Javna predavanja u sklopu festivala Media Mediterranea 19
U sklopu programa ovogodišnjeg izdanja Media Mediterranea festivala, u petak 18. kolovoza u Titovom parku održana su stručna predavanja gosta festivala, povjesničarke umjetnosti, kustosice i kritičarke Irene Borić te kompozitora Davora Branimira Vinczea.
U svom predavanju Borić je predstavila projekt net.cube kojeg su uz nju koncipirale Martina Kontošić i Renata Šparada i koji nastoji osigurati uvjete za umjetničke internetske projekte, poticati domaće internetsko stvaralaštvo, njegovo kontekstualiziranje i mapiranje te komunikaciju među zainteresiranim akterima medijske scene.
- Za razliku od kruženja umjetnosti u 17. stoljeću, danas se zahvaljujući medijima postiže velika brzina. Tada je za jedno djelo da „doputuje“ negdje trebalo i do deset godina dok su danas dovoljni jedan download i upload da vaša slika negdje dođe. Vratimo se na pitanje zašto je nama bila zanimljiva cirkulacija slika i na koji je način krenula priča s net.cube-om. Nas je zanimalo što se događa s umjetničkim djelom na mreži, odnosno što je umjetnost i gdje je ona. Umjetnost na internetu najčešće nećete vidjeti na fotografijama kolekcija nekog muzeja već uglavnom na nekoj društvenoj mreži i često neće biti prepoznata kao umjetnost. Nas je zanimalo da li umjetnost na netu ima potencijal da bude subverzivna u kontekstu mreže danas koji je izrazito komercijalan i nadziran prostor. Početkom 90-ih net art je internet zamišljao kao utopijsko mjesto, kazala je Borić i navela nekoliko primjera umjetnika koji rade na internetu.
Borić je kazala da se rad na mreži može shvatiti na čitav niz različitih načina, jer ima mnogo radova koji se isključivo bave jezikom mreže i često nisu prepoznati kao umjetnički radovi.
- Danas velika većina umjetničkih radova ima digitalnu infrastrukturu – dakle, ako ste napravili neku skulpturu, njenu ćete fotografiju sigurno postaviti na neku virtualnu galeriju. U tom smislu taj je digitalni kontekst puno rašireniji nego što se na prvi pogled čini. To nas vraća na pitanje post-interneta i što on uopće znači. Na prvi pogled to može zvučati kao da se radi o umjetnosti poslije interneta, no zapravo se radi o umjetnosti koja u sebi ima taj „Internet state of mind“ – način razmišljanja koji je prisutan kada radite na mreži, kazala je Borić i govorila o različitim on-line produkcijama koje su rađene u sklopu projekta net.cube.
Davor Branimir Vincze je kroz prezentaciju vlastitih djela nastalih u posljednje tri godine, govorio o tome kako se “post-Interenet art” reflektira u suvremenoj glazbi. Gdje i kako suvremene tehnologije, društvene mreže, velike količine podataka, binarna vizija svijeta, manjak razumijevanja za sve što leži iza raznih sučelja koje svakodnevno koristimo, nalaze svoju interpretaciju u sklopu akustičkog doživljaja, jedno je od pitanja na koje je Vincze pokušao odgovoriti tijekom predavanja.
- Moja prezentacija je više akustična nego vizualna jer sam je htio bazirati na svojim radovima. Ne znam da li bih sebe nazvao post-Internet umjetnikom, ali aspekti vezani uz Internet i kompjuterizaciju definitivno imaju veze s mojim radom budući da skladam suvremenu klasičnu glazbu prvenstveno povezanu elektronikom – od nasnimljene vrpce do live projekta. Promišljanje interneta i što nam je donio te ostala vezana socijalna pitanja važna su za moj rad: što je avatar i što on znači u službi promocije; labavost pojma „prijatelj“ na društvenim mrežama; kompleksnost sistema koji koristimo bez da znamo kako funkcionira; kržljanje sposobnosti pamćenja podataka; laptop u funkciji tonskog studija; korištenje algoritma u generiranju notnog materijala…”
Vincze je potom govorio o terminima kao što su plagijat, citat i način na koji ih je promislio kroz svoj audio rad naziva „Plagiat“ koji je i izložen na festivalu. On je potom predstavio radove „Pushmi-Pullyu“, „Take Your Time… Hurry Up“, „Šest minijatura za očajnu kućanicu“ i „Laibach Concerto“ te je opisao način na koji su nastajali i kojim se sve idejama bave i razrađuju.
- „Laibach Concerto“ zamišlja post apokaliptični svijet u kojem računalo pokušava rekonstruirati glazbu J. S. Bacha od kojeg nam je ostalo samo par notnih zapisa. Radi se o meta kompoziciji jer kroz Internet saznajemo puno opisnih stvari, a srž nam vrlo često promakne. Tim sam radom htio sam prikazati fragmentirani sastav mnoštva sitnih informacija koje se onda svejedno zalijepe i formiraju neko mišljenje ili zvuk. Na početku isječka ćete čuti dio gdje sam korišteni materijal od Bacha ostavio puno evidentnijim i onda sam nakon toga nalijepio dio s kraja gdje je kompjuterski „regeneriran“ Bach, pojasnio je Vincze.
Tekst Boris VINCEK
Fotografije Slaven RADOLOVIĆ
