“Buje? Buje!” – predstavljanje knjige fotografija i pjesama
U sklopu osmog izdanja Festivala istromletačkog narječja ( Festival dell’Istroveneto), odnosno umjetničke manifestacije koja je utemeljena sa svrhom očuvanja i promicanja jezika zajedničkog autohtonom stanovništvu na području bivše Mletačke Republike podijeljenom na tri današnje države (Hrvatska, Slovenija i Italija), u bujskoj kazališnoj dvorani održano je predstavljanje knjige autora Slađana Dragojevića i Valtera Turčinovića nazvane “Buje? Buje!”.
Ova knjiga, u nakladi Pučkog otvorenog učilišta Buje, zajedničko je djelo dvojice autora, od kojih je jedan fotograf, a drugi pjesnik. Projekt je započet pomalo iz šale, ali i iz ljutnje zbog zapuštenosti staroga grada Buja. Na kraju je dovršen iz ljubavi prema svome gradu. Pjesme su, kako se i priliči, pisane na istromletačkome idiomu, i svaka je nadahnuta jednim detaljem snimljenim na fotografijama, što nas i prije listanja ovog vrijednog djela stavlja pred dvojbu je li moćnija riječ ili slika? Možemo citirati dvije najslavnije rečenice za to vezane: “U početku bijaše riječ” i “Slika vrijedi više od tisuću riječi”. Dva elementa koji čine knjigu, odnosno fotografije, te pjesme koje su tim fotografijama nadahnute, podjednako odaju počast “starcu na brijegu”, kako bi pjesnik nazvao stari dio grada Buja. U ovoj knjizi se fotografijama može pripisati pojam statičnosti i monumentalnosti jer nema ljudi u kadru, dok pjesme svojom nepretencioznošću i ljubaznošću odražavaju čistu bit ljudske prirode stanovnika ovog lijepog grada na brijegu.
Predstavljanje je organiziralo Pučko otvoreno učilište Grada Buja, a program je vodila Marianna Jelicich Buić koja je ujedno i urednica knjige, te idejna začetnica samog festivala. Večer je započela projekcijom crno bijele diaporame sastavljene od fotografija, čitanih stihova iz knjige “Buje? Buje!”, glazbom bujskog kantautora Vladimira Kuzmana te video snimkama s bujskog glavnog trga, a predstavljanju je prethodio obilazak kroz lokacije na kojima su fotografije snimljene, u društvu dvojice umjetnika nazvan “Su par le vie con le foto e poesie”. O knjizi su govorili i autori predgovora knjige, Norma Acquavita za talijansku verziju koja je bila usredotočena pretežno na Turčinovićevu poeziju i Eugen Borkovsky za hrvatski predgovor koji je bio više usmjeren na vizualni dio knjige.
Predsjednica Zajednice Talijana Buja Norma Acquavita je istakla u svome osvrtu: “U svakome stihu njegovih pjesama mogu se percipirati duboki osjećaji koje pjesnik izražava prema svome rodnom gradu, njegovim Bujama, jer su zapisani perom srca.” Naglasila je da je knjiga nastala slučajnom igrom započetom na Facebooku gdje je svakoj fotografiji Slađana Dragovevića koja je predstavljala neki arhitektonski, umjetnički, povijesni detalj Buja pjesnik Valter Turčinović posvećivao jednu pjesmu. Opisujući fotografiju te sjećanja i osjećaje koje je u njemu pobudila, stvarajući rime na harmonično muzikalnom lokalnom narječju, Turčinović je iskazao duboku povezanost i ljubav prema svome zavičaju, apelirajući ujedno na očuvanje istromletačkog narječja kao važnog elementa jezičnog, kulturnog i nacionalnog identiteta za buduće generacije.
Eugen Borkovsky je istaknuo da je ovoj knjizi kojom su autori zadužili Buje prethodila izložba fotografija i poezija, te izrada dijaporame, te zaključio da nakon vođene šetnje nikad više neće pogled na Bujske ulice biti isti jer će svaki običan, svakodnevni detalj poprimiti auru motiva. Osvrćući se na likovni dio knjige, Borkovsky je rekao da umjetnik kompoziciju pojedine fotografije postiže izborom i rasporedom detalja, te naglasio da su odlike ovog projekta konceptualan pristup i meditativno likovno promišljanje. “Iako tematski primireni, radovi odišu snažnom energijom postignutom tonalitetima crno-bijelog raspona, i tek pokatkad, discipliniranim kolorom. Iz bogate ponude grada, autor znalački izabire detalje, površine, motive i teksture scena, koje u njegovom objektivu mijenjaju kvalitativnu vrijednost: od poznatog postaju gotovo ezoterični, kao da skrivaju neku tajnu. Sve sekvence karakterizira vremešnost. Suncem izbijeljeni kišom oprani portuni, zidovi, grbovi, prozori, podovi, kao da evociraju zaustavljeno vrijeme na rubu urbanog i ruralnog.”
Turčinovičeva poezija, u kojoj je publika u nadahnutoj interpretaciji autora više puta tijekom večeri uživala, odiše domaćom atmosferom, odnosno mirisom tople krušne bakine peći, dobrotom, nikako naivnošću, nego dobrohotnim provincijskim humorom, a pjesmom nazvanom “Omagio a Slađo” (Homaž Slađi) je predstavio drugog suautora knjige, odnosno Dragojevića.
Inženjer fotografije Slađan Dragojević pojasnio je naslov knjige, odnosno njezino porijeklo gdje upitnik označava zagonetku prepoznavanja motiva prikazanog na fotografiji objavljenoj na društvenoj mreži ili obraćanje osobi koja je samo došla u Buje, dok uskličnik koji slijedi označava žitelja Buja. Dragojević je na početku ovog projekta želio izraziti što je negativno, što ga je smetalo i što je trebalo popraviti u gradu Buje, a završio je tako što je stekao novog prijatelja, Valtera Turčinovića te naglasio kako je to je za njega najveće postignuće ove knjige koja je imala jako težak put do svojega tiskanja.
Večer je glazbom uljepšao duet kojeg čine mlade slovenske glazbenice Simona Kropec i Lucija Šorn, te vrsni austrijski violinski majstor Wolfhart Schuster.
Projekt je proveden zahvaljujući financijskom doprinosu Grada Buja kojeg je predstavljao gradonačelnik Fabrizio Visintin, Talijanske Unije u čije su ime bili nazočni Maurizio Tremul, Marin Covra i Giuseppina Rajko, te Istarske županije – Odjela za kulturu čiji je pročelnik Vladimir Torbica čestitao umjetnicima te je završio svoje kratko obraćanje rečenicom svojega djeda Tonija: “Ako se želi, onda se i može.”
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
