Izložbe u Gradskoj galeriji Fonticus
U subotu, 3. studenog, u 19 sati, u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, otvaraju se dvije samostalne izložbe: izložba ‘Arheologija konzumerizma’ Vedrana Karadže te izložba fotografija Josipa Madračevića ‘Kap’. Izložbe će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky.
Stari, obrabljeni predmeti posjeduju emanirajuću memoriju. Količina emanacije ovisi o senzibilitetu primaoca. Vedran Karadža najprije postaje skupljač. U asortiman od kojeg sastavlja radove uzima prirodne, naturalne elemente. No, većinu čine industrijski ili zanatski proizvedeni predmeti ili njihovi ostaci. Među elementima raspoznajemo čepove, kvake, bravice, komade užadi, dijelove mreža, perle, krugove, spirale, godove, trake, školjke, alate, ventile, drške namještaja ili strojeva, od metala, drva, stiropora, tekstila, dijelova biljki.…
[lang_hr]
…Činom umjetnikovog odabira predmet ili dio predmeta prestaje biti proizvodom / otpadom i pridaje mu se pažnja koju do tada nije imao. Prije odbacivanja, novi predmet je nastao za određenu namjenu. Završetak korištenja nosi odvajanje od osnovne funkcije, događa se gubitak značenja. Ponovnom uporabom otvara se daljnji krug značenja. Predmet zamjećuje nova osoba, u našem slučaju umjetnik, koji ga koristi na neki drugi način, kao sastavnicu umjetničkog predmeta. Time se zaokružuje mijena funkcija i značenja predmeta. Karadža zapravo sahranjuje sakupljene predmete, balzamira ih u ideji njihove konačne svrhe. Ali, posljednja instanca je promatrač, mogući kupac djela. On je završna karika ciklusa. iz teksta Eugena Borkovskog[/lang_hr]
Josip Madračević podastire kolekciju tajnovitih motiva kao rezultat istraživačke igre i osobnih fascinacija. Autorovo poigravanje kreče od stava sumnje uvođenjem isljeđivanja oblika. Za to je potrebna hrabrost i drskost. Igra, čijim rezultatima smo svjedoci, podređena je umjetnikovom senzibilitetu. Radnja je potaknuta zamjećivanjem nakupina oblika. Nastavlja se kadriranjem i bilježenjem. Detalji, primijećeni u mikro okruženju, pred nama se pojavljuju kao likovne činjenice. Predmet ovog postava su motivi koje nikada nećemo moći vidjeti uživo. Oni su djelići ukradeni mikrokozmosu i viđeni određenog trenutka kroz okular mikroskopa. Zabilježeni vizualni trenuci uronjeni su u prošlo vrijeme pa su neponovljivi.