Predstavljen projekt „Ono mjesto koje nastaje“ u Savičenti
Projekt naziva „Ono mjesto koje nastaje“ iznjedrio je zanimljivu i nesvakidašnju predstavu čija se izvedba održala u petak, 27. rujna, u šumici nedaleko Savičente. Uz profesionalne plesače sudjelovala su i djeca te odrasli starije dobi koji su pokazali zavidno vokalno umijeće.
Riječ je o umjetničko – istraživačkom projektu koreografa i redatelja Matije Ferlina, inače iz Savičente, kojeg je radio u suradnji s vokalisticom i autoricom Melitom Lovričević, plesačima Petrom Chelfi, Robertom Milevoj, Pravdanom Devlahovićem i Tomislavom Fellerom te u zajedništvu s mještankama i mještanima šireg savičentskog područja, osmišljen u sklopu krovnog projekta “Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu”.
Projekt je nenametljivo uklopljen u prirodu te je sve djelovalo vrlo opušteno i ležerno, no itekako profesionalno. Profesionalni plesači su se, dakako, isticali nad amaterima, ali jedva primjetno. A itekako je bio vidljiv trud sudionika uložen u rad na projektu. Dolaskom u šumicu s povezom na očima i trčkaranjem i skakanjem po šumi, igrom i plesom sa štapovima, podsjetili su na pomalo zaboravljenu dječju igru na otvorenom i zajedništvo. Maske s likom šarenih zečeva asocirali su na igru prerušavanja, a istarski melos se izvanredno uklopio u ambijent. Nenametljivo pjevanje se, kako izvedba odmiče, pojačava, a pjevači stoje s druge strane šumice, dok su plesači na početku. U konačnici se djeca i odrasli, plesači i pjevači, susreću na sredini proplanka i time ujedno asociraju na zajedništvo.
Kako je izvedba počela oko 18 sati, sunce se polako spuštalo i bacalo divnu svjetlost i sjene na šumicu te tako stvaralo idealnu prirodnu kulisu ovoj izvedbi. Ferlin je ovim projektom, nastavno na radionicu plesa i pokreta održanu u svibnju, „S kolina na kolino“, proširio fokus s istraživanja zajedništva i prisutnosti u obiteljskim odnosima na one međuljudske i međuprostorne te svakodnevnim izlaskom iz fizičkog mjesta Mediteranskog plesnog centra u neposredni okoliš Savičente. Činjenica da su sudionici hvalevrijednog projekta izrazili želju za nekom novom suradnjom govori dovoljno o tome koliko su uživali u radu na njemu.
„Prije nego sam počeo ovo istraživanje htio sam taj svoj rad prilagoditi mještanima Savičente, djeci i starijima, na neki način vidjeti što ih zanima ali ponajviše zadržati tu njihovu zaigranost prisutnu na svakoj probi“, rekao nam je Ferlin nakon uspješne izvedbe ne skrivajući zadovoljstvo. Ispričao je kako su radili zajedno desetak dana po dva sata, uglavnom u šumici te da je taj rad u prirodi svima bio lijepo iskustvo.
„Ta šuma ima bitno značenje za Savičentu i njenu povijest. Ona je mještanima nekad puno značila, bila je mjesto piknika, druženja, a u zadnje vrijeme dosta je zaboravljena“, ispričao je Ferlin i dodao kako je starijim generacijama boravak ondje probudio neke lijepe uspomene. Rekao nam je kako je zbilja moguće raditi sve s ljudima koji su tako otvoreni i neopterećeni kazalištem ili scenom. „Ta neopterećenost ponekad jako puno nedostaje u samom teatru“, naglasio je Ferlin.
Zaključio je kako je vrlo zadovoljan rezultatima rada: „Ponajprije mi je drago što je to bilo u Savičenti, što su mještani Savičente izrazili želju za nekim novim dijalogom, novom suradnjom, tako da su mi dojmovi više nego odlični“.
Dodao je kako su ljudi radišni i kakav god bio projekt i u što god se upuštali, ukoliko se radi o zajedništvu i u zajedništvu, to u konačnici rezultira dobrom suradnjom. „Uz veselje, pjevanje, kad se probe pretvaraju u igru, a iz igre ide u probu, iz čaja, kafela, u malo pjevanja, priče o povijesti pa nazad, to je stvarno jedan oblik druženja koji nije nasilan, koji je samo ono što je u svakom malom mjestu dobro došlo“, smatra Ferlin koji je ljubitelj zajedništva i volim biti u zajedništvu s drugima, a tako je upravo i bilo u ovom projektu. Predivno mu je, ističe, bilo i to iskustvo rada s ljudima različitih pozadina, iskustava i dobi te vidjeti što ih sve veže, a u većini slučaja je to upravo priroda.
„Ono mjesto koje nastaje“ zajednički su gradili mladi plesači Marta Bastijanić, Nenad Đokić, Noah Cvijanović, Zora Cvijanović, Pio Ferlin, Ema Laković, Matija Nadenić, Benedikt Rakitovac te zborske pjevačice Branka Bilić, Nada Bilić, Ada Bulešić, Ondina Sirotić, Aliče Čikada, Marija Ferlin, Kristina Jurman Ferlin, Enriketa Pustijanac i Rina Žagrić.
Dirljivo je bilo i vidjeti njihov ponos napravljenim, entuzijazam i zajedništvo na druženju nakon izvedbe u Mediteranskom plesnom centru.
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI