Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma
Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma osnovan je kao nova sastavnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli 9. srpnja 2012. godine. Okuplja djelatnike raznih sveučilišnih odjela i umrežava znanstvenike koji dijele zanimanje za istraživanje razdoblja socijalizma i postsocijalizma te socijalističke i komunističke ideologije i teorije. Znanstveno-istraživački rad odvija se u okviru područja humanističkih, društvenih i interdisciplinarnih znanosti, posebno na sljedećim humanističkim i društvenim poljima: povijest, etnologija i antropologija, filologija i znanost o umjetnosti. O djelatnostima centra, planovima i područjima istraživanja razgovarali smo s dr. sc. Igorom Duda voditeljem CKPIS‑a i njegovim suradnicima dr.sc. Andreom Matoševićem, dr.sc. Ladom Duraković i asistenom Borisom Koromanom.
Kako centar funkcionira, kada je i na čiju inicijativu osnovan?
ID: Prve su ideje nešto starije, ali inicijativa je konkretni oblik dobila u prosincu 2011. kada smo se Andrea Matošević, Lada Duraković, Boris Koroman i ja dogovorili da ćemo zajedno na pulskom Sveučilištu pokrenuti proceduru za osnivanje Centra. Odmah smo naišli na podršku rektora prof. dr. sc. Roberta Matijašića, a tijekom sljedećih pola godine dobili smo pozitivne recenzije uglednih kolega i pozitivo mišljenje nadležnih sveučilišnih tijela. Na kraju procedure, Senat je u srpnju 2012. svojom odlukom osnovao Centar kao novu sastavnicu Sveučilišta. Nas četvero nismo novi zaposlenici Sveučilišta, tu smo od ranije i dalje obavljamo sve svoje znanstveno-nastavne obaveze na sveučilišnim odjelima na kojima smo izvorno zaposleni, a Centar je dodatni zadatak, uglavnom prekovremeni rad i nova prilika za udruživanje naših snaga i zajedničkoga zanimanja za socijalizam. Najjednostavnije rečeno, na odjelima predajemo studentima, a Centar pokriva onaj dio naše znanstvene djelatnosti koji se tiče kulturoloških i povijesnih istraživanja socijalizma. S obzirom na našu struku, trenutno se u Centru toj temi pristupa iz perspektive povijesti, etnologije i antropologije, kulturalnih studija, književnosti i muzikologije.
Premda je Centar tek osnovan, već je u nekoliko navrata predstavljen javnosti. Što je dosad predstavljeno, a što tek slijedi?
ID: Prvo predstavljanje Centra dogodilo se sredinom listopada 2012. kada smo na Sveučilištu organizirali tribinu o kulturološkim i povijesnim perspektivama istraživanja socijalizma. Gosti su nam bili povjesničar Tvrtko Jakovina i antropologinja Ines Prica. To je bio prvi izlazak u javnost. Tada smo već iza sebe imali elaborat i godišnji plan rada, mrežne stranice i vizualni identitet. Početkom studenoga s najmlađom generacijom povjesničara, mojim bivšim studentima, održali smo skup pod nazivom Radionica za suvremenu povijest, a krajem mjeseca Lada i Boris su u suradnji sa Sveučilišnom knjižnicom otvorili izložbu plakata koji govore o glazbenom životu u Puli u prvim desetljećima socijalizma. U prosincu smo javnosti predstavili suradnju sa Sa(n)jmom knjiga u Istri na pripremi programa sljedećega sajma čija se tema krije iza naslova Socijalizam na klupi. Desetak dana kasnije smo, u suradnji s HRT-om, u pulskom kinu organizirali nacionalnu pretpremijeru prvih dviju epizoda dokumentarne serije Godine za pamćenje, na čijem smo scenariju surađivali kolega Igor Stanić i ja. On i kolegica Anita Buhin u studenom su se pridružili Centru kao volonteri. U prosincu smo pokrenuli i mrežu CKPIS‑a koja je do danas okupila oko 150 znanstvenika i doktoranata iz raznih zemalja. Čini mi se da je tijekom proteklih nekoliko mjeseci bilo mnogo izlazaka u javnost, što je bilo važno radi informiranja javnosti o postojanju Centra. Njih će biti i dalje, ponekad više, ponekad manje, ovisno o prilikama, ali važno je reći da iza svakog javnog istupa stoje mjeseci ili godine znanstvenoga rada djelatnika Centra, za sada još uvijek i u razdoblju dok Centar nije ni postojao. Dakle, o Centru će se i dalje moći čitati, posebno onda kada naša znanstvena djelatnost iznjedri nešto što se na zanimljiv način može predstaviti ne samo stručnoj, nego i široj javnosti.
Koliko je svakom od vas vrijeme socijalizma zanimljivo u istraživačkom smislu?
ID: Razdobljem od kraja četrdesetih do kraja osamdesetih bavim se već više od deset godina. Na njemu sam magistrirao i doktorirao, o njemu predajem na sveučilištu, o njemu pišem, u njemu i dalje nalazim neistražena i meni zanimljiva područja, pa tako trenutno radim na trećoj samostalnoj knjizi. To je posljednje u potpunosti zaključeno razdoblje prije onoga što čini sadašnjost, a kao takvo je u sadašnjosti i dalje vrlo prisutno. Suvremeno društvo u kojem živimo umnogome je modernizacijom kroz koju je Hrvatska prolazila u razdoblju socijalizma. U takvim okolnostima ne treba mnogo njuškati jer se istraživačkom njuhu zanimljive, a i dalje često netaknute, teme nameću same od sebe.
AM: Etnografija i antropologija rada tijekom socijalizma trenutno su glavne teme kojima se bavim unutar Centra. Rani socijalizam i za taj period simptomatičan pokret, udarništvo, u svojim različitim izvedenicama, od svojevrsnog proto inženjerstva – novatorstva preko Heroja rada, u najužem su mi istraživačkom fokusu iz razloga što se radi o pokušajima stvaranja „novog čovjeka“, službenom diskursu koji će već sredinom pedesetih godina biti napušten i zamijenjen, ali važno je napomenuti, ne i zaboravljen. Također, trenutno je u procesu i pisanje knjige koju dovršavam u suautorstvu s Teom Škokić – Polutani dugog trajanja. Balkanistički diskursi. knjizi se, među ostalim, dotičemo i analize artikulacija Balkana – od želje i neuspjelog pokušaja stvaranja Balkanske (kon)federacije za vrijeme ranog socijalizma, dakle političke antropologije koja obuhvaća radne akcije, sportska natjecanja i književno-umjetničku produkciju, „kapilaran sustav“ novog kratkotrajnog koncepta poluotoka, do analize masmedija post-socijalizma – filma, stripa, putopisa i teorijskih tekstova u kojima se poluotok ocrtava, opredmećuje i artikulira za potrebe zapadnjačkog tržišta.
BK: U Centru, da tako kažem, “pokrivam” interese vezane uz suvremenost, odnosno tzv. tranziciju koja se u mnogim aspektima artikulira kao razdoblje nadovezano na ono prethodno, tako da ga možemo promatrati i kroz pojam postsocijalizma. Moji primarni istraživački interesi vezani su uz struku, književnost, odnosno kako se u širokom polju književnosti, a i u medijima, konstruira predodžba tranzicije te koliko se ona oblikuje i postsocijalističkim momentima. To su ujedno i teme mog doktorata na kojem upravo radim, a i šireg znanstvenog interesa koji bi se mogao opisati kao proučavanje odnosa ideologije i književnosti. Postoji i plan za naredno razdoblje, a to je jedna šira kulturološka tema istraživanja časopisa i novina koje su u vrijeme socijalizma izdavale tvrtke unutar samoupravnih organizacija. Tema je zanimljiva jer je riječ o vrlo posebnom oblikovanju medijskog diskurza kroz koji se ideologija prelama s nizom pitanja o umjetnosti, kulturama i publici.
LD: Već godinama se bavim odnosima glazbe i ideologije u 20. stoljeću, što je rezultiralo i dvjema knjigama vezanim uz tu temu. Dosada su moja istraživanja bila uglavnom vezana uz Pulu i Istru, u skoroj budućnosti namjera mi je proširiti ih na prostor čitave Hrvatske a predmet mog interesa bit će mediji u socijalizmu i postsocijalizmu, konkretno istraživanje suodnosa medija i glazbene umjetnosti u bivšoj državi u prvim poratnim godinama, u doba real socijalizma, te odnosa medija i glazbene umjetnosti u ranom postsocijalističkom razdoblju. Nadam se da će ona bar dijelom dati odgovore na pitanja u kojoj je mjeri glazbena produkcija i reprodukcija bila pod utjecajem prevladavajućih normi nametnutih od strane medija, na koji je način kreativna glazbenička praksa utjecala na poštivanje objektivnih umjetničkih kriterija od strane glazbenih novinara i publicista, kakva je slika u medijima u postsocijalizmu stvorena o ulozi glazbe u društvu tijekom vladavine socijalističkog sustava itd.
U suvremenoj hrvatskoj još uvijek nisu pokopani duhovi prošlosti, odnosno Drugog svjetskog rata. Još uvijek se, najčešće u medijima, povlače priče o ustašama i partizanima, pa me zanima je li javnost komentirala vaš rad u tom kontekstu?
ID: Za sada se nitko od nas ne bavi razdobljem u kojem su ustaše i partizani bili na povijesnoj sceni, zanima nas vrijeme poslije partizanske pobjede. Buđenje „ustaša“ i „partizana“ tijekom posljednjih dvadesetak godina ili pak utjecaj pravih partizana na društvo do 1990. zanimljivi su fenomeni koji bi također mogli imati svoje istraživače. Kao i mnoge druge teme, tako se i djelovanje Centra može u javnosti promatrati kroz optiku opterećenu prošlošću. Međutim, sve reakcije, koje su do nas stigle, za sada su pozitivne, osim jednog nevještog kratkog članka u jednome desničarskom listu. Mislim da mogu uime svih kolega iz Centra reći da smo mi prije svega znanstvenici. Dakle, moramo imati odmak od svih dnevno-političkih ili povijesno-političkih utjecaja na predmet našeg istraživanja. Razumije se da ne možemo biti ni strojevi ni roboti – pa bavimo se humanističkim znanostima – ali pravila struke daju nam dovoljno alata kojima se gradi imunitet prema oba suvremena narativa o socijalističkim desetljećima. Kao povjesničar, ne smijem nasjesti niti na priču o mučnom mraku koji je uz to zatirao sve hrvatsko, niti na razne razine jugonostalgije i varljivi dojam kako je nekad sve bilo bolje. Nadam se da će publika od nas dobivati samo znanost, u tvrđem ili popularnijem obliku, i naše znanstveno utemeljene interpretacije prošlosti.
Kakvi su dugoročni planovi za razvoj centra?
[lang_hr]
ID: Ove godine radimo na tri izdanja koja će biti objavljena u izdanju Centra i naših suizdavača. Riječ je o zborniku radova Radionice za suvremenu povijest, o znanstvenom zborniku Socijalizam na klupi, koji je povezan sa sljedećim Sajmom, te o prijevodu zbornika Sunčana strana Jugoslavije, koji donosi radove mahom stranih autora iz društvene povijesti turizma. Priređuje se i e‑publikacija, zapravo katalog izložbe iz Sveučilišne knjižnice. Tijekom godine mogli bismo se uključivati programe povezane s gostovanjem nekih izložbi socijalističke tematike u Puli, a krajem godine očekuju nas Sajam i trodnevni međunarodni znanstveni skup s čijom smo organizacijom započeli i koji će se u prosincu održati na Sveučilištu. Radimo i na povezivanju s uglednim domaćim i inozemnim znanstvenim ustanovama. Osim toga, svatko od nas ima svoje istraživačke planove i obaveze. Vrlo dugoročno gledano, Centar bi mogao postati ugledna ustanova s razvijenom znanstvenom, istraživačkom i izdavačkom djelatnošću, te referentna točka i mjesto susreta za istraživače socijalizma ma odakle dolazili. Djelomično to ovisi o nas četvero ili šestero koji sada činimo Centar, djelomično o onima koji bi nam se mogli pridružiti, te o razini entuzijazma i radne energije koju ćemo svi zajedno ulagati u Centar. Ovisi to o znanstvenim projektima koje ćemo pokretati, ali i o izvorima financiranja bez kojih neke aktivnosti nećemo moći provoditi. Ovisi i o Sveučilištu od kojega očekujemo radni prostor i još izrazitije prepoznavanje našeg i budućih centara kao žarišta znanstvene djelatnosti.
[/lang_hr]
Tekst: Maja Tatković