OKRUGLI STOL NA TEMU „WALTER BENJAMIN i SMRT IZBJEGLICE“ U SKLOPU SAJMA KNJIGE

10.12.2015.

Miljenko Jergović, Anne-Kathrin Godec i Žarko Puhovski, te Dragan Markovina u ulo­zi mode­ra­to­ra, sudje­lo­va­li su na okru­glom sto­lu nas­lov­lje­nom „Walter Benjamin, smrt izbje­gli­ce“, kojim je uspješ­no zavr­šen pro­gram utor­ka 8. pro­sin­ca u pul­skom Domu hrvat­skih bra­ni­te­lja u sklo­pu 21. Sajma knji­ge u Istri. Koristeći nje­mač­kog filo­zo­fa i kri­ti­ča­ra Waltera Benjamina kao meta­fo­ru stra­da­nja inte­lek­tu­al­ca i današ­njeg vre­me­na, odnos­no aktu­al­nos­ti tre­nut­ka u pogle­du izbje­glič­ke kri­ze i manji­na te sta­nja u Europi gene­ral­no, dina­mič­nom je ras­pra­vom i reto­ri­kom zaokru­že­na tema Otok-Geto-Azil.

Benji (600x450)

Diskusija je obu­hva­ti­la tra­gič­nu i para­dok­sal­nu sud­bi­nu inte­lek­tu­al­ca koje­mu su za vri­je­me Drugog svjet­skog rata obje stra­ne gra­ni­ce ozna­ča­va­le ostva­re­nje naj­go­rih strep­nji. „Benjamin je bio una­pri­jed dvos­tru­ko mrtav; kao Židov iz Berlina, usto i mar­k­sist, bio je dvos­tru­ki izbje­gli­ca koji bi samo na Mjesecu ili Marsu bio sigu­ran“, rekao je Jergović.

Kontroverze i pole­mi­ke gle­de Benjaminove smr­ti u Kataloniji, u smis­lu teori­ja zavje­re, samo­uboj­stva i sl., napo­s­ljet­ku nisu ni važ­ne. Svojim se likom, dje­lom i pro­pus­tom ute­me­ljio kao sim­bo­lič­na figu­ra čija je povi­jes­nost danas izu­zet­no aktu­al­na u pro­ble­ma­ti­zi­ra­nju druš­tve­no-poli­tič­kog sta­nja i gra­ni­ca na glo­bal­noj razi­ni. Puhovski je zaklju­čio da se u konač­ni­ci dogo­di­lo upra­vo ono što je i tre­ba­lo jer bi u pro­tiv­nom „doži­vio ono naj­go­re što bi mogao doži­vje­ti – ℗ostao bi Walter Benjamin, i samo to“.

Godec je pod­sje­ti­la i na navod­no pos­to­ja­nje aktov­ke u kojoj je Benjamin nosio sva svo­ja dje­la, a koja je nakon nje­go­ve smr­ti 1940. pohra­nje­na u zgra­di suda, zajed­no s osta­lim nje­go­vim stva­ri­ma. Sljedeći se put poja­vi­la usli­jed pre­no­še­nja arhi­va; sim­bo­lič­no, bilo je to na dan smr­ti Francisca Franca 1975. godi­ne. Simbolički, tako­đer, na kra­ju jed­ne epo­he. No aktov­ka se zbog vla­ge i miše­va po otva­ra­nju ras­to­či­la, i tu se pono­vo pro­na­la­zi sim­bo­li­ka – rije­či­ma upra­vo Waltera Benjamina – „tri­jumf mate­ri­je nad mišljenjem“.

Sudionici okru­glog sto­la spo­me­nu­li su broj­ne slo­je­ve Benjaminova teolo­škog, roman­ti­čar­skog živo­ta i miš­lje­nja, pri­zi­va­ju­ći teore­ti­ča­re poput Adorna, Horkheimera, Habermasa i Levi-Straussa, razvi­ja­ju­ći disku­si­ju u smje­ru današ­njeg odno­sa pre­ma izbje­gli­ca­ma, sen­zi­bi­li­zi­ra­nju iskus­tva tra­ge­di­je pro­go­na, pita­nja aps­trak­t­nos­ti i kon­kret­nos­ti gra­ni­ca, (ne)snalaženja lje­vi­ce i des­ni­ce, pre­dra­su­da i ste­re­oti­pa. Potonje se čak i kada su pozi­tiv­ne poka­zu­ju u funk­ci­ji nega­tiv­ne obra­ne, a tak­va se dvos­tru­ka narav može išči­ta­ti i u nazi­vu samog Doma (hrvat­skih) branitelja.

„Ono si što te može spa­si­ti“ poka­zu­je se kao naj­ljud­ski­ji mogu­ći cilj.

Tekst i foto­gra­fi­ja Antonija ZGALJARDIĆ