JEDNA RASPRAVA NIJE DOVOLJNA
Zanimljiva rasprava održala se 3. rujna kojom se napokon željelo ustanoviti uvjeti i način financiranja nevladinih udruga. Vladin Ured za udruge napravio je nacrt Odluke o uvjetima i načinu financiranja projekata i programa od interesa za opće dobro koje provode naše udruge. Ukoliko takva Odluka stupi na snagu, bit će obvezujuća za sve udruge.
Upravo zbog toga održana je javna rasprava kako bi se svi oni na koje će odluka utjecati raspravili nacrt Odluke i ne bi li ga eventualno poboljšali.
ODLUKA UTJEČE NA VIŠE OD 40.000 ORGANIZACIJA
Ova rasprava posebno je bila značajna jer su se okupili svi zainteresirani sudionici različitih profila. Bilo je otprilike pedesetak sudionika – predstavnici udruga i tijela državne uprave, pa i onih koji su zastupali raznorazne organizacije civilnog društva i javnih ustanova.
Nekima bi se činio broj od 50 sudionika mali budući da odluka koju predloži Ured za udruge i zatim donese Vlada, utječe na neprofitan sektor, donatore, pa i obične građane.
Poziv na Javnu raspravu, 3. rujna, zainteresiranoj javnosti objavljen je isključivo na internetskim stranicama, a bilo je i izjava da je prekasno stavljen (27. kolovoza), zbog čega mnoge udruge nisu niti znale za dogovoreni sastanak. Treba ipak napomenuti da su udruge imale priliku prijaviti se za sudjelovanje do 2. rujna ili pak poslati svoje komentare na e‑mail Ureda za udruge najkasnije dan poslije.
Kako god bilo, ipak je pristojan broj ljudi prisustvovao na raspravi. Ponešto više o svemu tome saznali smo od Katarine Pavić iz Saveza Klubtura i Mreže mladih Hrvatske, koja je sudjelovala na raspravi.
Kako nam je kazala, rasprava je trajala nešto više od dva sata, a bila je obilježena brojnim komentarima i pitanjima, od kojih na mnoga nije bilo vremena odgovoriti. Navodi da je Ured za udruge pozitivno reagirao na upućene primjedbe i prijedloge izložene od strane Mreže mladih Hrvatske, Saveza udruga Klubtura i Saveza udruga Operacija grad. Upravo i zbog toga, odlučeno je da će se rasprava još nastaviti.
- Ovo je bio samo uvod u prijeko potrebnu širu, iscrpniju i dugotrajniju raspravu o načinu uređenja sustava financiranja projekata i programa od interesa za opće dobro koje provode udruge, pojasnila je Pavić.
Međutim, Odluka o financiranju projekata i programa od interesa za opće dobro koje provode naše udruge, utječe na više od 40.000 organizacija u Hrvatskoj te treba biti pomno osmišljena ne bi li kvalitetno funkcionirala. Kako kaže Pavić, nacrt Odluke koju je pripremio Ured za udruge zasad je u mnogočemu pretjerano implicitan i podložan interpretaciji, iz čega je jasno da je nacrt Odluke pisan u relativno velikoj brzini, bez sagledavanja šire slike potencijalno negativnih učinaka koje bi primjena u ovako sročenom obliku mogla imati na udruge u Hrvatskoj.
- Samo za ilustraciju, nigdje iz nacrta nije jasno o kojem će redu i veličini potpora biti riječ, pa postoji realna bojazan da će se visoki zahtjevi i kriteriji koje udruge moraju ispuniti kako bi ostvarili prednost pri financiranju projekata i programa, preslikati u buduće tekstove svih natječaja bez obzira na visinu potpora, čime je realno opstanak manjih organizacija doveden pod veliki upitnik, pojasnila je Pavić.
NE ULAZITI U AUTONOMIJU UDRUGE
Slično stajalište ima i predsjednik Udruge za poticanje zapošljavanja i stručnog usavršavanja mladih ljudi (ZUM) Denis Sgagliardi. Komentare na Nacrt, u ime njihove udruge, uputio je dotičnom uredu putem e‑maila. U razgovoru nam je kazao da sve u svemu Nacrt je dobar, s time da se treba poraditi na konkretnim kriterijima. Jedan od njih je osiguranja kvalitete djelovanja u neprofitnim organizacijama. Naime, Ured za udruge u svojem nacrtu navodi da pri dodjeli sredstava ima prednost ona udruga koja provodi sustav osiguravanja kvalitete djelovanja u neprofitnim organizacijama, s čime se Sgagliardi ne slaže.
Prvenstveno treba objasniti sam taj pojam. Riječ je fleksibilnom pristupu kojim se nastoji pomoći organizaciji da bude učinkovita, a on se sastoji od nekoliko razina.
- Primjerice, naša je udruga ove godine krenula s ispunjavanjem uvjeta koje propisuje SOKNO za prvu razinu. Riječ je o upitniku, na čija pitanja potrebno je odgovoriti ili pak neke uvjete zadovoljiti. Iako smatramo da je SOKNO izuzetno koristan, ne vidim razlog zašto bi udruge koje provode ovakve sustave imale prednost na natječajima, naveo je Sgagliardi dodajući da se time ugrožava autonomija same udruge.
Osim toga, navela je Pavić, takvo što može negativno utjecati na one udruge koje na najizravniji način djeluju za opće dobro te pritom nemaju standardizirane upravljačke strukture, a opet su u svojem djelovanju vrlo uspješne. Dodala je i da oni žestoki zagovaratelji primjene sustava osiguranja kvalitete djelovanja u neprofitnim organizacijama, opravdavaju se neadekvatnim i relativno liberalnim Zakonom o udrugama čija manjkavost dopušta štetnu praksu u funkcioniranju udruga. Međutim, upozorava nas Pavić da uvođenje takvih sustava isto tako može negativno djelovati na one udruge koje predano rade i donose velike rezultate.
I neke druge stavke nacrta koje se tiču prednosti pri dodjeli sredstava pomalo „bodu“ u oči. Naime, u Nacrtu stoji da će udruge imati prednost ukoliko su umrežene u srodne udruge i organizacije ili pak ako su članice u međunarodnim i europskim udrugama. Ovakvi uvjeti itekako mogu donijeti velike probleme onim malim lokalnim udrugama koje su možda sasvim zadovoljne svojim opsegom djelovanja te nemaju potrebu se daljnje umrežavati. Osim toga, pojašnjava Sgagliardi, članstvo u nekakvim europskim udruženjima također košta. Zamislite samo kada biste morali izdvojiti veliku svotu novaca (velika u svakom slučaju za jednu neprofitnu, malu udrugu) kako bi ste bili član neke takve organizacije. Mnoge udruge jedva krpaju kraj s krajem, a kamoli imaju novaca za umrežavanje i članstvo.
- Ovakvi kriteriji diskriminiraju udruge koje nisu u mogućnosti ili nemaju kapaciteta za ispunjavanje takvih uvjeta. Uostalom, nigdje nije zakonski ili nekim drugim načinom propisano da udruge moraju biti umrežene sa srodnim udrugama i organizacijama, odlučno tvrdi Sgagliardi.
Stavka koja se također provlači kroz Nacrt jest da udruga koja potiče zapošljavanje također ima prednost na natječajima pri dodjeli sredstava. Iako smo svjedoci velike nezaposlenosti, Sgagliardi objašnjava da se udruzi stavlja prevelik teret na leđa, pogotovo ako je riječ o maloj udruzi s dva do tri zaposlenika s ciljem odličnog djelovanja u sasvim drugoj domeni.
A GDJE SU KAZNE ZA DONATORE?!
Rigidna stavka vidljiva u Nacrtu jest i ona vezna za kazne za udruge. Ukoliko se ustanovi da je udruga počinila nepravilnost, prijevaru ili korupcijsko djelo prilikom provedbe projekta od interesa za opće dobro ili je iskazivala neistinite podatke vezane uz financijsku ili tehničku provedbu programa/projekta, sredstva iz državnog proračuna neće joj se dodjeljivati čak pet godina. U slučaju ponovljenog djela, to se može produžiti čak na deset godina.
To bi značilo da je neprofitna organizacija tako rečeno osuđena na propast. Sgagliardi navodi da bi se kazne trebale ipak smanjiti na dvije godine, odnosno na četiri u slučaju ponovljenog djela. Naveo nam je zanimljiv i istinit primjer jedne udruge. Naime, jedna osoba zaposlena u udruzi uspjela je skinuti veliku svotu novca s njihovog računa zbog čega su bili u manjku, a naravno i teškoj poziciji da ispune projekte za koje su im dodijeljeni novci. U ovakvom slučaju kažnjava se cijela udruga iako je za nepravilnost kriva jedna osoba.
S druge strane, Sgagliardi se slaže s navedenim ugovornim kaznama. Ukoliko dođe do neispunjavanja ugovornih obveza udruga mora platiti kaznu od 2% do 10% vrijednosti dodijeljenih financijskih sredstava. U slučaju da dođe ponovno do povrede ugovora, kazna se može popeti i do 20%. Iako su kazne za udruge vrlo jasne, u nacrtu se nigdje ne spominju i one za donatore.
- Predložili smo da se uvede poglavlje u kojemu će biti opisane iste kazne za donatore, inače će biti riječ o diskriminirajućoj odluci prema udrugama. Nije rijedak slučaj da se kod nas donatori ne pridržavaju vlastitih pravila, objasnio je Sgagliardi.
ODGOĐENA ODLUKA
Svakako je pozitivan pomak činjenica da civilni i vladin sektor surađuju u uspostavljanju ovako važne odluke. Kako kaže Pavić, oni uvažavaju i pozdravljaju napore unutar sustava kojima bi se poboljšali uvjeti funkcioniranja udruga, pri tom misleći na one pomake koji bi osigurali relativnu stabilnost udrugama, a time i kvalitetniju provedbu programa i projekata usmjerenih upravo ka onim društvenim skupinama koji će od tih programa imati najveće koristi.
Međutim, čeka nas još puno posla.
– Uočljiva je disproporcija obveza i uvjeta koje udruge moraju ispuniti ne bi li dobili financijska sredstva te davatelja potpora čije djelovanje i dalje je u domeni neobvezujućih pravila, upozorava Pavić.
Budući da je rasprava ostavila neka pitanja otvorenima, predstojnik Ureda za udruge Igor Vidačak veli da slijede dodatne rasprave s organizacijama civilnog društva te je odgođeno upućivanje nacrta Odluke u proceduru.
- Namjera nam je jasnijim definiranjem uvjeta i načina financiranja projekata i programa udruga iz državnog proračuna, stvoriti kvalitetnu podlogu za korištenje strukturnih fondova nakon ulaska u EU. Uostalom, i zahtjevi Europske komisije idu prema tome da se prakse financiranja iz državnog proračuna sve više usklađuju s europskim pravilima, pojasnio je Vidačak.
Sve u svemu, nacrt Odluke dobar je početak za kvalitetnu suradnju između vladinog i nevladinog sektora, ali još je mnogo posla pred nama. Šturi nacrt od samo 5 stranica nije dovoljan za reguliranje suradnje između davatelja financijskih sredstava i udruga. Potrebno je dobro analizirati prijedloge i komentare udruga, a ovakve rasprave nužne su ne bi li na snagu stupila funkcionalna odluka.
Napisala Vlasta VUJAČIĆ