Izložba „PAPIRI: IZ CIKLUSA MEMORIJE“ Silvane Konjevoda u Orsoli u Bujama

18.09.2018.

U sklo­pu tra­di­ci­onal­ne sve­ča­nos­ti Dana Grožđa, otvo­re­na je u petak 14. ruj­na u Orsoli, grad­skoj gale­ri­ji Grada Buja izlož­ba sli­kar­skih rado­va koja nosi naziv “Papiri: Iz cik­lu­sa memo­ri­je”. Autorica izlož­be je riječ­ka likov­na umjet­ni­ca i peda­go­gi­nja Silvana Konjevoda, pobjed­ni­ca sli­kar­skog natje­ča­ja u kate­go­ri­ji Ex Tempore koji se s temom “Bujske kame­ne pri­če” odr­žao u Bujama 2017. godi­ne, a nje­ne rado­ve pred­sta­vio je kus­tos Eugen Borkovsky. Prisutne je poz­dra­vi­la pred­stav­ni­ca Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Tanja Šuflaj, a vodi­telj gale­ri­je i orga­ni­za­tor izlož­be Slađan Dragojević rekao je neko­li­ko rije­či o auto­ri­ci i nje­nom umjet­nič­kom djelovanju.

Izložbu čine 32 sli­ke bez okvi­ra dimen­zi­ja od oko 40 sa 40 cen­ti­me­ta­ra rađe­nih u kom­bi­ni­ra­noj teh­ni­ci. Silvanini rado­vi okru­žu­ju i pre­kri­va­ju tiska­ne stra­ni­ce koje pret­hod­no nisu ima­le nikak­ve veze sa sli­kar­stvom. Autorica ima odre­đe­ni odnos pre­ma tim stra­ni­ca­ma, bilo da ih šara ili da ju nadah­nju­ju. Vidljive su služ­be­ne novi­ne, topo­graf­ske kar­te, te peča­ti gra­da Kastva. Svoje sli­ke Konjevoda pre­kri­va paus papi­rom po kojem ona i dalje sli­ka, te na takav način stvo­re­na slo­je­vi­tost pod­sje­ća na nekak­vo arhe­olo­ško nala­zi­šte gdje sva­ki nivo pred­stav­lja odre­đe­no vre­men­sko raz­dob­lje. Autorica namjer­no svo­jim pote­zi­ma stva­ra kon­fu­zi­ju, jer poneg­dje ostav­lja figu­re, poneg­dje tekst, a poneg­dje aps­trak­ci­ju, žele­ći pri­tom možda napo­me­nu­ti da je sadaš­njost mno­go manje jas­na od proš­los­ti, a u nekim slu­ča­je­vi­ma se i nak­nad­ni gor­nji slo­je­vi kroz koje su vid­lji­vi donji mogu s lako­ćom odstra­ni­ti. Kako je kus­tos naveo, svi su rado­vi nas­ta­li nedav­no, a puto­va­nje posje­ti­te­lja kroz ovu slo­je­vi­tu izlož­bu tra­ži po nje­go­vom miš­lje­nju struč­no vod­stvo. Autorica nudi čita­te­lju tek­s­to­ve i kar­te podru­čja, ali su oni uglav­nom poza­di­na koja je u pra­vi­lu mrtva, a slu­ži isti­ca­nju činje­ni­ce da su njen rad, pa tako i ona, živi. Sve pro­ble­ma­ti­zi­ra­nje se lako zabo­ra­vi ako smo svjes­ni da se u umjet­nos­ti uži­va, ili da nas ona budi, upo­zo­ra­va ili poti­če na razmišljanje.

Kustos izlož­be kaže kako Silvana Konjevoda kao da sli­kom želi pobi­je­di­ti objav­lje­nu, sum­nji­vu ili štu­ru infor­ma­ci­ju. “Njen akti­vi­zam ponu­đen je upi­ti­ma i svo­je­vr­s­nom pro­vo­ka­ci­jom pro­ma­tra­ču. Umjetnica nudi vizu­ali­za­ci­je, a tra­ži anga­žman pro­ma­tra­nja na rubu odgo­ne­ta­nja. Ponuda je boga­ta obli­ci­ma i zna­ko­vi­ma, izve­de­nim kom­bi­na­ci­jom kola­ža, crte­ža i sli­kar­skih pos­tu­pa­ka. Ona želi da pro­ma­trač otkri­va ini­ci­ja­ci­je koje nje­ni rado­vi nude. Otkrivanje obli­ka na rado­vi­ma ne nosi ozna­ku tre­nut­ne jas­no­će. Tu su čit­lji­vi i nečit­lji­vi zapi­si. Ova, indi­rek­t­na ponu­da, iza­zi­va sen­zi­bil­nog pro­ma­tra­ča. Naoko raz­no­rod­ni izbor ele­me­na­ta oda­ši­lje pri­ta­je­nu, ali radoz­na­lu ener­gi­ju umjet­ni­ce i otkri­va njen obim­ni, ins­tin­k­tiv­no sen­zi­bil­ni ras­pon doživ­lja­ja suvre­me­nog svi­je­ta. Ne tre­ba čes­to koris­ti­ti pojam osob­no jer on može pod­ni­je­ti mno­go poten­ci­jal­nih tuma­če­nja poput poj­ma lju­bav. No u našem slu­ča­ju se osob­no poima­nje auto­ri­ce zais­ta prek­la­pa s iska­zom. Uz to, posje­ti­telj, gle­da­lac nije zaki­nut, ali doživ­lja­va pro­vo­ka­ci­ju, iza­zov. Jer, umjet­ni­ca ništa direk­t­no ne name­će. Ona kao da želi nama­mi­ti pro­ma­tra­ča nje­mu samo­me. Kao da mu ostavlja/nudi moguć­nost nje­go­va indi­vi­du­al­nog doživ­lja­ja. A aso­ci­ja­ci­ja, koje išči­ta­va­mo na rado­vi­ma, zais­ta ne nedos­ta­je. Postaje nam jas­no da Silvana zapra­vo pose­že za oblikom/materijalom iz obič­ne, jed­nos­tav­ne, bli­ske oko­li­ne koju pre­tva­ra u dije­lo­ve radova.”

Silvana Konjevoda rođe­na je u Rijeci, 1966. godi­ne. Diplomirala je na Pedagoškom fakul­te­tu u Rijeci, odsjek likov­ne kul­tu­re: Grafika s pismom i pri­mi­je­nje­na gra­fi­ka (prof. Josip Butković). Izlagala je na broj­nim skup­nim izlož­ba­ma i pri­re­di­la više samos­tal­nih: Grižane, Grožnjan, Karlovac, Kastav, Krasica, Lovran, Punat, Rijeka, Rovinj, Split, (HR); Gelsenkirhen (D); Skopje (MAK); Piran, Sečovlje (SLO); Beograd (SRB), itd. Članica je Hrvatskog druš­tva likov­nih umjet­ni­ka Rijeka. Dobitnica je broj­nih priz­na­nja i nagra­da za umjetnički/autorski i peda­go­ški rad. Bavi se sli­kar­stvom i peda­go­škim radom. Živi i radi u Rijeci.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR