Figure domobranskog sjećanja su socijalističko nasljeđe?
U organizaciji Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, 23. svibnja je na Odjelu za humanističke znanosti održano predavanje dr. sc. Diane Grgurić, docentice na Kulturalnim studijima pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, o hrvatskoj popularnoj glazbi u kontekstu kulture sjećanja.
Definirajući popularnu glazbu i glazbeni medij kroz psihoakustičke efekte glazbe i posljedično stvaranje individualnih, kolektivnih te institucionaliziranih pohranjivača značenja prošlosti, predavačica se fokusirala prvenstveno na analizu radijskog programa i radijski emitirane glazbe, kao okvira za kolektivnu identifikaciju te nužnu (pre)izgradnju kolektivnog identiteta. Analizirajući ad hoc popise skladbi emitiranih na deset hrvatskih radio postaja na Dan hrvatske državnosti (25. lipnja), od 2008. do 2012. godine, kroz sveukupno 31 372 naslova te konkretizirajući hrvatsku top listu figura sjećanja, autorica je ustvrdila očekivanu memorabilnu učinkovitost svake pojedine pjesme, kroz prizmu reevaluacije recentnih zbivanja u prošlosti. Prestanak postojanja Jugoslavije i posljedično iskustvo Domovinskog rata, predstavljalo je dramatičnu promjenu dotadašnjeg osobnog identiteta, na koju se, upravo zbog selektivnog (čak i indoktrinirajućeg) pristupa kulturne industrije istoj zajedničkoj prošlosti, danas gleda nekritički, idealizirano i „romantično“.
Hrvatska (kao obilježje nacionalnog identiteta) popularna glazba jest “popularna” upravo zato što u većini (ciljanog) auditorija budi (ciljane) emocije, pa su tako autori popularne glazbe neizbježno i kreatori društvene zbilje, jednako kao i glazbeni urednici koji promoviraju što će se (i kada) slušati. No, proces nikad nije jednosmjeran, što dokazuje slučaj jedne gospićke privatne radio postaje, odnosno, glazbenog urednika iste, koji je ustupivši predavačici playlistu koju je zatražila, naknadno uvidio vlastiti propust – na listi se, naime, na ključni državni praznik nije našla niti jedna jedina prigodna pjesma – pa je promptno predao uljepšanu verziju spomenute playliste.
Nadovezujući se na to, predavačica je spomenula i zgodu koju joj je prepričao skladatelj i producent Zrinko Tutić, a koja se odigrala tijekom studijskog snimanja pjesme „Moja domovina“, usred tenzijske atmosfere raspada stare, odnosno formiranja nove države, kada nitko nije mogao znati može li se zbog javnog izvođenja nepoćudne domoljubne pjesme završiti u zatvoru pa je pokojni Dvornik predložio izmjenu barem jednog stiha sporne pjesme –„ima snagu zlatnog žita, ima oči druga Tita“, za svaki slučaj.
Dakle, izvjesno je kako su više ili manje očite političke poruke popularne glazbe i njena isprepletenost s ideologijom – u smislu kulturnih utjecaja instruiranih odozgo – naslijeđe prethodnih režima i indoktrinacija, koje je neizbježno utjecalo na formiranje hrvatske poslijeratne glazbene scene. Samim time, ključnim ℗ostaje neizbježno pitanje – (ne)spremnosti hrvatskog društva na promišljanje političkih i društvenih aktualnosti skrivenih iza glazbenih aktualnosti.
Tekst: Nives Galić
