Umrežavanjem do opstanka
Brojnost udruga ne garantira uspješnost u civilnom sektoru te činjenice idu u prilog tome. Nedavno smo razgovarali s ravnateljicom ustanove Pogon – Centra za nezavisnu kulturu, od koje smo saznali da u ovim otežavajućim uvjetima djelovanja, režu se proračuni udruga, a često one stare i stabilne organizacije, ostaju bez ijedne lipe od državne potpore. Jedan od mehanizma koji mogu bar donekle garantirati održivost udruge jest umrežavanje.
‘Jače, pametnije, artikuliranije’ udruge
Kako nam je kazala direktorica poznate mreže Culturelink Biserka Cvjetičanin, ne smijemo brkati umrežavanje s udruživanjem.
– Umrežavanje za udruge znači bolju komunikaciju, brzu transmisiju informacija i veću mogućnost zajedničkih projekata, pri čemu svaka udruga zadržava svoj identitet, svoju specifičnost, čak kada se radi o ‘srodnim’ udrugama, veli Cvjetičanin.
S druge strane, objašnjava sugovornica, udruživanje podliježe drugačijim principima te tu nužno nestaje raznolikost kao temeljna vrijednost. Nadodala je da upravo opstanak udruga ovisi o njihovom umrežavanju, a ne udruživanju i upravo Europska unija preko svojih natječaja to i potiče.
Slično stajalište iznijela je i Emina Bužinkić iz Mreže mladih Hrvatske, čija organizacija broji čak 59 udruga članica.
– Udruživanje ili umrežavanje je svakako jedan od mehanizama izgradnje zajedničkih kapaciteta i potpore međusobnom radu i rastu. Osim toga, umreženi ili udruženi subjekti su ‘jači, pametniji i artikuliraniji’ i jednostavnije se mogu izboriti za svoju poziciju i razvoj, ističe Bužinkić.
Osim toga, navodi da na taj način udruge grade svoje resurse na brojnim razinama, pa tako protok informacija i usvajanja znanja jest kvalitetniji, međusobna podrška je značajnija, zajedničke aktivnosti dovode do boljih financijskih aspekata rada. Upravo takvu plodnu suradnju ima MMH, za koju Bužinkić kaže da je i zbog toga programski vrlo intenzivna i bogata.
Birokratizacija civilnog sektora?!
Iako se čini da je u ovo vrijeme umrežavanje udruga postalo dio trenda u civilnom sektoru, kriza koja je posebno pogodila civilni sektor, natjerala je udruge i neprofitne organizacije da se povežu ne bi li se izborili za opstanak na civilnoj sceni. No, dok neki tvrde da je riječ o sustavnijem organiziranju civilnog sektora, neki vjeruju da dolazi do birokratizacije tog područja. Određenu zabrinutost po tom pitanju iskazala je i Cvjetičanin (Culturelink) tvrdeći da se na taj način članstvo pasivizira te se gube interesi pojedinih udruga te time teže dolaze do izražaja.
Bužinkić, pak, u tom pogledu ima optimističniji stav tvrdeći da je umrežavanje ili udruživanje „borba protiv birokratizacije i borba za plodnije načine djelovanja i zagovaranja zajedničkih ideja“.
– Birokratiziranje civilne scene uglavnom je nametnuto donatorskim propisima i zahtjevima sustava osiguranja kvalitete koji su često neosjetljivi na različite organizacijske kulture i težnju neformalnijem načinu rada što nikako ne podrazumijeva nedostatak profesionalnosti i odgovornosti, obrazlaže Bužinkić.
Slično misli i Irena Burba iz Zelene Istre, čija udruga je članica nekoliko mreža. Kako kaže, umrežavanje može biti formalno i neformalno. Ukoliko je riječ o formalnim savezima, potrebna je određena „birokratizacija“, ali udruge same po sebi moraju zadovoljiti sve pravne i birokratske zahtjeve, što onda ovisi o tome i kakva je udruga, odnosno je li riječ samo o slovu na papiru ili udruga doista aktivno djeluje i uspješno ostvaruje svoje ciljeve. Navodi i da se suradnja Zelene Istre s drugim udrugama, pokazala vrlo uspješnom i djelotvornom.
O navodnoj birokratizaciji razgovarali smo i sa Silviom Žufić Dujmović iz Centra za građansku inicijativu Poreč, koja nam je kazala da upravo sudjelovanje članica u procesu odlučivanja znači da moramo voditi računa o procesu i potrebnom vremenu za odluke. No, to nikako nije birokratiziranje civilne scene, već je riječ o dogovorenim procedurama koje mreže imaju. Navodi i da aktivnost članstva, ovise o samoj mreži.
‑Naravno da udruga može nametnuti svoje interese, a na drugim je članicama da ili prepoznaju moguće iste interese ili da se ne pridruže toj udruzi. Jako je bitno kako se sama mreža organizira, kako se dogovora u unutarnjoj upravljačkoj strukturi, pa i kako se donose odluke, tvrdi Žufić Dujmović dodajući da u mreži bi svi trebali imati jednako pravo glasa, ali i obaveza.
Optimistični zaključci
Bilo kako bilo, birokratizacija ili ne, trenutni uvjeti iziskuju dodatan napor kod udruga da opstaju na sceni i da pritom zadrže svoju djelotvornost. Kriza je utjacala na položaj organizacija civilnog društva, te kako kaže Bužinkić (MMH) proračni tijela državne uprave, namijenjeni financijskim potporama civilnom društvu se s godinama sve više smanjuju.
Upravo ovakvi poražavajući podaci doveli su do određene destabilizacije u civilnom sektoru, ali isto tako osjećaju se sitni koraci prema naprijed, točnije prema djelotvornijem organiziranju civinog sektora. Jedan od mehanizma jest umrežavanje koji ima za cilj učiniti civilno društvo jačim i efikasnijim. Tu nema dvojbe, slažu se naši optimistični sugovornici.
Bužinkić već sada vidi određene pomake, napominjući da je nedostatak financijskih sredstava u državi utjecao na destabilizaciju organiziranog civilnog društva. Ističe i da je u sektoru mladih došlo do zatvaranja određenih programa i aktivnosti ili samih organizacija u nekoj mjeri, a s druge strane, navodi da je kriza potaknula građane na „buđenje“ pa su se u posljednje dvije godine osnovale nove i jake organizacije mladih.
Optimistično je zaključila i Žufuć Dujmović tvrdeći da što je veća kriza to je više razloga za organiziranje građana. Osim toga, smatra da ukoliko organizacije budu umrežene i ukoliko ozbiljno, javno zagovaraju i vrše stalni pritisak – ojačat će i učiniti promjenu u društvu.
Napisala Vlasta VUJAČIĆ
Izvor fotografija preuzet sa:
http://blogs.sciencemag.org/origins/2009/09/on-the-origin-of-cooperation.html
http://www.vecernji.hr/vijesti/globalizacija-nas-nece-kulturno-uniformirati-clanak-50058
http://regionalexpress.hr/site/more/pokree-se-kampanja-plastino-nije-fantastino/
