roman temeljen na ženskom liku, možete li nam nešto više reći kako je nastajao, kako je tekla naracija i kako ste ga oblikovali?

– Roman progovara u osnovi o ženama i o načinu na kojem doživljavaju ženstvenost kroz vlastito tijelo. Pričom koju sam napisala željela sam provocirati jer glavna junakinja je obrazovana i pametna žena koja, nakon što postane striptizeta, nalazi put ka emancipaciji. Najvažnija poruka jeste da žensko tijelo može biti instrument stjecanja moći i bez da njime dominira muškarac. Moja je protagonistica gola tokom egzibicije, ali klijent je ne smije nikad dodirnuti. Odatle naslov: Ne dirati. Ideja za roman je proistekla i iz mojeg vlastitog iskustva, naime nekoliko sam godina podučavala u školi, a roman naglašava veliku krizu koja je prisutna u francuskom školstvu i loš položaj učitelja. U svome životu dugo sam se bavila i plesom te me zanimalo istražiti suočavanje pojmova tijelo-duh krećući od dva svijeta suprotna koja bi rijetko tko povezao.

Vaš bi rad mogao uskoro preći na filmsko platno. Kako je došlo do toga, i tko radi na ovom projektu?

– Prije same objave, u kolovozu 2020. godine, roman je poslan jednom kinematografskom producentu. Imala sam sreće što se moj roman svidio ovom značajnom francuskom producentu, naziva Les Films du Kiosque (njihov posljednji film u kojem glume Catherine Deneuve i Benoît Magimel, se upravo prikazuje u francuskim kinima i jako je uspješan). Scenografkinja je Marcia Romano, a redateljica Marion Vernoux. Filmski scenarij je upravo u fazi pisanja. Možda dogodine počinje snimanje.

Što vam je u planu sada, na čemu radite?

– Pišem drugi roman. Imala sam za njega ideju već neko vrijeme prije objave prethodnog, te započela rad na njemu tijekom lockdowna. Objava prvoga romana, kino projekt, prijevodi na talijanskom i engleskom, trenutno mi omogućavaju da posvetim mnogo vremena pisanju, što me jako veseli. Možda ga uskoro uspijem predstaviti svome izdavaču.

Svako je putovanje novi početak

Za kraj, koliko se razlikuje život u vašem Trstu i u Parizu, i čega se sjećate iz vaših posjeta rodbini u Istri?

– Mnogo godina živim u Parizu. To sam od malena snivala. Ali sam i dalje vezana za Trst i Italiju. Za objavu romana sam koristila francusko udato prezime, a moje djevojačko prezime je Zacchigna, dok se moja majka prezivala Craievich. Moja obitelj i roditelji žive u Trstu i nadam se da ću sljedećih godina provoditi po nekoliko mjeseci godišnje s njima. Kad sam sa svojima, često odlazimo rodbini koja živi pored Umaga. Jako sam privržena tome mjestu jer je mnogo mojih sjećanja iz djetinjstva vezano za Istru. U svome domu u Parizu imam jednu crno bijelu fotografiju iz djetinjstva na kojoj u ruci držim pilića za vrijeme boravka kod svoje rodbine u Sošima. Važno je istaknuti da su moji roditelji napustili svoja sela tijekom egzodusa iz Istre. Željela bih zapisati to njihovo iskustvo kao i ono njihovih suseljana da se ne bi zaboravilo, da sjećanje živi za buduće generacije. Imam dojam kao da je egzodus moje obitelji na kraju postao željeno putovanje prema budućnosti kojoj se oni nisu mogli nadati. Volim sama sebi reći da je i moje putovanje u drugu zemlju gdje se govori drugim jezikom način na koji potvrđujem svoje korijene i upoznajem svoje najbliže s novim svjetovima. A pisanje je prvenstveno pobjeda i zadovoljština za moje roditelje koji nisu mogli učiti iako su to željeli. Najljepše sjećanje vezano za moje pripreme za osnovnu školu bilo je oduševljenje moje majke koja mi je kazala: “Jesi li svjesna toga? U školi ćeš naučiti čitati i pisati! Pa to je predivno!” Shvatila sam tada da je znati pisati i čitati nešto jako važno, od životne važnosti, i da ću pomoću toga biti u mogućnosti izgraditi za sebe bolju sudbinu.

Razgovarao Marko ŠORGO

Prijevod Lidija KUHAR

Fotografije iz arhive Ketty Rouf

Leave a Reply


+ 7 = 15

KULTURISTRA – Sito internet culturale della Regione Istriana


Kulturistra.hr è un progetto della Regione Istriana e dell’Associazione Metamedij avviato e finalizzato allo sviluppo della rete informatica culturale nella Regione Istriana. Il progetto mira ad offrire informazioni sulle attualità culturali e nello stesso tempo offrire l’accesso a varie basi di dati che conterranno informazioni su tutte le persone attive nella scena culturale, sulle attività culturali, sui concorsi internazionali e sui potenziali partner internazionali. Con questo progetto vogliamo migliorare la comunicazione a livello orizzontale e verticale, che significa la comunicazione tra differenti enti culturali Istriani, tra gli enti culturali e gli artisti, ed in fine tra gli enti culturali, gli artisti ed il pubblico.
Il progetto è finanziato dalla Regione Istriana.

CONTATTACI

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2022 | Impressum