„Ova je galerija opet crkva“ – u Svetim srcima Laibach otvorili program „Ljubljana bere“
Nastupom i otvorenjem izložbe Umjetničkog kolektiva Laibach u subotu 3. prosinca je u muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca ujedno otvoren i regionalni program pulskog Sajma knjige “Ljubljana bere” („Ljubljana čita“).
Tijekom protokolarnog uvoda prisutne su pozdravili ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković, njegov pulski kolega Boris Miletić, istarski župan Valter Flego i ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo, te su tako i oni postali dijelom performansa stroja Laibach Kunst Machine, koji od kad je pokrenut 1980. radi na borgovskom asimiliranju svega s čime dođe u doticaj.
Uslijedila je potom svojevrsna Laibach misa. Od gore, iz crkvenog kora, predvodio ju je dugogodišnji Laibachov suradnik, filozof Peter Mlakar. Pojačano efektom jeke pročitao je podulju litaniju o nuli i ništavilu kao ishodištu svega, a zaključio ju je s: “Od danas nadalje, ova je galerija opet crkva, dakle prostor za razmišljanje o ljepotama iznad zvijezda; o nedoumljivom Jednom i Dobrom, o posljednjim stvarima, o besmislenosti kloniranja jer smo sudjelovanjem u počelu i apsolutu već besmrtni, o istinskom pravom ženskom orgazmu, o ekstazi nebeskoj i miru njegovom, a ne o lažljivom svijetu ovdje ispod. Laibach je suprotno od demona”.
Sam je prostor Laibach kolektiv potpuno preuredio, prekrivši sve okomite površine bijelim panelima. Svoj poznati rani plakat „Udarnik“, za ovu prigodu uvećan i multipliciran, rasporedili su po panelima u središnjem dijelu, a u bočnim dijelovima su izložili stare plakate, omotnice ploča i crteže objavljivane u fanzinima. Po podu središnjeg broda ispisali su poruke koje ukratko tumače koncept Laibacha, dok su na pozornici, ispod velikog platna za projekcije, kao u stara vremena, posložili portrete Marxa, Engelsa i Lenjina.
Nakon „mise“ uslijedio je audio-vizualni udar koji je sve posjetitelje asimilirao u svijet Laibacha. Dok su se na platnu nizali prizori iz povijesti bivše nam zajedničke države, ljudi podvrgnuti jednosatnom audio-vizualnom bombardiranju i svjetlosnim topovima bili su nalik kompaktnoj hipnotiziranoj ili robotiziranoj masi, upravo onako kako Laibach voli. Pri tom, ako zamislite životni vijek Jugoslavije i sabijete ga u jednosatni prikaz, zar čudna mješavina zvukova Laibacha ne čini gotovo savršeni zvučni sažetak tog razdoblja, ne samo u Jugoslaviji? Realno, danas se u svijetu rijetko tko može pohvaliti da je u životu većinom slušao ptičice, morske valove i šum vjetra u granama. Naše su zvučne kulise buka svakojakih strojeva, električnih i elektroničkih naprava, s jedva ponekim melodičnijim dijelom koji se uplete u tu kakofoniju.
Kao i uvijek, Laibach je ponudio spektakl koji nikog od prisutnih nije ostavio ravnodušnim, vizualni isječci su u svima sigurno budili gomilu sjećanja i osjećaja, ali ni danas kao ni u počecima Laibacha nije jasno koliko je to što rade solidan, monolitan koncept, a koliko tek cinično poigravanje sa svime i svačime. Možda to više ni oni sami ne znaju, odnosno pitanje je koliko sadašnji članovi tog nekog kolektivnog transpersonalnog bića Laibacha tek po inerciji slijede temeljne postavke ranih manifesta grupe „Neue Slovenische kunst“, a koliko ga svjesno nadograđuju. Iz njihovih novijih intervjua dalo bi se zaključili da su i dalje„čvrsto na liniji“ i evoluiraju: „Laibach je u početku 80-ih bio tek teorija, a sada, 30 godina kasnije je praksa.“ Laibach je u principu anoniman, kolektivan projekt, u kojem su članovi rotirajući i zamjenjivi. Taj je princip funkcioniranja uspostavljen 1982. godine i jasno definiran u manifestnim tekstovima grupe. S promjenama Laibach održava vitalnost i snagu, kako intelektualnu tako i fizičku. Na kraju krajeva, Laibach je u određenom smislu vampirski projekt, koji za svoje postojanje stalno traži novu krv. Samo na taj način, kroz promjene, može uvijek ostati isti.“
O samom Laibachu se uvijek može polemizirati, a o njima možda najmjerodavnije raspreda njihov veliki štovatelj, najpoznatiji slovenski filozof Slavoj Žižek. Nedavno je na You tubeu objavljen i njegov osvrt na prošlogodišnji nastup Laibacha u Sjevernoj Koreji i dokumentarac o tome „Dan oslobođenja“, objavljen u studenom kojeg Žižek naziva „nemogućim susretom dva potpuno različita svijeta“ i smatra ga do sada najfascinantnijim kulturnim i ideološko-političkim događajem u 21. stoljeću.
Izložba u Svetim srcima ostaje otvorena do 10. veljače 2017.
Tekst Daniela KNAPIĆ
