Okrugli stol o Istarskoj kulturnoj strategiji 2 u Rojcu
Slabo posjećeniji, drugi okrugli stol o Istarskoj kulturnoj strategiji održan je predvečer 14. svibnja u Dnevnom boravku DC Rojc, nekoliko sati nakon što je prvi na istu temu održan u prostorijama Gradske vijećnice kojemu su nazočili mnogobrojni predstavnici vlasti i javnih ustanova u kulturi, ali i nezavisne kulture. U Rojcu je o novoj Istarskoj kulturnoj strategiji ugrubo govorio Vladimir Torbica, pročelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske Županije, te nešto detaljnije Davor Mišković, autor i koordinator Istarske kulturne strategije koja bi se prema najavama trebala usvojiti u lipnju ove godine, a zahvatila bi naredno petogodišnje razdoblje.
Ono što je svima jasno i što se i ponovilo na okruglom stolu jest činjenica da se nalazimo u periodu duge ekonomske krize i da država, kao ni lokalne vlasti nemaju sredstava za održavanje, a kamoli razvoj kulturne infrastrukture pa su jedini spas izdašni, a tako nedostižni EU fondovi koji su u glavnom fokusu nove kulturne strategije. Problematika koja se javlja s tim rješenjem leži u činjenici da u nijednom financijskom programu sama kultura nije prioritet već je ona vezana ili uz ruralni razvoj ili uz turizam, pa stoga izvlačenje novca iz EU nužno i čvrsto sljubljuje turizam s kulturom, a kroz segment rada na ruralnom razvoju najavljuju se i nova zaposlenja.
Potrebe ostalih segmenata i aktera kulturnog sektora nastoje se adekvatno zbrinuti kroz, naglasio je Torbica, mijenjanje sustava i načina upravljanja kako ne bi došlo do daljnje erozije stanja u kulturi. Po tom pitanju najavio je ukidanje neisplativih projekata od koji je jedan i Art Exchange kojemu je glavna svrha bila pokretanje tržišta umjetnina, a u posljednje tri godine kroz taj program nije prodan ni jedan umjetnički rad. Naglasio je i da Istarska županija izdvaja 4,9% iz proračuna za kulturu, ali kako ni to nije dovoljno.
Ono na što je iz publike upozorila Irena Boljunčić Gracin jest drugorazredni status izvaninstitucionalne kulture, koja se ponovo čini zapostavljenom u novoj strategiji. Mišković i Torbica naglašavaju kako je potrebno otvaranje javnih ustanova kulture i da bi jedna od solucija bila umrežavanje izvaninstitucionalne kulture i javnih institucija, ali isto tako veliku bi ulogu trebala igrati i Istarska kulturna agencija koja bi bila usmjerena ka pružanju potpore nezavisnoj kulturi, a za čiju je ravnateljicu predložena Aleksandra Vinkerlić. Od velikog značaja za javni interes je i izdavaštvo, naročito tiskanje knjiga koje dotiču lokalne teme i lokalno stanovništvo, ali bezizlazna situacija u kojoj se sad nalazi izdavaštvo problem je većih razmjera za kojeg se još uvijek nije pronašlo primjereno rješenje.
Mišković ističe kako je “kultura javno djelovanje od javnog interesa i da treba ostati javna domena, ali da ju se uporno gura u privatnu domenu”. Ipak, ostaje nejasno kako će kultura ostati javnom domenom i dostupna matičnom stanovništu kada se potencira srastanje kulture i turizma, što znači da će se gurati oni projekti koji su financijski isplativi i turistički atraktivni, a to zasigurno isključuje brigu o partikularnim interesima i potrebama lokalnog ili urbanog stanovništva. U našem se regionalnom slučaju treba isto tako brinuti i o suvremenim mehanizmima preplitanja političke moći i umjetničke produkcije. Mišković je imao potrebu dodati i da opstanak kulturnog sektora ovisi o razvoju publike i približavanju kulturne aktivnosti publici jer je “u tijeku opadanje statusa kulture, a da bi se to spriječilo potrebno je osigurati dostupnost usluga koje ona nudi”.
Nakon okruglih stolova slijedi razmatranje zaprimljenih prijedloga i kritika od strane kulturnih vijeća nakon čega će uslijediti pisanje finalnog teksta koji bi u lipnju trebao biti predan na razmatranje i usvajanje Županijskoj skupštini Istarske županije.
Tekst: Sanja Čerlenica
