17. FORUM TOMIZZA – POGRANIČNI SUSRETI 2016.
Ovogodišnji Forum Tomizza, kulturni događaj utemeljen 2000. godine, koji se odvija u tri države, u tri pogranična grada: u Trstu, Kopru i Umagu ove godine bio je u znaku teme – ZID. Pisci, novinari, sociolozi kulture, likovni i glazbeni umjetnici svojim izlaganjima i nastupima tematizirali su aktualno podizanje novih, vidljivih i nevidljivih zidova na graničnim europskim i regionalnim područjima. Bila je to prilika za tematizaciju izbjegličke krize koja potresa Europu, ali i za povijesne komparacije i refleksije o posljedicama migracija devedesetih godina i onih istarskih nakon Drugog svjetskog rata koje su obilježile djelo Fulvija Tomizze. Inicijator Foruma Tomizza, istarski književnik i prevoditelj Milan Rakovac poručuje: “Jučer, istok je u Berlinu digao Zid da ljudi ne idu na Zapad. Zapad sad diže zid da ljudi ne dođu na Zapad. A pjesnik mora posegnuti za trubom, jerihonskom trubom, starozavjetnom: Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. Zid će pasti, jer ne može Zid zaustaviti zrak i vodu i čovjeka u nevolji. Preskakali smo zidove, potkopavali ih, rušili, i to ćemo opet – „valja nama preko rijeke“, za „modrom pticom slobode”. Jer sloboda je riječ, Zid ne zaustavlja riječ.”
Sudionici simpozija u Umagu bili su antropologinja Svetlana Slapšak, književnice Widada Tamimi, Daša Drndić, mađarski prozni i dramski pisac, esejist i kritičar László Végel, te književnica i blogerica Asja Bakić.
Istu temu „ZID“ kao simpozijski dio Foruma Tomizza imao je i 11. Međunarodni književni natječaj za kratku priču Lapis Histriae 2016 na kojeg je ove godine pristiglo 142 priče na iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Italije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Nizozemske, Kanade, SAD‑a i Velike Britanije. Žiri književnog natječaja Lapis Histriae 2016 kojeg su činili pisci Laura Marchig, Marko Sosič i Tea Tulić imao je težak posao s izvrsnim škakljivim, inovativnim i nekonvencionalnim pričama, a nagradu za ovogodišnjeg pobjednika natječaja dodijelio je za priču „Crepe“ (Pukotine) autorici Federici Marzi iz Trsta koja kao nadahnuće navodi sugestije koje su nastale iz teme natječaja te mentalnih slika koje su navrle.
Obrazloženje žirija: „S pričom „Pukotine“ Federica Marzi uvodi nas na suptilan i uvjerljiv način u tjeskobnu izbjegličku svakodnevicu i zapletene odnose jedne građanske obitelji iz Doboja, koja svoj novi dom traži u talijanskom gradiću Caorleu. Autorica Marzi u središte priče stavlja tinejdžerku Azru, koju odlikuje nepomućena mladenačka volja za životom i europska širina svijesti. Za razliku od svojih roditelja, ona se hrabro suočava s novim svijetom punim nepoznanica i predrasuda, iscrtavajući arabesku vlastite sudbine, tražeći njezinu vodeću nit. Kako odrasta, istovremeno sve jasnije vidi i razumije pukotine koje se produbljuju u emotivnom svijetu izbjeglica: svojih roditelja i sunarodnjaka. Zahvaljujući tome, u aktualnom trenutku, Azra s iskrenim suosjećanjem, sada već kao odrasla osoba i novinarka, prilazi novim izbjeglicama iz Sirije, u želji da im otvori javni prostor za njihovu životnu priču. Upravo se u tome nalazi posebna estetska i humana vrijednost teksta Federice Marzi: njezina priča približava čitateljima zapletenu povijesnu i psihološku dimenziju izbjegličke sudbine i potiče nas na suosjećanje i angažman.“ Pobjednička priča, kao i ostale koje su ušle u uži izbor, bit će objavljene krajem ove godine u knjizi Lapis Histriae 2016, u izdanju Gradske knjižnice Umag.
Iste večeri u kazališnoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta “Ante Babić” u Umagu, pobjednicu natječaja predstavila je publici članica žirija riječka pjesnikinja Laura Marchig, te ju zamolila da posjetiteljima pročita ulomak iz nagrađene priče „Pukotine“ na talijanskom jeziku, dok je isti ulomak na hrvatskom pročitala članica žirija književnica Tea Tulić.
Na književnom susretu „Forum Tomizza“ u Caffe Circolo u Umagu, održano je i predstavljanje hrvatskog prijevoda knjige Fulvia Tomizze „Miriamin grad“ (La cittá di Miriam) u izdanju Gradske knjižnice Umag. Knjigu su predstavili ravnatelj GK Umag Neven Ušumović, autorica prijevoda Lorena Monica Kmet iz Buja i autorica predgovora, talijanistica iz Zagreba dr. Sonja Roić. Važnih gostiju u publici nije nedostajalo: Milan Rakovac, udovica Fulvia Tomizze Laura Levi Tomizza, autor naslovnice Gianfranco Abrami.
„Ovim se predstavljanjem nastavlja tradicija objave jednog Tomizzinog romana svake godine, tradicija kojom se širi književni put koji je Tomizza utro“, naglasio je Ušumović, dodavši da je ovo četvrta knjiga ovog tima i peta knjižnice. Ovim se prijevodom popunila istarska trilogija, romani su vraćeni mjestima kojima pripadaju, a likovi Miriaminog grada govore hrvatski, kazala je Sonja Roić, opisavši prijevod kao poveznicu među jezicima odnosno mostom između kultura. Ovaj pojam u modernom smislu nastaje u 16. stoljeću kad je Étienne Dolet napisao „La manière de bien traduire d’une langue en aultre“ (Kako pravilno prevoditi s jednog jezika na drugi). Spaljen je na lomači zajedno sa svojim knjigama 1546.
Dr. Sanja Roić je napomenula da fusnote u knjizi nisu rezultat nemogućnosti prijevoda, nego dodatne kulturološke informacije, te da već strepe od kritičnosti čitatelja. U predgovoru ona kaže: „Kao prvi Tomizzin tršćanski roman Miriamin grad označio je početak drugog dijela njegova plodnog opusa kojemu pripada i dio romana „Kamo se vratiti“ iz 1974. i oni kasniji, „Prijateljstvo“, „Mladenci iz ulice Rossetti“, „Franciska“, „Posjetiteljica“. Premda im je radnja smještena u različita povijesna razdoblja, u svima se ona razvija u Trstu u kojemu je od svoje dvadesete godine njihov autor živio i pisao. Pritom on nikada nije zanijekao svoje istarsko porijeklo i svoju istarsku zavičajnost. Stroga talijanska književna kritika 70-ih godina odmah je pohvalila novi roman, dočekala ga kao istinski dar i proglasila najboljom Tomizzinom knjigom dotad, primijetivši da je grad Trst, kao mjesto egzistencijalne kompenzacije dvoje usamljenih, nesigurnih i strahovanjem obilježenih mladih ljudi, okvir za njihov međusobni izbor i trajno, duboko zajedništvo.“
Ovo je prvi Tomizzin roman u kojem je Trst mjesto radnje, ondje se odvija ljubavna veza između Istranina Stefana i nevjerojatne tršćanske djevojke Miriam a prisutan je i lik njenog oca liječnika, židova kojeg krase iznimna ironija i humanost, rečeno je nakon čitanja ulomka iz knjige. U romanu važnu ulogu igraju snovi, likovi sanjaju, a taj onirički dio čini knjigu psihoanalitičkim ljubavnim romanom. Trst je naime pripadao austrougarskoj i preko njega se u Italiji pojavljuje psihoanaliza pa se roman može opisati kao istarsko-tršćanska verzija Joyceovog „Uliksa“. Roman je postigao veliki uspjeh u prodaji, ali i kod kritike te je nagrađen i velikom novčanom nagradom od časopisa „La Fiera letteraria“ 1972. godine.
Prevoditeljica Kmet je rekla da je knjiga nastala 1972., osam godina prije romana „Prijateljstvo“ te da je kompleksnost putovanja glavnog lika usporediva sa lutanjem Leopolda Blooma Dublinom u „Uliksu“. Teškoće u prevođenju su zahtijevale konzultacije kod gospođe Laure Tomizza, a na pitanje kako prevesti tršćanski žargon na hrvatski, prevoditeljica Kmet odgovorila je da ona živi u Bujama gdje se govori istim jezikom, te da je svoju rodnu, istočno-istarsku čakavicu koristila u romanu. Neven Ušumović je napomenuo da je Tomizza koristio vrlo različite jezične registre, što potvrđuje njegov izuzetan osjećaj za kontekst. O mogućnostima za slijedeći prijevod djela Fulvia Tomizze, spominje se roman „I rapporti Colpevoli“ (1993).
Za kraj ove manifestacije, u kazališnoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta “Ante Babić” u Umagu , posjetitelji su se dobro zabavili uz „Melodije Žizze i Tomizze, koje griju srce hrvatskog čovjeka (a i šire)“ u izvedbi čuvenog dua Studio Ludež kojeg sačinjavaju splitski novinari i književnici Boris Dežulović i Predrag Lucić, a koji su uz Viktora Ivančića bili pokretači legendarnog tjednika „Feral Tribune“. Pjevajući stihove o aktualnim događajima, o korupciji, nemoralu, netoleranciji, nekompetentnosti, nesuradnji, nepoštivanju različitosti, ne tako dobrosusjedskim odnosima, sebičnosti koji stvaraju zidove oko nas i među nama, popraćene poznatim melodijama, na domišljat, duhovit, beskompromisno ironičan i satiričan način, Lucić i Dežulović nasmijali su posjetitelje do suza.
