Demokracija na istarski način
Kontroverzna izjava istarskog župana Ivana Jakovčića da „nema konsenzusa s onima koji su protiv svega“, pritom misleći prvenstveno na građansku inicijativu Pulsku grupu koja zastupa drugačije stavove vezane za projekt Brijuni rivijera (u javnosti poznato kao prenamjena Muzila), svakako je digla prašinu u javnosti.
Veliko neslaganje, konkretno oko Brijuni rivijere, između vlasti i javnosti, kao i ova pomalo nepromišljena izjava, govore o slaboj komunikaciji dviju zainteresiranih strana (vlasti i građanske inicijative). Točnije, kako nam je kazao Emil Jurcan iz Pulske grupe, dijaloga uopće nema te nikad nije postojao već su vlasti jednostavno ignorirale njihove stavove. Upravo ovaj nedavni primjer bio je poticaj da porazgovaramo s organizacijama civilnog sektora kako bismo dokučili odnos vlasti i civilnog društva te ustanovili postoji li konstruktivan dijalog među njima te ima li mjesta poboljšanju.
Brijuni rivijeri dokaz slabe komunikacije
Prva „postaja“ upravo je bila Pulska grupa čiji član, Emil Jurcan, nam je kratko kazao da još uvijek nisu uspjeli uspostaviti dijalog s vlastima, tvrdeći da je civilni sektor u Istri razvijeniji nego u ostalim dijelovima zemlje, ali njegova slabost je upravo (ne)suradnja s trenutnom političkom garniturom.
Predsjednica Zelene Istre Dušica Radoičić potvrdila nam je da u konkretnom slučaju Brijuni rivijere Jakovčić se pokazao kao strana koja nije spremna za suradnju, odnosno da do konsenzusa nije došlo jer nije došlo ni do dijaloga.
‑Taj je gospodin predstavnicima Pulske grupe – arhitektima koji su mu došli predstaviti svoj rad i rezultate radionice “Katarina 06” rekao da se mogu odseliti, ako im se ne sviđa ovdje, što dovoljno govori o njegovom razumijevanju i prihvaćanju drugačijih mišljenja, veli Radoičić.
Napomenula je da je kao župan Istarske županije koji je na vlasti već 20 godina u velikoj mjeri i zaslužan za formirani negativni stav javne uprave prema društveno angažiranim građanskim inicijativama i udrugama. Upravo zbog toga postavlja se pitanje koliko uopće funkcionira demokratski sustav te imaju li građani mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka? Kako bi se uopće demokracija trebala realizirati?
Kako veli Radoičić, djelotvorna demokracija jest ona „koja se oslanja i svoju snagu crpi iz direktne demokracije ili neposrednog izjašnjavanja građana“. Navodi da se direktna demokracija može uspostaviti pomoću tri prepoznatljiva mehanizma: kroz zakonske propise koji zahtijevaju sudjelovanje građana u odlučivanju, zatim kroz inicijative građana i referendume. U to spadaju javne rasprave, zborovi građana itd.
- Neke od tih modela direktne demokracije županijska i pulska gradska i mjesna uprava nisu nikad iskušali u praksi, premda je prilika i zahtjeva na temelju sakupljenih potpisa građana bilo mnogo, istaknula je Radoičić.
Slično mišljenje iznosi i voditeljica Centra za mlade i menadžerica udruge ZUM – Ana Žužić. Na temelju dosadašnjeg djelovanja pokušala je pojasniti nam kompleksan odnos civilnog društva i vlasti.
‑Kao preduvjet osmišljavanju, oblikovanju i provedbi bilo kakvih mehanizama za poboljšanje suradnje između civilnog i javnog sektora mora postojati iskrena i jasno artikulirana politička volja za uključivanjem građana i građanki u procese donošenja odluka na lokalnoj razini te osjetljivost političke elite na zahtjeve građana i građanki, napominje Žužić.
Puno priče, malo djela
No, kao što svi znamo, teorija je jedno, a praksa sasvim drugo. Iako u javnosti političari s potpunim zanosom pričaju o demokraciji, kao glavni provoditelji tog procesa, u djelima se nisu posebno iskazali.
‑Političari su u Istri shvatili važnost dobrog imidža u medijima pa redovito i rado primaju udruge civilnog te se slikaju dok se rukuju s njihovim predstavnicima, ali na javnu kritiku reagiraju napadom ili ignoriranjem, ističe Radoičić.
U dugogodišnjem djelovanju Zelene Istre u nekoliko su se navrata susreli s nerazumijevanjem vlasti. Kako kaže naša sugovornica, mudri političari znaju da je svrha kritike poboljšanje neke odluke. No, s vladajućom garniturom u Istri drugačija je priča. Političari u Istri ne razumiju da što je veće sudjelovanje javnosti u donošenju odluka od važnosti za lokalnu zajednicu, veći su i izgledi da će odluka biti donesena u javnom interesu i da će se takve odluke bolje prihvaćati i lakše provoditi.
Nezadovoljstvo neadekvatnom suradnjom izrazila je i Žužić. U razgovoru nam je pokušala objasniti kompleksnu sliku odnosa civilnog društva s vlastima, konkretno na vlastitim iskustvima. Pri opisivanju suradnje s vlastima, kazala nam je da je „suradnja ZUM‑a s gradskom i županijskom upravom zapravo vrlo različita i to u smislu da ona u potpunosti izostaje kada govorimo o gradskoj, a u jednoj mjeri postoji kada govorimo o županijskoj upravi“.
‑Mislim da je za prvi korak ka uspostavi suradnje važna dostupnost, spremnost na dijeljenje informacija i transparentnost u komunikaciji, a to je ono što nedostaje ovoj gradskoj upravi – bar što se tiče odnosa prema organizaciji u kojoj ja djelujem, veli Žužić.
Budući da konkretno kao voditeljica Centra za mlade nastoji promicati interese te skupine, naglasila je kako „gradskoj upravi nedostaje financijskih, tehničkih, a nadasve stručnih kapaciteta za rad s mladima i za mlade pa vjeruje da je i to jedan od razloga neshvaćanja i neodgovaranja na potrebe i interese mladih u ovom gradu“.
S druge strane, s županijskim vlastima suradnja je na početnoj razini. Doista, veli Žužić, predstavnici Županije jesu dostupni te ih uključuju u svoje projekte. Ali, naravno u tom odnosu ima velikog prostora za napredak, posebno u domeni konzultiranja i samog uključivanja mladih u proces donošenja odluka te prihvaćanja realnih i argumentiranih prijedloga za poboljšanje trenutne situacije po pitanju npr. politike za mlade.
Pozitivne pomake primijetila je i predsjednica Vijeća mladih Istarske županije – Ana Preveden. Smatra kako Županija polako počinje shvaćati potrebu suradnje s civilnim sektorom te prednosti izravne komunikacije s građanima, ističući da su po tom pitanju ispred većine gradova i općina u Istri koji ponekad aktivne građane smatraju oponentima.
Umorili smo se?!
Upravo je u ovim kriznim vremenima komunikacija s građanima vrlo važna. Kao dokaz tome su trenutni, brojni prosvjedi nastali zbog akumulirane frustracije i ignoriranja zahtjeva bespomoćnih građana, zbog čega se sve više nameće pitanje zapostavljanja participativne demokracije.
‑Demokracija bez sudjelovanja građana uopće ne postoji, a da bi građani mogli sudjelovati, moraju poznavati sustav, mehanizme i institucije demokratske države. Stoga je promicanje znanja, protok informacija i obrazovanje za demokratski angažman nužno, navodi Preveden.
Istaknula je i da „omogućavanje sudjelovanja građana i osiguravanje preduvjeta za aktivan građanski angažman, uz poštivanje ravnopravnosti, slobode, sloboda informacije i izražavanja, aktivno biračko pravo i alternativu, podrazumijevalo bi dugotrajan proces koji je nužan da bi demokracija bila učinkovita.
Činjenica jest da je Hrvatska još miljama daleko od zapadnih demokracija u kojima civilni sektor ima slobode efikasnog i brzog djelovanja. I upravo u tom cijelom procesu „proguravanja“ demokracije, izgleda da je nešto zapelo. Vlasti više nisu djelotvorne, a kako veli Preveden i civilni sektor koji je nekada bio vrlo aktivan – umorio se i nema pomladak, a između samih organizacija civilnog društva vlada nepovjerenje.
‑Ono što je posebno loše u odnosima između predstavnika vlasti i civilnog sektora je to što potonji nije u potpunosti uključen u cjelokupni proces pripreme, usvajanja, implementacije i vrednovanja zakona i politika. Predstavnici organizacija civilnog društva uglavnom imaju priliku reagirati tek na neke već donesene strategije, usvojene zakone, što je frustrirajuće, generira ljutnju i opravdano nezadovoljstvo, kaže Preveden.
Unatoč mnogim slabostima, civilno je društvo prošlo dug put, a na čemu se sve radilo, kazala nam je upraviteljica Zaklade za razvoj civilnog društva Cvjetana Plavšić-Matić.
‑Po mome mišljenju ti se procesi stalno razvijaju i otvaraju prostore za uzajamno razumijevanje, propitivanje i suradnju. Od 1998. godine mnogi su se pozitivni pomaci dogodili u tom području na nacionalnoj, ali i na lokalnim i županijskim razinama, veli ravnateljica.
Dodala je i da je te godine osnovan Vladin ured za udruge, a 2002. godine Vlada osnovala Savjet za razvoj civilnog društva kao svoje savjetodavno tijelo koje čine istaknuti predstavnici/ice organizacija civilnog društva.
No, trebamo biti svjesni da je tu riječ o formalni razvoju civilnog društva te je pitanje koliko je ono uistinu razvijeno. Kako ističe Radoičić, treba razlikovati brojnost od razvijenosti.
- Civilno društvo u Istri je brojno, ali o njegovoj razvijenosti može govoriti samo mogućnost utjecaja na kreiranje javnih politika. S obzirom na trenutnu situaciju u Istri, ne bih rekla da imamo jako civilno društvo, zaključila je Radoičić.
Napisala Vlasta VUJAČIĆ
