Industrija je nemilosrdna ali trud i rad se uvijek isplate

• Razgovarala Paola ALBERTINI

• Dina Rizvić mlada je kantautorica, skladateljica, aranžerka i producentica, rodom iz Labina, s trenutnom adresom u Londonu. Ondje živi od 2016. godine i suvlasnica je diskografske i producentske kuće Cliff End Records. Dina je nedavno dobila nagradu za novog kompozitora Hollywood Music Media Awards što je i bio i jedan od povoda našeg razgovora.

Kad i kako si se počela baviti glazbom?

Glazbom se bavim od malih nogu, imala sam pet ili šest godina kad sam krenula na tečaj sintesajzera kod profesora Marijana Atanaskovića u Labinu tada je započelo moje formalno obrazovanje. Sestra je u to vrijeme dobila na poklon jedan sintesajzer kojeg sam obožavala svirati dok nitko nije gledao i slušno učiti demo pjesme koje su bile programirane u njemu. Razlog bavljenja glazbom bio je jednostavan – najomiljenija igra.

Završila si glazbenu akademiju u Bostonu. Je li je bilo teško upisati i završiti Berklee?

Upis na Berklee bio je prilično zahtjevan, nije bilo lako upasti zbog velike konkurencije, a naročito teško dobiti i stipendiju s obzirom na to da su tada godišnje preko 5.000 studenata iz cijelog svijeta. Promjena “svijeta” iz klasike u jazz i moderne stilove uz drukčiju terminologiju i korištenje tehnologije bila mi je jedna od većih izazova u samim počecima, ali mislim da takvu širinu predmeta i razvijanje vještina potrebnih za smjer suvremene kompozicije i produkcije, nisam mogla dobiti na drugim fakultetima.

Od kad živiš u Londonu i kako te put tamo nanio?

U Londonu živim od jeseni 2016. godine. Tražila sam fakultet za audio produkciju u to vrijeme i našla opciju magisterija na University of Westminsteru. Uz studij počela sam raditi s učenicima, stvorila sam krug suradnika i prijatelja i odlučila ostati. Sada živim na relaciji Zagreb – London i često putujem zbog raznih obaveza. Radim i online s učenicima raznih uzrasta, ali većinom su to odrasli i tinejdžeri, podučavam ih klavir, gitaru, teoriju, glas, aranžiranje i kompoziciju.

Kako izgleda tvoj život u Londonu? Stvaraš li glazbu, nastupaš..?

Život u Londonu se dosta promijenio nakon Covida, sada sve poslove većinom radim online, pogotovo što se tiče predavanja. Zadnje svirke imala sam prije Covida s ekipom iz benda Hank i nekoliko solo gaža, ali srećom za stvaranje i kreativnost nikad nema pauze. Naime, od kad sam s glazbenim partnerom Alanom Jonesom otvorila producentsku kuću Cliff End Records imamo puno planova, projekata i snimanja koja se malo po malo ostvaruju. Osim rada za CER, u zadnjih godinu, dvije objavila sam i samostalno producirane singlove “Tu” i “Pronađi me” za Croatia Records koje su postigle odličan uspjeh na hrvatskim radijskim ljestvicama, a tu su i engleske autorske pjesme s EP-a “Waves” koje su se „zavrtjele“ na BBC Music Introducing Radio London.

Kako je biti mlada žena u svijetu glazbe?

Biti mlada žena u svijetu glazbe nije jednostavno zbog raznih stereotipa koji su još uvijek jako prisutni i zbog kojih se limitira prostor u kojem se možemo izraziti, ali polako se i to mijenja. Mislim da je scena u bilo kojoj državi dovoljno velika da svatko stvori mjesta za svoju priču, ali za to treba puno rada i ustrajanja. Nadam se da će se uskoro promijeniti viđenje da su aranžiranje, produkcija i kompozicija “muški poslovi”, a žene stvorene da pjevaju i izgledaju dobro na sceni.

Koje bi dosadašnje suradnje izdvojila?

Dosadašnje suradnje koje bi izdvojila kod nas su moji počeci u jazzu uz Boška Petrovića, kantautorsko predstavljanje na koncertima Josipe Lisac, glazbena suradnja s HRT jazz orkestrom, BB RTSom i BB Požegom te suradnje s dirigentom Alanom Bjelinskim i kantautoricom/kompozitoricom Lanom Janjanin.

Suradnja s jazz orkestrom i Lanom Janjanin izrodila je albumom, kakvi su dojmovi?

Album “Miracles” s Lanom i HRT jazz orkestrom bio je veliko iskustvo i prilika koja se ne pruža često i na tome sam zahvalna. Imali smo zajedno dva uspješna koncerta u MSU i maloj dvorani Lisinski koji su obilježili bitno poglavlje na mom glazbenom putu, a samom produkcijom albuma postale smo prve žene u regiji koje su skladale, aranžirale, odsvirale, otpjevale i snimile svoj opus za jazz orkestar.

Nedavno si u Los Angelesu na Hollywood Music in Media Awards osvojila nagradu. O kakvoj je nagradi riječ? Jesu li se slegnuli dojmovi?

Osvojila sam nagradu u kategoriji novog kompozitora ili kompozitora u usponu za skladbu “Imaginarium”. Hollywood Music in Media Awards je nagrada koja se dodjeljuje za originalnu glazbu u svim vizualnim medijima iz cijelog svijeta uključujući film, TV, videoigre i dr. Dojmovi su se više manje slegnuli, i dalje se tu i tamo ulovim u preispitivanju ako se to zaista dogodilo, ali generalno sam sretna, zahvalna i počašćena što sam bila u društvu vrhunskih kompozitora i glazbenika u središtu filmske i glazbene industrije.

Koja je tvoja poruka mladima koji tek kreću u svijet glazbe i žele se time profesionalno baviti?

Poruka mladima koji tek kreću u svijet glazbe je da ne posustaju jer nikad ne znaš kad će se stvari okrenuti. Industrija je nemilosrdna, ali trud i rad se uvijek isplate, a u svemu tome najbitnije je ostati znatiželjan, iskren i svoj.

Koliko često dolaziš u rodni Labin i uspijevaš li naći vrijeme za odmor?

U Labin dolazim svakih nekoliko mjeseci, ovisno o projektima i situaciji, a vrijeme za odmor mi uvijek isključivo ovisi o projektima i online radu tako da se prilagođavam kako stignem. Većinom su to kratke šetnje u prirodi, druženje s prijateljima ili kraći izleti u obližnja mjesta. Lista planova za dalje je sve duža ali na vrhu prioriteta su završavanje hrvatskog i engleskog autorskog albuma.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.