POST-FESTUM SAJMA KNJIGE U ISTRI – MATOŠEVIĆ I DUDA: O UDARNIŠTVU I DJETINJSTVU U DOBA JUGOSLAVENSKOG SOCIJALIZMA
Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS) prošle se godine mogao pohvaliti dvjema knjigama: „Socijalizam s udarničkim licem. Etnografija radnog pregalaštva“ Andree Matoševića i „Danas kada postajem pionir. Djetinjstvo i ideologija jugoslavenskog socijalizma“ Igora Dude. Oba su izdanja predstavljene na 21. Sajmu knjige u Istri u sklopu programa „Autor čita autora“.
Autori su na predstavljanju govorili o međusobnim istraživanjima, nakon čega je uslijedila detaljnija rasprava. Matošević je razlagao Dudin prikaz ideologije djetinjstva za koju je primijetio da je služila opredmećivanju socijalističkog duha od rane dobi te poticala veselo, zdravo i aktivno odrastanje uz obaveze prema kolektivu. Iz suautorovog djela istaknuo je važnost prepoznavanja uloge žena u odgoju i njezinim suprotstavljanjem maskulinim edukativnim uzorima (inženjerima, umjetnicima i sl.). Istaknuta je i važnost promišljanja djetinjstva kao ideološkog projekta u različitim razdobljima tadašnje federacije pritom naglašavajući zavjetnu prizmu koju je postajanje pionirom podrazumijevalo, a koja je nerijetko vezivana uz NOB (pr. Logorovanje na Sutjesci). Prema Matoševiću, važni momenti knjige su upravo oni koji otkrivaju njezin antropološki karakter ilustriran na primjeru pionirske zakletve (svojevrsnog rituala prijelaza), ali i u prologu i zaključku autora kojima zaziva osobno sjećanje i povezanost s temom istraživanja. Upravo je ovdje Matošević prepoznao specifičnost Dudinog pristupa koji je, kasnije priznavši, odlučio djelomično izaći iz uloge povjesničara koji objektivno promatra materiju uključivanjem osobnog iskustva u interpretaciju za što priznaje da je predstavljalo profesionalni izazov u pristupu.
Matošević je, s druge strane, etnografskim metodama istraživanja, kombinirajući proučavanje tiskovina, filmova te intervjuima sa kazivačima, nastojao približiti čitateljima kulturu rada u socijalizmu. Izvorišta pronalazi u usporedbi sovjetskog pokreta stahanovizma iz 1930-ih i fenomena jugoslavenskog udarništva koji je trebao predstavljati njegovu „nadograđenu“ i poboljšanu varijantu. Taj pokret za visoku produktivnost rada uključivao je„osmišljavanje sistema proizvodnje „odozdo“, ali i kratku masmedijalizaciju najzaslužnijih radnika.“ Takvi su sustavi procesom udarništva trebali stvoriti uzornog, ponajviše cjelovitog radnika, ujedno i vlasnika sredstava za proizvodnju što je dovelo do svojevrsnog brisanja granica između radnog i slobodnog vremena. Takvim razvojem sustava, slobodno vrijeme u rano doba socijalizma postaje vruće pitanje u društvu te podrazumijeva razvijanje potrošačke kulture. Autori ističu krovnu socijalističku logiku koja odgovara na pitanje što je motiviralo radnike i pionirsku logiku, a čiji odgovor nalazimo u visokoj razini solidarnosti i povjerenja koje su tada umrežavale sustav. Radi se po njima o procesima koji su u godinama razvitka uživali veliku razinu povjerenja, ali promjenom konteksta, u suvremenim narativima često nailaze na banalizaciju i ridikularizaciju. No prisutan nostalgičarski diskurs ne umanjuje doživljaje onih koji su ga osobnim iskustvima krojili.
CKPIS, osnovan 2012. godine pri Sveučilištu u Puli, svoja istraživanja koncentrira na istraživanju aspekata socijalizma na hrvatskom i jugoslavenskom prostoru. Oba su izdanja rezultat projekta „Stvaranje socijalističkog čovjeka. Hrvatsko društvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma“, te vjerno sažimlju procese oblikovanja idealnog lika pionira, odnosno interpretacije radnog junaka – udarnika koji potvrđuju ideju o stvaranju novoga socijalističkoga čovjeka kao „svestrane stvaralačke ličnosti“.
Tekst Maxine PUŽAR