25. PUF – međunarodni kazališni festival – TREĆI DAN

04.07.2019.

Dječja igra i dugo putovanje života

• Treći dan 25. PUF‑a – među­na­rod­nog kaza­liš­nog fes­ti­va­la obi­lje­žen je pred­sta­va­ma na jav­nom pros­to­ru kraj pul­ske trž­ni­ce, u kaza­li­štu Dr. Inat te kon­cer­tom na tera­si klu­ba Kotač u Društvenom cen­tru Rojc.

Na Narodnom trgu publi­ku je doče­ka­lo za tu pri­li­ku kons­tru­ira­no gle­da­li­šte dok su obliž­nji susje­di ima­li pri­li­ku pred­sta­vu „Face Nord“ popra­ti­ti i sa svo­jih pro­zo­ra i tera­sa. Un Loup Pour l’Homme je inter­na­ci­onal­ni tim akro­ba­ta sakup­lje­nih oko Alexandera Fraya ( nosač) i Frederica Arsenaulta (letač) koji od 2005 istra­žu­ju teh­ni­ku i prak­su balan­sa (hand to hand).

„Face Nord“ suvre­me­na je cir­ku­ska pred­sta­va sači­nje­na od četi­ri muškar­ca koji kroz zadan sus­tav pra­vi­la istra­žu­ju kraj­nje moguć­nos­ti sna­ge, balan­si­ra­nja, pri­je­no­sa teži­ne i pri­ma­nja iste bez izgo­vo­re­ne i jed­ne rije­či. Testiranjem zako­na fizi­ke kroz sus­tav pra­vi­la tako zaigran i duho­vit oni „voze“ publi­ku kroz remi­nis­cen­ci­ju dje­čje igre, odras­li­ma tako dav­ne, a dje­ci ipak sva­kod­nev­ne. Ispod tog sklo­pa pra­vi­la jas­no je vid­ljiv izvor­ni jezik akro­ba­ti­ke sači­njen od izvan­red­ne psi­ho­fi­zič­ke sna­ge i kris­tal­no jas­nog kon­tak­ta i namje­re izme­đu izvo­đa­ča. Autori i akro­ba­te su: Frédéric Arsenault, Alexandre Fray, Mika Lafforgue i Sergi Parés.

Iste veče­ri u pre­pu­nom kaza­li­štu Dr. Inat odvi­la se pred­sta­va „Eke?“ („Kamo ideš“) nepro­fit­ne orga­ni­za­ci­je Nyaga Zam i ansam­bla Nyanga Dance „spe­ci­ja­li­zi­ra­nu za stva­ra­nje, obu­ča­va­nje i pro­duk­ci­ju u ple­su, pje­va­nju i suvre­me­noj modi ins­pi­ri­ra­noj Afrikom.“ Nyange je kame­run­ska riječ za zaigra­nost, ele­gan­ci­ju, vri­jed­nos­no stva­ra­nje s vese­ljem s ciljem da pro­mo­vi­ra afrič­ku suvre­me­nu umjetnost.

Ebale Zam je umjet­nik koji dje­lu­je na više polja isto­vre­me­no. Plesač, pje­vač, stil­ski kore­ograf i per­ku­si­onis­ta podri­je­tlom iz Kameruna. 2000. godi­ne odla­zi živje­ti u Belgiju gdje aktiv­no usa­vr­ša­va svo­je vokal­ne spo­sob­nos­ti. Predstava „Eke“ je intim­na ispo­vi­jest vođe­na kroz raz­li­či­te eta­pe Ebalovog živo­ta koji na sce­ni utje­lov­lju­je svo­ju proš­lost kao i proš­lost svog naro­da. Vrlo nara­tiv­nom uvod­nom sce­nom on se rađa u oko­vi­ma koje otre­sa kon­cen­tri­ra­nim kre­ta­njem i oslo­ba­đa se. Jukstapozicijom suvre­me­nih ples­nih teh­ni­ka i tra­di­ci­onal­nih afrič­kih ples­nih ele­me­na­ta ovaj sves­tra­ni umjet­nik nas vodi kroz ini­ci­ja­cij­sko „dugo puto­va­nje živo­ta“ pita­ju­ći se kamo nas ono vodi? Ebale nas u tu ini­ci­ja­ci­ju uvo­di na raz­ne nači­ne, pje­smom, pri­po­vi­je­da­njem, iscrp­lju­ju­ćim ple­som. Njegov put na sce­ni zavr­ša­va tran­sfor­mi­ra­njem vlas­ti­tog iden­ti­te­ta, popri­ma­njem obri­sa suprot­nog spo­la i slav­lje­njem svoj­stve­nog muškog i žen­skog prin­ci­pa. Predstava je kre­ira­na na ples­noj aka­de­mi­ji PARTS, a svjet­sku pre­mi­je­ru je doži­vje­la na Monaco Dance Forum fes­ti­va­lu u pro­sin­cu 2000. godine.

Treći dan 25. PUF‑a zapo­čeo je u jutar­njim sati­ma u gale­ri­ji Cvajner gdje je pred­stav­ljen umjet­nič­ki pro­jekt „Vlak mira“, a zavr­šio je u fes­ti­val­skom klu­bu Kotač kon­cer­tom „Moj glas je moja mol­ba“ har­fis­ti­ce Marije Palatine.

Tekst Ivana VOJNIĆ VRATARIĆ

Fotografije arhi­va PUF‑a/Marko HAJDAROVIĆ