ODRŽIVOST CIVILNOG SEKTORA IZ DRUGAČIJEG KUTA
Kada govorimo o održivosti organizacija civilnog sektora, svi se ponajprije sjete poteškoća s financiranjem, poistovjećujući održivost civilnog sektora s (ne)mogućnošću financijske potpore. Međutim, osim novčanih problema, u kojima su više-manje sve organizacije civilnog sektora, održivost civilnog sektora treba sagledati iz različitih kutova.
Gorući problemi
Razgovarajući s beogradskom profesoricom Milenom Dragičević Šešić, pokušali smo odgonetnuti upravo te aspekte održivosti organizacija civilnog sektora. Osvrćući se prvenstveno na financijske probleme, Dragičević Šešić veli da je u našoj regiji spektar nevladinih organizacija ogroman, ali je njihova održivost upitna jer kod nas nije kao primjerice u Nizozemskoj riješeno financiranje.
Naš je civilni sektor, naime, neprestano na granici opstanka, živi od projekta do projekta, dok je u Nizozemskoj taj problem donekle riješen četverogodišnjim financiranjem određene organizacije.
No isto tako, to nije jedini problem s kojima se civilni sektor susreće. Kako bi dobili priliku za financiranje, organizacije se moraju prilagođavati prioritetima institucija i donatorima zbog čega u biti ne mogu raditi ono što ih doista zanima, već ono što će „proći“ kod financiranja projekata. Ističe da su po tom pitanju nevladine organizacije u nezahvalnijem položaju nego institucije u kojima postoji veća sloboda odlučivanja.
Svoju tvrdnju ilustrirala je primjerom Narodnog muzeja u Beogradu koji je pri biranju izložba koje želi predstaviti javnosti slobodniji nego neke druge kulturne organizacije iz nevladinog sektora koje su primorane prilagođavati se prioritetima financijera.
– Mora se stalno pristajati na kompromise te je teško biti održiv ne pristajete li na kompromise, upozorava Dragičević Šešić.
Udruge imaju „rok trajanja“?
Međutim, grčevito se boriti da organizacija opstane, iako se sve više pokazuje da gubi svoju misiju ili funkciju u društvu, nije potrebno.
– Nevladine organizacije ne trebaju biti održive pod svaku cijenu. Onog trenutka kada prestaje postojati razlog postojanja za tu organizaciju, onda je možda i bolje da se ona zatvori i krene u novo, tvrdi Dragičević Šešić.
Slično iskustvo prošla je upravo 90-ih godina kad je s kolegama osnovala nekoliko organizacija, a jedna od njih bila je Uniforum.
Taj je forum okupljao ljude različitih profila i interesa koje su, kako veli Dragičević Šešić, povezivale tri riječi: grad, kazalište i spektakl.
Budući da oni, kao organizatori, tada nisu bili na značajnijim pozicijama u kulturnim institucijama, taj su projekt pokušali provoditi kroz nevladin sektor što se tada se pokazao kao uspješan „proizvod“.
– To je uspijevalo još nakon 2000. godine, i onda smo shvatili da je postalo besmisleno! Postala sam rektorica Sveučilišta, kolega direktor muzeja, treći kolega direktor kazališta, pa više nije bilo potrebno raditi kroz nevladinu organizaciju, već smo htjeli napraviti ozbiljan projekt gdje ćemo angažirati sveučilište, kazalište itd.
Više nije bilo razloga da takve manifestacije ne organiziraju institucije koje su po tom pitanju bolje opremljene, objašnjava Dragičević Šešić.
Slično stajalište o održivosti civilnog sektora iznosi i koordinatorica Saveza udruga Clubture, Katarina Pavić, koja prvenstveno smatra da se društvo neprestano razvija te se uvijek stvaraju nove potrebe, pa iz te perspektive ne može postojati „rok trajanja“ slobodnog udruživanja građana.
– Civilno društvo generator je razvoja zajednice te ne može prestati biti funkcionalno kao takvo. Moguće je da se mali krug zatvori u smislu zadovoljenja potrebe, ali u svakom trenutku nastaje niz novih potreba i izazova zbog kojih se građani udružuju kako bi doprinijeli konstruktivnim rješenjima, navodi Pavić.
Clubture forum o održivosti civilnog sektora
Upravo se o takvim i sličnim problemima i iskustvima raspravljalo na nedavnom (16. – 19. lipnja) četvrtom Clubture forumu u Puli u prostorijama Karla Rojca koji je okupio tridesetak organizacija, ujedno članice Saveza udruga Clubture.
– Razmatrali su se različiti aspekti njihovog djelovanja koje je uvijek obilježeno promjenama u kontekstu u kojem one obitavaju. Forum s fokusom na održivost organizacija nezavisne kulture u najbitnijem je segmentu zapravo bio usredotočen na održivost kulturnog života brojnih sredina, čija sudbina podjednako ovisi o dostupnosti resursa, mogućnostima realizacije programa i publici kojoj su programi usmjereni te o tendencijama u razvoju unutar šireg društvenog polja – kojem kultura pripada, objašnjava Pavić.
Na Forumu su se okupili predstavnici iz cijele Hrvatske, a kako kaže Pavić, u ta su tri dana dijelili iskustva o različitim aspektima održivosti nezavisne kulturne scene u svjetlu posljedica krize koja se značajno odrazila na programe nezavisne kulturne produkcije, ali i u svjetlu promjena koje su se dogodile otkako su mnoge organizacije osnovane i kontinuirano djeluju.
– Forum je poslužio kao izvrsna prilika da se mnoga od tih iskustava saberu na jednom mjestu, te da se još jednom, iznutra, razmotri kakvo je trenutno stanje stvari, ističe Pavić.
Jedan od najvažnijih zaključaka proizašao iz Foruma, veli Pavić, jest kako je za opstanak kulture podjednako važan angažman na području razvoja programa i razvoja samih organizacija – kao i širi pogled u kontekst te aktivno djelovanje u društvenoj zajednici.
Želeći odgonetnuti „čarobnu formulu“ po kojoj organizacija civilnog sektora može biti zdrava i održiva, Pavić nas upozorava da ne postoji set kriterija koji bi značili tu uspješnu formulu. Organizacije civilnog sektora moraju pronaći vlastite uspješne modele, što može proizaći iz uspješne suradnje. Kao odličan primjer održive organizacije može poslužiti Clubture za koji Pavić kaže da je uspio osigurati međusoban prijenos dobrih iskustava u funkcioniranju i održivosti.
Napisala Vlasta VUJAČIĆ
