“Honor et virtus” T. Štokovac i “Prodajna izložba” Ž. Bobanovića u Fonticusu
U subotu 11. kolovoza prostorije galerije Fonticus u Grožnjanu ispunili su posjetitelji otvorenja dviju samostalnih izložbi – jednog iskusnog umjetnika i jedne mlade fotografkinje. Tako je Željko Bobanović prikazao svoju osebujnu “Prodajnu izložbu”, dok je Tea Štokovac svoj postav umjetničkih dokumentarističkih fotografija nazvala “Honor et virtus”, a za prestavljanje autora i njihovih radova i ovoga puta je bio zadužen kustos Eugen Borkovsky.
Bobanović je u svome radu ispisao tekstualnu prezentaciju na temu umjetnosti i umjetnika koji traže svoje mjesto na tržištu. Na ovoj prodajnoj izložbi nije jednostavno doći do ponuđenih radova jer oni su bili dostupni jučer, ili će biti dostupni sutra, vrijede više nego što možemo platiti, nisu na prodaju ili su već prodani, a kad se polakomimo za oglašenim popustom od 20%, ustanovit ćemo da je djelo zapravo neprocjenjivo. Koristeći riječi i humor, satirički i ironično se osvrnuo na 
situaciju u kojoj se nalazi većina likovnjaka današnjice, kojima ne nedostaje inspiracije, ni talenta, ni vremena, pa niti slobode izražavanja, nego uglavnom potražnje za njihovim radovima čiji nedostatak rezultira da im često bavljenje umjetnošću umjesto glavnog opredjeljenja biva te usputna djelatnost nakon odrađivanja sati na poslovima koji omogućavaju egzistenciju i plaćaju račune. Druga strana medalje koju autor denuncira je predaja umjetnosti komercijalizaciji, koja je odavno prisutna, a sada sve više uzima maha i razvodnjava kvalitetu, te kroz amaterizam i hiperprodukciju snižava ne samo vrijednost nego i cijenu umjetničkih radova, dok s druge strane prava vrijednost u mnogim djelima ostaje neprepoznata.
Borkovsky ističe da je “ova kolekcija slikarskih radova izvedena slovnim znakovima, koji poredani u čitke i jasne riječi često nude paradoksalan smisao zapisa na rubu ironije. Autor ove izložbe nudi stupnjeve percepcije čije je procese prošao osobnim promišljanjem. Ponuđeni iskaz Željka Bobanovića se, kroz radove, često vraća na ista pitanja, samo iz druge perspektive, uklanjajući tako mogućnost da na bilo koji način postupi nepravedno. Umjetnik inicira da promatrači, ako su za to sposobni, propitaju istinu. Poput katalizatora koji svakome dopušta suočenje sa samim sobom. On nudi promišljanje sugovorniku kada on to najmanje očekuje.”
Željko Bobanović (Don Bobo) rođen je 3. svibnja 1961. godine u Splitu. Diplomirao je na ADU u Zagrebu 1986. godine. Bavi se videom, fotografijom, dizajnom, grafikom i slikanjem. Rado istražuje kombinirajući tehnike i medije. Priredio je nekoliko samostalnih izložbi i multimedijskih projekata: Poreč, Rijeka, Pazin, Fažana, Višnjan, Vižinada, Buje, Trst, Novigrad, Grožnjan. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Djeluje kroz svoj mm studio „D13“. Živi u Višnjanu u Istri.
Fotografkinja Tea Štokovac svojim radovima velikog formata u crno bijeloj tehnici hvata se u koštac s ruševinama jednog od najimpozantnijih arhitektonskih objekata Bujštine kakav je Kaštel Rota u Momjanu. Na devet izloženih radova na površinu najviše izvire učinak zuba vremena koji je nagrizao, ali ne i uništio kamene zidove. Ukupan dojam je duboki osjećaj usamljenosti jednog diva, jedinog preostalog predstavnika svoje vrste koji više ni ne živi, niti može umrijeti. Pozadina je često nebeski svod, a sjećanje na nekad davnu slavnu prošlost i ljude koji su gradili i živjeli u ovome zdanju polako iščezava. Fotografkinja posjetiteljima predstavlja i autorsku knjigu u kojoj i tekstom opisuje događaje o istom zdanju kojeg vizualno predstavlja.
Kustos obrazlaže da isječcima motiva i formatima, autorica ostavlja mnogo prostora za dojmove u ime kojih progovara. “Predstavljeni fotografski zapisi nude ideju tajnovitosti, monumentalnosti, uz naglašeno individualni doživljaj objekta. Autorica se oslanja na arhitekturne odnose. Već od prvog pogleda, privučeni smo 
elementima kojima gradi scene. Tea se igra proporcionalnim odnosima arhitektonskog sklopa dvorca Momjan. To čini vješto, odrješito i strogo. Time nas, uz izuzimanje kolora, vuče od scene ka detalju pa natrag ka slaganju slojeva, proporcija, odnosa oblika koje pripušta u kadrove. Zabilježene odnose tonova, rastera, detalja ona ne koristi kao osnovu ponude. Oni joj služe samo kao popratni elementi jer je pažnja usmjerena na odnose većih arhitektoničkih elemenata. Radovi ovime dobivaju na uvjerljivosti, dramatičnosti, a nadasve svjedoče izvanserijski, autorski pristup bilježenju svjetlom.”
Tea Štokovac rođena je 1995. godine. Upisala je VSŠ u Sežani te odabrala smjer “kreativna fotografija”. Njezin dosadašnji opus najviše je posvećen kreativnoj i ateljerskoj fotografiji, a bavi se i grafičkim dizajnom. Svoje radove već je izlagala na više samostalnih i grupnih izložbi. Osvojila je prvo mjesto na festivalu fotografije Rovinj Photodays 2018. u kategoriji Akt/Tijelo sa serijom fotografija „InBed“. Živi u Umagu.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
