VEČER SVJETLA, TAME I LAMPIONA – otvorene tri izložbe u Puli

08.11.2016.

U Puli su se u petak 3. studenog otvorile čak tri izložbe domaćih autora mlađe generacije. Prva, samostalna izložba mlade puljanke Maje Radešić naslovljena „Luminous Body“ ili „Svjetlosno tijelo“ otvorena je u muzejsko galerijskom prostoru Sveta Srca. Njen se projekt sastoji od niza inventivnih prostornih instalacija (od kojih su neke interaktivne), objekata i fotografija s raznim simboličkim elementima kroz koje propituje značenje i vrijednost fenomena i različitih manifestacija svjetlosti kako u likovnosti tako i u duhovnosti. Autorica istražuje njihovu međusobnu povezanost te njihovo zajedničko djelovanje na procese duhovne preobrazbe. Sam postav izložbe, kojim dominiraju svjetlosna kukuljica na ulazu i u gornjem dijelu 12 instalacija ženskih spavačica ovješenih na rasvjetna tijela, zamišljen je kao svojevrstan Križni put, koji posjetitelja vodi k imaginarnom svetištu i tom prostoru vraća njegovu nekadašnju sakralnu funkciju. Za razliku od katoličke ikonografije Križnoga puta koja predstavlja Isusovu muku, Maja Radešić koristi negdašnji liturgijski prostor Svetih srca i simboliku Kalvarije kako bi metaforički ukazala na nužnost težnje prema svjesnosti i duhovnom skladu svakog pojedinca. Kako u katalogu zaključuje kustos Mladen Lucić, „jedino se duševnom higijenom i jakom individualnom sviješću možemo oduprijeti korporacijama, medijskom teroru i diktatu Supermarketa koji nas iz dana u dan sve više udaljuju od nas samih“.

Pola sata kasnije u MSUI moglo se doživjeti cjelovečernji tableau vivant ili živu sliku „The Devil in Miss Jones“ Novigrađanke Dragane Sapanjoš, po mnogima jedne je od najintrigantnijih mlađih umjetnica na ovim prostorima. Posjetitelje su na ulazu zadržavala i pojedinačno nakon poduljeg čekanja propuštala dva stroga zaštitara, tako da je svatko za sebe već pomalo frustriran tom „stegom“ ulazio u samu bivšu tiskarsku halu preobraženu za ovu priliku u morbidnu živu sliku nekog zamišljenog, strogim protokolima zgrčenog, elitnog domjenka. Pomno odabrana glazbena podloga pojačava opći dojam nelagode, a kao simboli takvih rastrošnih i dobro čuvanih zabava u prostoru su raspoređene raskošne crno-bijele višekatne torte (s ukrasnim konjićima koji asociraju na starinske vrtuljke), a svaku čuva po jedan namrgođeni zaštitarski grmalj. Ovaj višeslojni rad uključuje različite umjetničke forme i medije kojima autorica utjelovljuje preobrazbu muzejskog prostora u specifičan ambijent pun simbola i asocijacija, preuzimajući ulogu redatelja, scenariste, scenografa pa i kostimografa, dok publika postaje sastavnim dijelom žive slike. Umjetnica ovim projektom, čiji je naziv posuđen od jednog kultnog porno filma (redatelj Gerard Damiano, 1973.), progovara o jezivom stanju u suvremenom društvu, o svečanostima, celebrityma, egocentrizmu, eleganciji i estetizmu, samodostatnosti s jedne i usamljenosti s druge strane, kao i o sustavima nadzora i kontrole koji nas sve više guše, a sve to uspijeva prenijeti uz zdravu dozu ironije i sarkazma.

Nakon svjetlosne egzaltiranosti u Svetim srcima i mračne atmosfere strogo nadzirane žive slike u MSUI, smiraj se dogodio u prisnom prostoru galerije Poola gdje je (dok je istovremeno na nebu lebdjelo čarobno jato lampiona puštanih s Foruma u sklopu svečanog otvorenja ovogodišnjeg Hand made festa) otvorena i treća izložba večeri – intimistička samostalna izložba mladog zagrebačkog umjetnika Sebastijana Dračića naslovljena „Neviđeno“. Kako je sam autor objasnio u katalogu, njegov se rad sastoji od slikarskih ciklusa u kojima obrađuje teme koje uključuju kulturu, prirodu, civilizaciju i umjetnost. Idejni dio mu je jednako važan kao i izvedbeni. Najčešće radi u tehnici ulja, pomoću koje slikarskim procesima stvara prizore pomaknute, snovite stvarnosti. Važan dio naslanja se na refleksije i citate različitih autora, kako antičkih tako i suvremenih, stvarajući višeslojne interpretacije. „Grupa radova „Neviđeno“, daje odmak od mog uobičajenog izlaganja uokvirenih tematskih ciklusa koji se sastoje od ulja na platnu velikih dimenzija, te nudi pogled u moj crtački rad koji je nastajao zadnjih desetak godina. Crteži različitih dimenzija, tehnika i ideja, nisu tematski niti stilski zaokruženi, već poput crtačkog bloka nude intiman uvid u kreativne procese. Crteži nisu nastajali s idejom da ikada budu izloženi, no zajedno čine jednu heterogenu masu koja je pruža drugačiji pogled na moj slikarski opus“, zaključuje autor.