Predavanje „The Data of You“ U SKLOPU RADIONICE „Život na Internetu“
Javno predavanje Estelle Hary iz francuskog studija Design Friction naziva „The Data of You“ održano je u ponedjeljak 26. lipnja u Društvenom centru Rojc, a u sklopu radionice spekulativnog dizajna „Život na internetu“ u organizaciji udruge Metamedij. Predavanje se bavilo pitanjem privatnosti, s kratkim uvodom u njeno podrijetlo i evoluciju, odnosno kako se koncept privatnosti mijenja s porastom digitalnih tehnologija te kako posljedično oblikuje naša očekivanja stvarnosti. Predavačica Estelle Hary je dizajnerica koja svojim radom pokušava povezati naizgled nepovezane teme i zajednice. Njezino područje interesa seže od pitanja vezanih uz podatke poput privatnosti i etike algoritama, do biotehnologije, s posebnim zanimanjem za biodizajn i dizajn hrane. Estelle istražuje kako svakodnevna upotreba novih tehnologija utječe na naše kulturno okruženje i društvena ponašanja. Osim što je zajedno s Bastienom Kerspernom osnovala Design Friction, Estelle radi i u francuskom tijelu za zaštitu podataka (CNIL).
„Ono što mi želimo je provesti zakone kako bi monitorirali i limitirali procesiranje naših osobnih podataka, no tome ćemo malo kasnije. Reći ću nešto što je možda očigledno – danas je Internet nešto bez čaga ne možemo živjeti. Teoretski bi i mogli, no ako to odlučimo onda se svjesno odvajamo od jednog djela stvarnosti. Prije no što pričamo o internetu i privatnosti trebali bi malo progovoriti o našem identitetu. Budući da pričamo o osobnim podacima koji su samim time dio nas, mislim da je vrlo važno imati okvirni pogled o našem identitetu. U suštini možemo koristiti tri nivoa da razumijemo kako stvaramo sami sebe. Prvi se tiče onoga što u osnovi jesmo, drugi što mislimo da jesmo, a treći nivo se tiče onoga što društvo misli da jesmo ili što bi trebali biti. Sva tri nivoa utječu jedan na drugog i mijenjaju naš identitet, kazala je Hary.
Ona je potom govorila o identitetu i načinu na koji se on manifestira ovisno o okruženju. U okruženju digitalne tehnologije manifestiramo samo aspekte našeg identiteta i ponašamo se poput Jekylla i Hydea. Taj način ponašanja kojeg koristimo i u svakodnevnom životu amplificiran je kada smo na Internetu.
„Kao što kaže Foucault – sve tehnologije koje posjedujemo stvorene su da podijelimo drugima ono što jesmo. To je posebno istinito za društvene mreže – kada idemo na Facebook ili Instragam pokazujemo vrlo specifične aspekte vlastitog identiteta. U nekim slučajevima želimo pokazati da je naš život odličan i da smo vrlo sretni – dakle želimo pokazati samo izvrsne odlike našeg identiteta. U drugim slučajevima želimo pokazati da smo dio jedne određene zajednice. Kada govorimo o dijeljenju određenih stvari često se dogodi da dijelimo i ono što možda ne bi htjeli ili smjeli. To nas vodi do pitanja sjećanja. Kada odrastamo naša su siječanja zapravo lažna – ono što pamtimo biva promijenjeno i „poboljšano“ i na taj način naš mozak mijenja ono što se dogodilo u našoj prošlosti. To je možda i pozitivna strana siječanja jer kada bi pamtili svaki detalj točno onako kako se dogodio možda nikad ne bi uspjeli napredovati i postati bolji. Digitalna tehnologija ne zaboravlja – čak i kada obrišemo neku sramotnu fotografiju to ne znači da ju netko nema spremljenu na svom računu i da ju ne može ponovo objaviti, kazala je Hary i dodala da moramo biti jako oprezni što objavljujemo na internetu.
S druge strane tu je cijeli niz podataka o nama koji se prikuplja kada smo na internetu. Pri instaliranju svake aplikacije na telefonu pristajemo podijeliti neke podatke poput liste kontakata koje imamo ili neke druge podatke. Radi se o nevidljivim procesima jer ih mi kao korisnici nismo svjesni i ne vidimo da se zbivaju. To ima svoje negativne, ali i pozitivne strane jer se te tehnologije koriste za povezivanje ljudi i u tome su vrlo uspješne.
„Kada govorimo o povezivanju tu je jedan novi termin koji se koristi – takozvana infosfera u kojoj danas živimo. Društvene mreže ili stranice koje se bave vijestima koriste specifične algoritme da pronađu i ponude informacije koje bi vam trebale biti zanimljive – drugim riječima, informacije koje su skrojene baš za vas, kazala je Hary.
Sa samo deset „likeova“ na facebooku moguće je izgraditi psihološki profil korisnika koji je 90% točan. Nakon sto „lajkova“ grešaka u procjeni gotovo i nema. Hary je potom govorila o drugim načinima na koje različite institucije ili proizvođači koriste podatke o nama kao i o onima koji su se toj praksi suprotstavili poput Snowdena. Ona je govorila i o europskim zakonima o zaštiti privatnosti i njihovoj važnosti za Europljane.
„Problem nije u tehnologiji već u načinu na koji ju koristimo – dakle radi se o ljudskom problemu“, zaključila je Hary.
Javna predavanja radionice spekulativnog dizajna „Život na internetu“ nastavljaju se i danas, utorak 27. lipnja, u 19 sati u Dnevnom boravku DC‑a Rojc kada će Damir Prizmić iz Radione održati predavanje na temu „Open source (vs) Art“.
Tekst Boris VINCEK Fotografije Mateja FILIPOVIĆ-SANDALJ