Glazbeni odgoj i obrazovanje – razgovor sa Sabinom Vidulin-Orbanić
Dr. sc. Sabina Vidulin-Orbanić docentica je na Odjelu za glazbu na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Autorica je mogobrojnih znanstvenih radova o metodici glazbene kulture i glazbenoj pedagogiji. Krajem 2012. dobila je nagradu Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga za svoj dosadašnji rad. Povodom toga porazgovarali smo s njom o njezinome radu, važnosti glazbenoga odgoja u školstvu te perspektivama za glazbeno obrazovanje učenika.
Što Vam znači nedavno primljena nagrada Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga?
Nagrada Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga mnogo mi znači, jer je to pokazatelj da je struka prepoznala i tako visoko vrednovala rezultate mojega dugogodišnjega rada na znanstvenoj i praktičnoj promidžbi glazbene pedagogije. Međutim, kad imate sreću kakvu imam ja, da vam je posao i životni poziv i hobi kojemu se zbilja bezrezervno posvećujete, onda vam mogućnost da možete djeci prikazati i približiti najljepšu od svih umjetnosti, zatim istražiti i pronaći metode i pristupe koji su primjereni svakom pojedinom uzrastu učenika te studentima pomoći da ostvare svoj maksimum pričinjava osobito zadovoljstvo. Ne opterećujem se puno nagradama. Ipak, kada one uslijede, sretna sam jer to znači da idem pravim smjerom, a i motivirajuće i poticajno djeluje na daljnji rad.
Što to znači za pulsko Sveučilište na kojemu radite?
Kolege s Odjela za glazbu zajedno su se sa mnom obradovali nagradi kao važnom priznanju struke. Svi zajedno vrijedno radimo i doprinosimo ugledu našega Sveučilišta brojnim koncertima nastavnika i studenata te znanstvenim simpozijima koje organiziramo i na kojima sudjelujemo kao umjetnici i znanstvenici-istraživači. Impresivan je broj glazbenih događanja koje naš Odjel organizira tijekom jedne akademske godine, a o tome što smo sve postigli u 35 godina našega postojanja svjedoči i monografija Odjela za glazbu pod nazivom Visokoškolsko glazbeno obrazovanje u Istri koju smo prošle godine objavili.
Smatrate li da je glazbeni odgoj u školstvu zanemaren?
[lang_hr]Glazbeno obrazovanje u osnovnom i srednjem školstvu posljednjih je godina podvrgnuto temeljitom propitivanju i analizi. Nakon reforme poznate kao HNOS i razradom Nacionalnog okvirnog kurikuluma donešena je nova strategija glazbenog poučavanja, koja, međutim, a iz prakse se nazire, nije dovoljno osviještena. Iako tzv. otvoreni model daje potrebnu slobodu učitelju i nastavniku glazbene kulture/glazbene umjetnosti da uz aktivnu suradnju s učenicima, njihovim željama i mogućnosti stvori glazbenu nastavu ‘po njihovoj mjeri’, ta je sloboda shvaćena dvojako pa opet nalazimo nove-stare greške pri koncipiranju samoga predmeta i realizaciji nastavnih sadržaja. Je li glazbena kultura zanemarena? Je. U općem obrazovanju može se zamijetiti vrijednosna hijerarhija predmeta u kojoj glazbena kultura dijeli sudbinu ostalih tzv. odgojnih predmeta koji nisu na listi prioriteta i ne smatraju se „važnim“ predmetima. Rezultat je to dijelom situacije u društvu koja je razvijanju i promicanju duhovnih i umjetničkih vrijednosti suprotstavila i nadmetnula materijalne i ekonomske parametre, a dijelom pomaknutog sustava vrijednosti u kojem se umjetničkoj glazbi daje (pre)malo pozornosti.[/lang_hr]
U čemu se ogleda glazbeno obrazovanje i odgoj?
Glazbeno obrazovanje utječe na glazbenu i opću kulturu. Ako govorimo o osnovnim i srednjim školama, na nastavi glazbene kulture/umjetnosti učenici upoznaju klasična glazbena djela različitih vrsta, stilova i glazbeno-stilskih karakteristika. Slušanjem glazbe i analizom glazbenih djela, što je osnova predmeta (a ne pjevanje kao što se i dalje smatra) stječu se osnovna glazbena znanja i umijeća, a pjevanjem i sviranjem učenici aktivno muziciraju (u granicama njihovih mogućnosti). Ta im znanja pomažu u generiranju svoje opće i glazbene kulture te započinje njihovo razumijevanje glazbene umjetnosti. Znanja koja stječu na nastavi glazbe pomažu im u boljem poznavanju glazbenih djela, aktivnijem praćenju koncertnih događanja i omogućavaju kritičku distancu prema glazbi svih vrsta i stilova. To je cilj glazbene nastave do kojeg se dolazi postepeno, od osnovne preko srednje škole, a put je trnovit jer nam u prilog ne idu ni društvene ni političke okolnosti. Obrazovanje i kultura su u potpunosti zanemarene.
Smatrate li da postoji drugačiji pristup glazbenoga odgoja i spremanja mladih za prepoznavanje vrijednosti glazbe od onoga koji se primjenjuje u našim školama? Jesu li Vam možda poznati drugačiji pristupi iz inozemstva?
Ponuđeni pristup glazbenoj nastavi u Hrvatskoj je fleksibilan, a o učitelju umnogome ovisi motivacija i zainteresiranost učenika kao i konačni ishodi. Važno je da nastava glazbe bude u službi upoznavanja glazbe na različite načine i uz raznovrsne medije, ali pritom valja posebno ukazati na vrijednost klasične glazbe. Kao nacionalni koordinator pri Europskoj udruzi glazbenih pedagoga (EAS) imam neposredna saznanja na koji je način koncipirana nastava glazbe u Europi. Istraživanja na području glazbene nastave, modeli rada, sadržaji i koncepcija predmeta su interesna područja i glavne teme rada na međunarodnim konferencijama i simpozijima gdje se objašnjavaju, uspoređuju i vrednuju nacionalni modeli glazbene nastave, cilj, svrha i zadaće predmeta. Europa je podosta orijentirana na aktivno muziciranje; predmet glazbe je također marginaliziran, broj sati minimalan, a uspjeh ovisi više o samom učitelju nego o modelu. Otvoreni model koji se u Hrvatskoj provodi interesantan je kolegama iz drugih zemalja, a osobito ih se dojmi rad u izvannastavnim glazbenim aktivnostima koji donosi mnogobrojne vidljive rezultate, uz veću mogućnost razvoja glazbenih umijeća učenika i s više sati tjedne nastave. Središnja tema sljedeće EAS-ove europske konferencije glazbenih pedagoga u Leuvenu (Belgija) sredinom veljače 2013. je uloga učitelja glazbe u nastavnom procesu. Moje će predavanje biti posvećeno reflektivnom učitelju i mogućim načinima introspekcije, a rezultat je provedenog istraživanja učenika i učitelja na tu temu.
Smatrate li da su nakon obrazovanja učenici spremni za prepoznavanje kvalitete glazbe na izvedbama uživo?
Cilj nastave glazbe kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je stvoriti kompetentnog slušatelja i poznavatelja kvalitetne glazbe. Ipak, iako je glazba oduvijek zastupljena u nastavnim programima i školskom kurikulumu, danas ne možemo govoriti o glazbenoj kulturi mladih: glazba koju preferiraju često je upitne kvalitete, a posjete kulturnim manifestacijama i ustanovama svedene su na minimum. Tome u prilog ide i radijski te televizijski programi koji podilaze publici (auditoriju) zbog veće slušanosti (gledanosti), zatim brojčano skromna produkcija umjetničkih kuća, roditeljski ne-angažman oko praćenja kulturno-umjetničkih programa u gradu, ali i nedovoljna pozornost umjetnostima u okviru škole. Kvaliteta glazbe s kojom mladi dolaze u doticaj je u većini slučajeva estetski nedostatna, stvorena za masovnu publiku, nezainteresiranu za kritičko sagledavanje onoga što joj se nudi. Upravo stoga nastava glazbe svojim aktivnostima i obrazovnim sadržajima treba omogućiti da estetski relevantna glazba dopre do učenika, kako bi, putem slušanja i upoznavanja glazbe, uživo ili pomoću medija, spoznali koji su glazbenici zadužili čovječanstvo svojim snažnim stvaralačkim impulsima i shvatili u čemu je vrijednost pojedinog djela te što ga to čini vječnim klasikom.
U jednom od svojih radova spominjete cjeloživotno obrazovanje i multidisciplinarni pristup. Možete li dati neki primjer iz prakse?
Iz prakse osobito mi je draga realizacija mjuzikla „Tvoja staza“, kao i skladanje te snimanje songova za taj mjuzikl. U radu na mjuziklu trebalo je usvojiti: tekst, pokret, pjesme, koreografije. Slijedilo je oglašavanje nastupa, radio i TV promocija i samo uprizorenje za javnost. Ovo je očiti primjer interdisciplinarnog pristupa jer su pri nastanku mjuzikla sudjelovali brojni učenici koji su polazili glazbene, dramske, likovne i informatičke aktivnosti, zajedno s njihovim učiteljicama. Činjenica je da ukolikoučenicimadopustimo istraživati, otkrivati, uspoređivati, stvarati, oni će početi samostalno pronalaziti zanimljive analogije te kreirati svoje uratke. Učiti i stvarati, dopustiti im “isprobati” prijedloge, propitivati njihovu vrijednost, kritički promišljati znači uvoditi učenike u cjeloživotno obrazovanje – obrazovanje koje ne prestaje izlaskom iz školskih klupa već se nastavlja i nikad ne prestaje jer je intrinzična motivacija pokretač svega. Želja za znanjem i stvaranjem novoga, na vrijednim temeljima tradicije, ali istovremeno otvorenim i slobodnim duhom, garancija su napretka.
Za kraj, važnost glazbenog odgoja i obrazovanja za stvaranje kompletne ličnosti?
Glazbena nastava predstavlja planski utjecaj na oblikovanju glazbenog (umjetničkog i kulturnog) identiteta učenika; omogućava razvoj glazbenih sposobnosti i utječe na njihov estetski odgoj. Osigurava cjelovit razvoj učenika potičući višestruku inteligenciju, kreativno mišljenje, razvoj analitičkih i izražajnih sposobnosti i kritičke svijesti. Putem glazbene umjetnosti utječemo na spoznajno-vrijednosti aspekt pojedinca te promičemo ne samo glazbenu, već i opću kulturu. Suvremena škola treba pokazati i dokazati koje su vrijednosti i korist kulture i umjetnosti u oblikovanju novih generacija jer umjetnost i kultura osiguravaju osobno i društveno vrijedan i koristan način življenja.
Koliko se to danas cijeni?
Žao mi je na kraju konstatirati da usprkos entuzijazmu i stručnosti naših učitelja, kultura i klasična glazba nisu predmet interesa i refleksije učenika i mladih, a ne cijeni se ni u društvu. Jedini način da se to promijeni je dugoročno ulaganje u školstvo i kulturu, koje, čini se, nije aktualno ni sada, a niti u nekoj skorijoj budućnosti.
Tko na kraju ostaje kao jedina svjetla točka? Učitelj. Osoba koja vjeruje u znanje, kulturu, koja živi znanje i kulturu te bez zadrške dijeli svoju ljubav prema glazbi s učenicima.
Tekst: Anita Buhin
Foto: privatna arhiva Sabina Vidulin-Orbanić
