FESTIVALIZACIJA KULTURE
Nije potrebno biti veliki genijalac kako biste zaključili da u maloj zemlji kao što je naša, festivali itekako nailaze na plodno tlo. Unatoč velikoj nezaposlenosti, kulturna mjesta prepuna su posjetiteljima. Dobro je pitanje postavio Aleksandar Dragaš, kolumnist iz Jutarnjeg lista ‑otkud Hrvatima toliki interes za kulturu? Navodi da Zagreb zbog široke posjećenosti raznoraznih kulturnih manifestacija, ne može biti etiketiran kao dosadan grad jer u segmentu kulture više liči Beču nego Splitu ili Osijeku.
Isto tako,vrlo je neobično da u maloj Hrvatskoj ima više od tridesetak filmskih festivala te je neophodno zapitati se zbog čega je to tako i jesu li svi oni kvalitetni. Što je s onim malim specijaliziranim festivalima koji privlače određenu publiku, a teško pronalaze financijska sredstva? Osim toga, znači li da oni koji primaju najviše novčane potpore jesu i najbolji?
A GDJE JE KULTURA?!
Kako bismo došli do nekih odgovora, kontaktirali smo nekoliko organizatora festivala (Seasplash, Sa(n)jam knjige, Motovun film festival, Monteparadiso, Sedam dana stvaranja, Viva la Pola, Labin Art Express). Nažalost, samo se njih dvoje odvažilo porazgovarati o toj temi. Htjeli smo saznati što čini festival uspješnim i kvalitetnim.
Cijeli članak pročitajte klikom na VIŠE!
David Belas iz udruge „I“ koja u suradnji s udrugom „Veliki mali čovjek“, organizira neobičan, umjetnički festival Sedam dana stvaranja. U ljetnom periodu ova manifestacija nudi pregršt edukacije i zabave.
– Festival «Sedam dana stvaranja» od samog početka, 2004. Godine, zastupa ideju edukacije, promocije, produkcije i društvene angažiranosti, a temelj festivala su sudionici. Sudionicima su ponuđene radionice, predavanja i večernji program, obrazlaže Belas zbog čega je njegov festival vrlo uspješan.
Istaknuo je i da sudionik dobiva visokointenzivnu, izvaninstitucionalnu i interdisciplinarnu edukaciju. Prema tome, veli Belas, pojam festivala doživljava kao susret, proslavu i zajednički rad.
Očigledno je da ovo događanje ne nudi samo zabavu već kreće u smjeru kulturne edukacije i promocije. Pitanje je koliko drugi festivali nude tako nešto? Je li riječ o kvalitetnim festivalima?
‑Za odgovoriti na to pitanje potrebno je temeljito analizirati i artikulirati tipove festivala i razlike između događaja koji sebe nazivaju festivalima, sugerira Belas naglašavajući da bez takve analize ne možemo odgovoriti na takva pitanja.
Festivali koji najčešće ljeti niču kao gljive, ponekad odaju dojam da je riječ o površnim turističkim atrakcijama, nudeći već prožvakane programe u novom „spektakularnom“ svijetlu. Financijski se uspjevaju održati zbog jakih sponzora ili pak uz veliku pomoć vlasti, pa je i teško procijeniti koliko su uistinu kvalitetni.
‑Svaki festival ima pravo boriti se za opstanak i biti uvjeren da je on baš potreban našoj zajednici te vjerujem da će vrijeme pokazati prave vrijednosti. U površnim turističkim atrakcijama nema ništa loše, ali ih trebamo nazivati upravo tim imenom da ne bi bilo zabune, kaže Belas.
Slično stajalište ima i organizatorica prepoznatljive manifestacije Viva la Pola! Mihaela Tikvicki. Osvrnula se na poznati Pula film festival, tvrdeći da više nema onu draž kao nekada. Manifestacija koja postoji više od pedeset godina u posljednje vrijeme vratila je publiku u Arenu, ali više ne drži 1. mjesto u području filmskih festivala. Sada ga je pregazio Sarajevo film festival, tvrdi Tikvicki.
‑Možda i ima previše turističkih atrakcija, ali nije na nama da sudimo već na publici, veli Tikvicki, dodajući da tradicionalni festivali jesu mjesta kulture, ali zasigurno ima i onih neopravdano zanemarenih.
Kako saznajemo od voditeljice odsjeka za kulturu grada Pule Lidije Musi ovaj nacionalni festival itekako je financijski potpomognut od Grada. Pa tako se za njega izdvaja čak 1.170.000,00 kuna. Riječ je o velikoj svoti koju je teško pročitati, a kamoli zamisliti…S druge strane, kazala nam je Musi, za sve ostale festivale koje podržava Grad izdvaja se 700.000 kuna iz gradskog proračuna. Neki od njih su Monteparadiso, Seasplash, PUF, Međunarodni kazališni festival mladih, Media Mediterranea i dr. Sudeći po tim brojkama, može se jednostavno zaključiti da se na druge festivale, doduše manje i specijaliziranije, izdvaja mnogo manje novaca.
Upravo Tikvicki smatra da njihov festival ne prima dovoljno novčanih sredstava od Grada. Istaknula je da je Viva la Pola! poseban po tome što je to multikulturalan projekt i predstavlja koliziju stilova te svega bitnog što se u datom trenutku zbiva na regionalnom i europskom području. Osim toga, kazala je i da je ovakav događaj turistička atrakcija te dovodi goste iz inozemstva.
‑Festival je potpomognut jedino od strane Odjela za društvene djelatnosti-odsjeka za kulturu grada Pule te pulske Turističke zajednice, no s minimalnim sredstvima koja nisu dovoljna da bi se pokrili troškovi produkcije festivala i svega ostalog, požalila se Tikvicki.
Pojasnila je da nije lako niti dobiti financijsku potporu iz privatnog sektora. Neophodno je tražiti sponzore, tvrdi Tikvicki, ali oni uglavnom šalju odgovore da već godinama financiraju iste i da nema promjene. Recesija, kaže, još dodatno pogoršava situaciju.
KONCEPT FESTIVALA ODREĐUJE NAČIN FINANCIRANJA
Jedini način financijske održivosti jest pokušaj samofinanciranja. Međutim, veli Tikvicki, teško je tako zaraditi. Prodajom ulaznica, donacijama, a nešto i vlastitim sredstvima uspjevaju se „pokrpati“ i održati festival. Volontera je također jako malo, u biti zanemarivo malo, pa svi prihodi odlaze u financiranje produkcije festivala. Kaže da bi bilo dobro da se mogu potpuno osloniti na pomoć Grada, te u tome Tikvicki ne vidi ništa sporno.
Drugačiji stav ima direktorica pulske Turističke zajednice Sanja Cinkopan Korotaj.
‑Festivali bi trebali biti samoodrživi i udio javnih sredstava u ukupnim troškovima ne bi trebao biti veći od 20 – 30%, a jednog dana i manje. To danas još nije moguće, ali možda će biti u dogledno vrijeme , veli direktorica.
Osim toga, računica TZ‑a vrlo je jednostavna. Financiraju one manifestacije koje zanimaju prisutne goste ili dovode one nove. Kvaliteta je očito sporedna stvar. No, što je onda s onim malim festivalima zanimljivim samo uskom krugu ljudi?
Belas iz udruge „I“ smatra da koncept festivala ovisi o tome može li se samofinancirati ili je potrebna pomoć državnih institucija.
‑Naša manifestacija želi imati razgranatu strukturu financiranja te se nastojimo djelomično samofinancirati iz aktivnosti i prodaje pojedinih usluga. Osim toga mislim da je neophodno i razvijati međunarodnu suradnju kao alternativan način financiranja projekta, kaže Belas.
ANALIZOM DO RJEŠENJA
Bez detaljne analize teško je odgovoriti koji festivali jesu kvalitetni, a koji nisu te trebaju li biti financirani od strane države ili pak pronaći alternativu. Činjenica jest da imamo mnogo festivala, neki dobivaju ogromne svote novaca, dok drugi jedva preživljavaju. Adekvatnim istraživanjima možemo odgonetnuti na koji način organizatorima možemo pomoći. Veliki festival ne znači nužno izvrsnost, kao što ni mala manifestacije ne znači nezanimljivost. Sve ima svoju publiku. Ukoliko se i vlasti žele opteretiti velikih financijskih izdavanja, moraju pomoći organizatorima u pronalasku drugih načina dobivanja financijske potpore. Odlični festivali idu u prilog organizatorima, posjetiteljima i vlastima.
Napisala Vlasta VUJAČIĆ
