Izložba istarske umjetnice Marine Orlić u Omišlju||La mostra di Marina Orlić a Castelmuschio

10.06.2011.

Vrijeme: 13. lip­nja 2011.
Mjesto: Omišalj

Data: 13 giug­no 2011

Luogo: Castelmuschio

Marina Orlić, TURBO TRIO (1), 2011., terakota

U pone­dje­ljak, 13. lip­nja, će se u pros­to­ru Galerije Lapidarij u Omišlju otvo­ri­ti izlož­ba istar­ske umjet­ni­ce Marine Orlić nazi­va “Rezovi i cje­li­ne” (skulptura/terakota), s počet­kom u 20:00 sati.


Marina Orlić se na hrvat­skoj likov­noj sce­ni afir­mi­ra­la u podru­čju kipar­stva i kera­mi­ke, ali i res­ta­ura­tor­stva i slikarstva.
Njezin naupe­čat­lji­vi­ji dio stva­ra­laš­tva onaj je na podru­čju kipar­stva, gdje se, jedan za dru­gim, smje­nju­ju novi i uvi­jek intri­gant­ni autor­ski cik­lu­si, uvi­jek s nekim novim kipar­skim razmišljanjima.


Kustosica izlož­be je Višnja Slavica Gabout, povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i likov­na kri­ti­čar­ka, koja je auto­ri­ca pred­go­vo­ra u kata­lo­gu, a koja će izlož­bu i otvoriti.
Izložba će se moći raz­gle­da­ti do 28. lip­nja 2011. godi­ne, u redov­no vri­je­me gale­ri­je: sva­ki dan od 10 do 12 i od 19 do 22 sata.

Lunedì, 13 giug­no 2011, nel­la gal­le­ria Lapidarij di Castelmuschio alle ore 20:00 si ter­rà l’apertura del­la mos­tra di scul­tu­re in ter­ra­cot­ta “Rezovi i cje­li­ne” dell’artista istri­ana Marina Orlić.


Marina Orlić si è affer­ma­ta nel pano­ra­ma artis­ti­co nazi­ona­le gra­zie alle sua voca­zi­one nel­la scul­tu­ra e cera­mi­ca, come pure nell’arte del res­ta­uro e nel­la pit­tu­ra. I più gran­di rico­nos­ci­men­ti le sono sta­ti con­fe­ri­ti gra­zie alle sue ori­gi­na­li ed intri­gan­ti sculture.


La cura­tri­ce del­la mos­tra è la sto­ri­ca e cri­ti­ca dell’arte Višnja Slavica Gabout che ha scrit­to inol­tre la pre­fa­zi­one del cata­lo­go. La mos­tra rimar­rà aper­ta fino il 28 giug­no 2011, dal­le ore 10:00 alle 12:00 e dal­le 19:00 alle 22:00.




O svo­jim skul­p­tu­ra­ma ona sama kaže:
„Zanimljivi su mi ti rezo­vi. Linija u kojoj figu­ra izra­nja iz podloge
kao da izra­nja iz vode ( ili zem­lje) – kao u slu­ča­ju Glavorukog.Ili su to ver­ti­kal­ni rezo­vi kao u slu­ča­ju Malog tor­za, koji liči na polo­že­nu cijev. Radim na toj cje­vas­toj sti­li­za­ci­ji. Ti rezo­vi mogu doni­je­ti i neki humor i neko zna­če­nje, koje dola­zi samo po sebi. Ne radim to namjer­no, nego mi to dola­zi više intu­itiv­no. A zapra­vo sve­mu daje sadr­žaj (…) Radim onim svo­jim lon­čar­skim pos­tup­kom – da su šup­lji­ne važ­ne koli­ko i vanj­ske povr­ši­ne, pa for­me sve više sti­li­zi­ram u cije­vi (…) Mene odu­šev­lja­va ta neka pne­uma­tič­nost tera­ko­ta figu­ra i imam stal­no na umu one sta­re figu­re kine­skih rat­ni­ka (cije­la voj­ska) u pri­rod­noj veli­či­ni; ili one figu­re na etruš­čan­skim sar­ko­fa­zi­ma (ali i sta­re grč­ke bron­ce). U nji­ma vidim taj unu­traš­nji zrak pod pri­ti­skom, koji obli­ku­je omo­tač u skla­du s kro­jem mate­ri­ja­la(…) Ako u ovim skul­p­tu­ra­ma ima humo­ra, anda on dola­zi iz karak­te­ra obli­ka, a ne iz ono­ga što figu­ra radi. U Glavorukom ima tog humo­ra, a dok se smi­ješ ni ne znaš što ti je smi­ješ­no. Međutim, humor dola­zi baš iz tog reza gdje figu­ra izranja.“