„Domaća“ atmosfera uz Fakofbolan i Kawasaki 3P

21.08.2011.

PA180076
Druga večer mani­fes­ta­ci­je Viva la Pola! poka­za­la se nedvoj­be­no jačom i uspješ­ni­jom od pret­hod­ne veče­ri. Odabirom jakih i zanim­lji­vih ben­do­va, čini se da je pul­ska publi­ka ite­ka­ko uži­va­la u programu.


Dva veli­ka glaz­be­na sas­ta­va Fakofbolan i Kawasaki 3P, svo­jim odlič­nim nas­tu­pom i ležer­nim sti­lom potru­di­li su se da atmo­sfe­ra bude moć­na, a ujed­no i opu­šte­na. To se poseb­no moglo pri­mi­je­ti­ti kada je na sce­nu nas­tu­pio Fakofbolan. Pjevajući „miks“ sta­rih i novih stva­ri, uspio je napra­vi­ti dois­ta „doma­ću“ atmo­sfe­ru. Naime, pri samom kra­ju fron­t­men ben­da Šapo dopus­tio je posje­ti­te­lji­ma da se pop­nu na pozor­ni­cu i da pje­va­ju s nji­ma. Bilo je i onih malo eks­cen­trič­nih, pa se tako jedan deč­ko popeo na sam vrh pozor­ni­ce i pje­vao nji­ho­ve pje­sme. Iako je na tre­nu­tak dje­lo­va­lo kao opći kaos i da je malo izmak­lo kon­tro­li, sve je zavr­ši­lo u sim­pa­tič­nom i otka­če­nom tonu.


Nimalo manju zaba­vu nije pri­uštio ni Kawasaki 3P, budu­ći da nji­hov pri­rod­no „otka­če­ni“ stil dodat­no je zagri­jao atmo­sfe­ru. Počeli su s pje­smom „Riba“, a sude­ći po reak­ci­ja­ma publi­ke, bili su više nego odu­šev­lje­ni. Ubrzo se cije­lim Uljanikom ori­lo „Ja nisam nikad bio riba“, što je jedan od nji­ho­vih naj­u­pe­čat­lji­vi­jih stihova.
Kawasaki 3P
Uz ove jake ben­do­ve, važ­no je istak­nu­ti i srp­ski Six pack, na čiji nas­tup je „nahr­li­lo“ mno­go lju­di, a mla­đi fano­vi istog tre­nut­ka zauze­li su prve redo­ve i pje­vu­ši­li rije­či nji­ho­vih naj­ve­ćih hito­va. Osim sta­rih stva­ri, pred­sta­vi­li su i one novi­je, koje su tako­đer dobro pri­hva­će­ne od stra­ne publike.


Druga večer poka­za­la se kao punim pogot­kom i zbog toga što se orga­ni­za­tor potru­dio doves­ti legen­du hrvat­skog pun­ka – Valtera Kocijančića, iz neka­daš­njeg ben­da Paraf. Ovaj škol­ski uči­telj više od tri­de­set godi­na nije nas­tu­pao, a vra­tio se u veli­kom sti­lu, zajed­no s deč­ki­ma iz Les Mandrills. Kako kaže, za njih je čuo na radi­ju i pri­mi­je­tio je da je riječ o poseb­nom ben­du koji „fura“ svoj stil i to je ono što mu se svi­đa­lo. Ubrzo su poče­le pro­be i nas­ta­le nove pje­sme uz sta­ri melo­dič­ni punk.
‑Volim kada su pje­sme pjev­ne i uđu uho! Kada iza­đe­te s kon­cer­ta i ode­te doma pje­vu­še­ći pje­smu. To je ono što se u pos­ljed­njih tri­de­set godi­na pro­mi­je­ni­lo. Više nema melo­dič­nog pun­ka, ali naše pje­sme upra­vo se bazi­ra­ju na tome, veli Valter doda­ju­ći da je nje­gov glaz­be­ni stil isti kao i pri­je tri­de­set godina.


To se sva­ka­ko može pri­mi­je­ti­ti i na nji­ho­vom novom albu­mu, pri­god­no nazvan, Apstinencija, a sinoć je pul­ska publi­ka mogla čuti i nji­ho­ve nove stva­ri. Da je bend Walter et Les Mandrills bio dobro pri­hva­ćen, govo­ri činje­ni­ca da se na nji­hov nas­tup oku­pi­lo dos­ta lju­di. Posebno je zanim­lji­vo što su mla­di zna­li sve rije­či pje­sa­ma od ex Parafa, što doka­zu­je da una­toč 30 godi­na izbi­va­nja sa sce­na, nje­go­ve su pje­sme popu­lar­ne i kod novih generacija.
Fakofbolan
Uz njih nas­tu­pio je i pul­ski bend Narrada Project, koji pje­va­ju­ći bala­de, zain­tri­gi­rao je mla­de da pos­lu­ša­ju nji­hov spe­ci­fi­čan žanr. Za dobru atmo­sfe­ru, potru­dio se i bend Pullover iz Osijeka pje­va­ju­ći sta­re trash hito­ve u punk ver­zi­ji. Tako smo mogli čuti pje­sme kao što su „Vrapci“, „Ja sam vlak“ i „Sherry, Sherry“, a to je bio i dobar poku­šaj da se pro­bu­di i oku­pi publi­ka pred pozornicu.
Na samom počet­ku dru­ge veče­ri Viva La Pole!, nas­tu­pi­li su i tri žeš­ća, pul­ska ben­da „Mortal Divinity“, „Rabbia e dis­pe­ra­zi­one“ te „Pokret otpo­ra“ (ex Frontalni udar).


Napisala i foto­gra­fi­ra­la Vlasta Vujačić