„Zemlja“ – performans u vrtu Gradske radionice
„Vrtni đir“, ciklus ljetnih događanja u vrtu Gradske radionice u kojem se ove godine nanizalo dvadesetak raznovrsnih kvalitetnih programa, zaključen je u petak neobičnim performansom pod nazivom “Zemlja“. Autori, poznata slovenska kiparica i multimedijalna umjetnica Lučka Koščak (koja godinama živi i radi u Ženevi) i švicarski cirkuski akrobat i plesač Raphaël Perrenoud, uz tehničku podršku prijatelja Basilea Cherveta, ponudili su publici sugestivnu multimedijalnu site-specific priču koja je ovom, već po sebi čarobnom, prostoru udahnula dozu začudnosti, misterije i pomaknute perspektive.
Kako su nam u razgovoru nakon predstave pojasnili, bio je to rezultat petodnevnog artist in residence boravka u Gradskoj radionici, improvizirani performans kojim su svoj prije šest mjeseci započet projekt „Zemlja“ saželi i prilagodili ovom prostoru. Lučkine skulpture i maske lijepo su se uklopile u ambijent i dodale mističnost Raphovim bravurama, a sve je pojačano svijećama raspoređenim od ulaza do vrta, intenzivnom glazbom i videom koji je projiciran na zid. „Mojim hodanjem po vanjskom zidu (morali smo za to pribaviti i dopuštenje susjeda) i video projekcijom nastojali smo stvoriti iluziju nestajanja tog zida, a kombiniranjem naših kreativnih interesa i dijelova iz naših ranijih radova stvoriti neponovljiv doživljaj koji izvire iz samog ovog prostora“, kazao je Raph.
„Naslov „Zemlja“ odnosi se na moj rad u glini, ali i na osjet dodira koji je povezan sa zemljom, kao i s pokušajima dopiranja „na drugu stranu“, posezanja za kontaktom s onim „drugim““, obrazložila nam je Lučka, koja je dugogodišnja prijateljica i čest gost u Gradskoj radionici. S Raphom se zna već 15 godina, od kako je – kao 17 godišnji dječak – započeo obuku na ženevskoj cirkuskoj školi Théâtre-Cirqule. Tamo mu je mentor bio pokojni Lučkin suprug Ciril Kagi, čijoj je uspomeni dijelom posvećen i ovaj performans. Naglasila je da je ovo bila iznimna prilika vidjeti Rapha na djelu, budući on jako puno putuje, posjetio je već 60-ak zemalja i svugdje gdje dođe ostane neko vrijeme, dovoljno da s lokalnim umjetnicima osmisli i odradi neku novu kazališno-cirkusku čaroliju. Iako se bavi i drugim cirkuskim vještinama, poput balansiranja na velikom hula-hop kolutu ili trampolinu, glavna mu je zanimacija ispitivanje granica i izražajnih mogućnosti svog tijela. Kombiniranjem elemenata različitih disciplina kao što su cirkuske akrobacije, gimnastika, capoeira i suvremeni ples, tijekom godina doradio je impresivan osobni stil u kojem istražuje različite razine tjelesnosti, od puzanja do stajanja i skakanja, kao odraza različitih stanja uma i svijesti. Svoj plesno-akrobatski izraz razvio je toliko da sve što izvodi, iako je za prosječno ljudsko tijelo vrlo zahtjevno, pa čak i opasno, izgleda potpuno lagano, meko i protočno poput vode. Lučkin skulptorski senzibilitet sličan je, svi su njeni radovi vrlo nježni i topli (čest su joj motiv anđeli), pa nije neobično što su se oboje pronašli u ovoj suradnji koja ruši granice medija u kojima se izražavaju. Raph je prvi put Lučkine skulpture upotrijebio u jednoj svojoj obimnijoj predstavi prije dvije godine u Ženevi, kada je koristio i puno više njenih skulptura, a performans u Gradskoj je svojevrstan sažetak tog projekta koji se i dalje nadograđuje i sljedeća mu je postaja u Sloveniji.
Programi Gradske radionice nastavljaju se u zatvorenom, s već poznatim improvizacijskim glazbenim večerima uz kamin, „Glazbeno ognjišće“, svake druge subote. Prošle subote, u suradnji s ližnjanskom Udrugom „Zvona i nari“, tu se predstavio i mladi mađarski umjetničko-bračni par iz Szegeda – diplomirana flautistica Krisztina Kocsis-Lanczkor i Gábor Lanczkor, pjesnik i glazbeni eksperimentator.
Tekst Daniela KNAPIĆ Fotografije iz arhiva Gradske radionice, Lučke Koščak i Raphaëla Perrenouda