Marina Šur Puhlovski predstavila zbirku “Treći život druge violine” u Gradskoj knjižnici Umag
U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, u ponedjeljak, 21. listopada, u Gradskoj knjižnici Umag gostovala je jedna od najvažnijih suvremenih hrvatskih spisateljica, pjesnikinja i prozaistica Marina Šur Puhlovski te u razgovoru s ravnateljem Nevenom Ušumovićem predstavila svoju posljednju knjigu, zbirku priča “Treći život druge violine” u izdanju V.B.Z.-a.
Ušumović je rekao kako moto ovogodišnje manifestacije glasi “U ritmu čitanja” te spaja glazbu i književnost, a u ovom naslovu imamo violinu kao što imamo i ritam u čitanju, te krenuo u priču oko opusa i književnosti Marine Šur Puhlovski. Istaknuo je da krajem svake godine GK Umag pravi svoje top liste knjiga koje knjižničari smatraju najvažnijim i najintrigantnijim koje su se pojavile u prethodnoj sezoni, a upravo je roman “Divljakuša” zauzeo prvo mjesto, te je ujedno to i prema statistikama jedna od najčitanijih knjiga u gradskim knjižnicama. Ušumović je ukazao na to da ova spisateljica ima vrlo neobičnu, netipičnu književnu karijeru i put što se vidi i iz primjera gdje je njezina knjiga “Divljakuša” prošle godine dobila nagradu V.B.Z.-a za nepoznatog autora, s obzirom na to da je Šur Puhlovski ostala na neki način “neotkrivena” ni nakon bogatog književnog opusa dio kojeg sačinjavaju i naslovi kao što su: „Zapisi s koljena“, „Zec na tavanu“, „Tajni život“, „Zatočeno znanje“, „Ništarija“, „Pripovijest o bivšoj pjevačici“, „Ispod stola“, „Orada“, „Antipojmovnik“, „Nesanica“, „Novi zapisi s koljena“, „Dnevnik izdržljivosti“, „Ljubav“, „Književnost me iznevjerila“, „Trojanska kobila“, „Igrač“ i druge.
“Nakon svih uspjeha romana “Divljakuša”, kako vi sad čitate tu knjigu i kako objašnavate kako je baš “Divljakuša” našla svoju publiku i vi svoj put do publike?”, pita Ušumović.
“Mene je to jako iznenadilo, jer sam se već navikla da me ne čitaju. Ne znam što je tajna te knjige, možda njena beskrajna jednostavnost i iskrenost. Zapravo ja sam uspjela opisati jednu najobičniju životnu priču koja se svakome može dogoditi, a većini ljudi se i dogodila u jednom periodu života. Knjiga je nedavno objavljena i na engleskom jeziku, a jedna njihova kritičarka je dobro primijetila da glavna junakinja uopće nije divljakuša, nego je ona morala posegnuti do svojih divljih korijena kako bi se oslobodila društvene stege u koju je upala sa svojim brakom. Nama se čini da smo slobodni, ali zapravo nismo, oko nas su roditelji, život, prijatelji, cijeli jedan život iz kojeg, ako je nemoguć, nekako morate izaći, ali sve je to jako nezgodno. Vjerojatno ta priča ima tu neku prepoznatljivost. Nekako mi je uspjelo običan život pretvoriti gotovo u kriminalističku priču običnog života. Iako nitko nije umro sve je puno nepoznanica i tajni, a glavna junakinja je stalno u borbi sa sobom, životom, okolinom. Taj roman sam napisala najbrže od svih s beskrajnom lakoćom i nisam očekivala uspjeh”, kazala je Šur Puhlovski.
“Jedan od razloga zašto vas književni establišment nije uzeo pod svoje jeste i to što vi nikada niste pali pod utjecaj tih nekakvih trendova u našoj književnosti. Vi ste otvoreno zastupali jedan drugi tip književnosti, možete li nam reći što je to u što vi ustvari vjerujete kada pišete, što je to čega ste se držali kroz svoj život?”, upitao je ravnatelj.
“Ja sam se držala toga da književnost mora počivati na iskrenosti i na istini, da knjigu piše vještina, umjesto da ju piše jezik. Držala sam se onoga što je na tu temu Goethe rekao u „Faustu“. Književnost je izgubila dodir sa životom na taj način da se taj život stvarno dubinski promišlja. On se kopira, ali ne promišlja se. Svaku svoju knjigu napisala sam na drugi način, jer sam uvijek tražila jezik, tražila sam put da dođem do istine. Svi smo puni fraza, znanja, ali sve to nije promišljanje, to je jedna gomila riječi koja se oko nas vrti. Riječ nije dovoljna, jer ako ne dođeš do pojma, nisi došao do istine, istine lika, istine života, do ničega”, odgovara autorica.
Knjiga “Treći život druge violine” sastoji se od ukupno dvadeset priča, smještene po četiri u pet poglavlja, povezane modelom pripovijedanja, tipom radnje ili motivom, a zajednička nota svih priča je da kreću iz neke situacije koja glavne junake baca u retrospekciju. Zanimljivo je i to što se likovi iz djela Marine Šur Puhlovski provlače kroz više knjiga, pa sporedni iz jedne postaju glavni junaci druge i obrnuto, a njezini detaljni opisi lica, odjeće, stanova i ostalog daju vrlo bogatu karakterizaciju likova. U nastavku su kratko prepričane i analizirane radnje po jedne izabrane priče iz svakog bloka: “Ogledalo”, “Prva ljubav”, “Orao i vrane”, “Prepoznavanje”, a posjetitelji su uživali u priči “Kako biti dobar” koju je spisateljica pročitala.
Ušumović je primijetio da Marini Šur Puhlovski pisanje nije zabava nego život odnosno neka vrsta duhovnog života, spoznaje. “Tražim svoj put, tražim odgovore. Odgojena sam kao ateist, ali čitajući, pišući, postala sam religiozna na način da smatram da postoji nešto što upravlja našim životima, vjerujem u kontinuitet života, u to da smo mi vječna bića. Vjerujem da biramo život odnosno životni put koji nam treba, a zašto nam baš takav treba to još ne znamo. Kroz sve što sam ja postigla u svom vlastitom životu nadam se da sam došla do nekih spoznaja koje će me u idućem životu pogurnuti dalje”, pojašnjava spisateljica. Njena zbirka eseja dobila je naziv “Književnost me iznevjerila” jer je ušla u književnost kako bi joj dala odgovore koje je očekivala, no književnost ju je dovela do vrata, ali ih nije otvorila.
Slijedeći roman koji će izaći je roman koja je napisala prije dvadeset godina i zaboravila na njega, te ga slučajno prošla u računalu. “Kratki roman s Natašom” neobičan je roman, pisan na potpuno drugačiji način, s kratkim rečenicama, sve njene knjige su na neki način pomalo unutra, a gdje “Divljakuša” počinje ovaj roman završava. Traje od djetinjstva do 19. godine junakinje i bavi se seksualnim sazrijevanjem djevojaka 60-ih godina u bivšoj Jugoslaviji u Zagrebu. S obzirom da je otkrivanje seksualnosti uvijek zanimljiva tema, Marina Šur Puhlovski smatra da će biti čitan kao i “Divljakuša”.
Za kraj nam je otkrila: “Sad pišem jedan roman eseja, koji je pun sadržaja i napetosti i zove se “Brak”, a to je tema svakom intrigantna jer brakovi, i kad su najbolji, su problematični. Uspjela sam kroz priču o braku nekako naći jedan stil da sve životne situacije mogu promisliti. Ja ju postavim i odmah u postavljanju radnje i događanja promišljam, podvrgavam nekom razmišljanju radeći mini eseje, koji nisu dosadni. Jer toga se najviše bojim, da ne bi bila dosadna, jer najgore je na svijetu biti dosadan”, zaključila je Šur Puhlovski.
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
