Održana prezentacija projekta Noela Šurana “Sam sobon” u Dnevnom boravku DC‑a Rojc

30.10.2019.

Prezentacija pro­jek­ta “Sam sobon” mul­ti­me­di­jal­nog umjet­ni­ka i kul­tur­nog antro­po­lo­ga Noela Šurana odr­ža­na je u uto­rak, 29. lis­to­pa­da u Dnevnom borav­ku Društvenog cen­tra Rojc.

- Projekt „Sam sobom“ je podra­zu­mi­je­vao istra­ži­va­nje, doku­men­ti­ra­nje i pro­duk­ci­ju tra­di­cij­skih napje­va u sti­lu dvo­gla­sja tijes­nih inter­va­la prvens­tve­no u kan­tu. Sve je manje kan­ta­du­ra u Istri, a tako i tra­di­cij­skih napje­va odnos­no sta­rih ver­si. Ja sam imao sre­ću što sam se dru­žio s lju­di­ma koji su danas već i pokoj­ni s koji­ma sam pje­vao i puno kan­ti mi je osta­lo u gla­vi. Te kan­te sada nemam s kim zakan­ta­ti. Onda sam si rekao da bi ih bilo dobro doku­men­ti­ra­ti i zabi­lje­ži­ti jer će možda neko­me u nekom tre­nut­ku to biti važ­no pa će moći napra­vi­ti rekons­truk­ci­ju u glaz­be­nom smis­lu. Ja sam na tom pro­jek­tu, možda po prvi put, odvo­jio tan­ki i debe­li glas poseb­no tako da kada bi se sada net­ko htio nauči­ti kan­ta­ti jed­nu kan­tu onda može zaseb­no pro­uči­ti jedan od dva gla­sa. Primijetio sam i da se u zad­njih dese­tak godi­na na smo­tra­ma čuje jed­no dese­tak, pet­na­es­tak istih pje­sa­ma. To su neke pje­sme koje se više manje stal­no vrte, a bilo je nekad puno pje­sa­ma koje ja pam­tim da ne pri­ča­mo o sta­ri­ji­ma koji mogu pos­vje­do­či­ti da ih je bilo kako bi rek­li po doma­ću – mira­kul. U ovom radu sni­mao sam te zabo­rav­lje­ne napje­ve koje sam čuo ili od pokoj­nog pra­dje­da ili od pokoj­ne tete, od susje­da ili pje­va­ča koji su mi pje­va­li neke pje­sme. Ovaj pro­jekt može biti izvr­stan izvor mate­ri­ja­la, ali i pri­ruč­nik za pri­je­nos zna­nja novim gene­ra­ci­ja­ma koje mogu na jed­nos­ta­van način, meto­dom imi­ta­ci­je nauči­ti dos­ta kan­ti, kazao je Šuran na prezentaciji.

On je potom publi­ci dao uvid u taj pro­ces rada pušta­ju­ći prvo ton­ske zapi­se pje­va­nja na tan­ko, zatim na debe­lo te u konač­ni­ci kom­bi­na­ci­ju oba gla­sa. Publika je za Noela ima­la puno pita­nja o tra­di­cij­skim napje­vi­ma i zašto išče­za­va­ju, a ujed­no je bila i puna pohva­la za ovaj hva­le­vri­je­dan projekt.

Neki nas­lo­vi pje­sa­ma iz pro­jek­ta su: Ive Kosi ruka­vi­ce nosi; Oj divoj­ko cvit mla­dos­ti; Dobar mi večer mla­da divoj­ka bela i rume­na; Zelene se šino­ko­še na njin ras­tu violi­ce; Svekrvica rano sta­ne a neves­ta brum­na spi; Tužna mla­dost moja sva­ki dan na manje; Procvale su rože i vijo­le; Marice divoj­ko pošte­no­ga roda; Pred vaše­ma vra­ti Ladonja je zele­na; Šenice su kla­sa­le tri se cure sas­ta­le; Plovi bro­de širo­ko ti more; Vrime je i doba da mi gre­mo doma; Milko moja ne hoj rano spa­ti; Tri su rane na srcu moje­mu; Mila moja tro­je­ga kolo­ra; Pojmo mi mala na sam­naj; Pušti me maj­ko do mora da si ja noge ope­ren; Posedi se neti­ca na moja kolen­ca; Na gori je bura pod goron je mraz.

Noel Šuran, mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik i likov­ni peda­gog. Rođen 1986. godi­ne u Puli. Završio je Akademiju pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti. Trenutno zavr­ša­va pos­li­je­di­plom­ski dok­tor­ski stu­dij kul­tur­ne antro­po­lo­gi­je i etno­lo­gi­je. U nje­go­vom umjet­nič­kom radu evi­den­tan je antro­po­lo­ški kon­tekst. Dugi niz godi­na bavi se nema­te­ri­jal­nom kul­tu­rom, pose­bi­ce tra­di­cij­skom glaz­bom. Uključen je u neko­li­ko doma­ćih i među­na­rod­nih znans­tve­nih i umjet­nič­kih pro­je­ka­ta. Zapaženo je sudje­lo­vao na mno­gim mani­fes­ta­ci­ja­ma, susre­ti­ma, znans­tve­nim, struč­nim sku­po­vi­ma, izlož­ba­ma, smo­tra­ma veza­nim uz pre­zen­ta­ci­ju i edu­ka­ci­ju nema­te­ri­jal­ne kul­tu­re. Izlagao je u zem­lji i ino­zem­s­tvu. Pored toga sudje­lo­vao je i na mno­go­broj­nim glaz­be­nim pro­jek­ti­ma u domo­vi­ni i svi­je­tu. Dobitnik je mno­gih nagra­da i priz­na­nja. Radi kao nas­tav­nik likov­ne kul­tu­re u osnov­noj ško­li. Živi i stva­ra u Lindaru.

Prezentacija pro­jek­ta bila je uvod u glaz­be­nu radi­oni­cu “Remiks iden­ti­te­ta 6” udru­ge Metamedij koju će vodi­ti Noel Šuran. Više infor­ma­ci­ja o „Remiksu iden­ti­te­ta 6“ pro­na­đi­te ovdje.

Izvor