Predstavljanje knjige Zlatana Varelije “Kazalište na kotačima” u Bujama
Literarni caffe bar Fantasy u Bujama je u četvrtak 21. studenog bio poprište održavanja prezentacije knjige “Kazalište na kotačima” autora Zlatana Varelije, u nakladi udruge “Bujšćinski glas” iz Umaga. U knjizi je, na 150 stranica velikog formata, podijeljenoj u šest cjelina po prvi puta ispričana povijest profesionalnog teatra koji je djelovao na ovom području, te počecima kazališnog i kulturnog života Bujštine kroz rad brojnih amaterskih dramskih kazališta i kulturno umjetničkih udruga, od kraja Drugog svjetskog rata do početka devedesetih godina. Teatar nazvan Otokar Keršovani tako je riječju, brojkama i slikama od zaborava otrgnuo ovaj entuzijastičar istarske kulturne baštine i predao ga takoreći književnosti na vječito čuvanje i uspomenu. Ime kazališta je odabrano u čast novinaru, publicistu, književnom kritičaru i političaru rođenom 1902. u Trstu i strijeljanom od strane ustaške vlasti 1941. u Zagrebu na početku nacističke invazije na Kraljevinu Jugoslaviju.
Stvaranje ovog vrijednog djela je trajalo, napominje autor, desetak godina, a pisanju je prethodilo istraživanje javnih i privatnih arhiva kao i intervjuiranje sudionika rada kazališta koji su još živi, te je u tu svrhu sakupljeno mnoštvo plakata i oko tisuću fotografija većinom u crno-bijeloj tehnici,od kojih dio krasi stranice ove knjige. Na 
predstavljanju su bili prisutni dvojica od glumaca koji su igrali u tom kazalištu i to Marijan Grbac i Spaso Mitrović koji je potvrdio da je razlog zašto su se mnogi odazvali pozivu i prihvatili da rade u toj maloj sredini bio financijske prirode jer je plaća bila dva do tri puta veća nego drugdje.
Varelija je sažeo povijest teatra na kotačima, kako su ga nazivali, koji je počeo i završio u amaterizmu, ali je par godina djelovao na vrlo visokim standardima profesionalne glume, režije, kostimografije i ostalih uvjeta rada. Doba STT‑a je karakterizirala borba bivše države za pripojenje teritorija skoro do Trsta, što je rezultiralo velikim ulaganjima u svim pogledima, pa tako i u kulturu da bi se naglasila pripadnost hrvatskoj odnosno slavenskoj kulturi ovoga kraja, a uz to, ta ista ulaganja su imala za cilj spriječiti iseljavanje, barem dijela stanovništva slavenske nacionalnosti, odnosno onog vjernog novoj državi.
Autor je kroz svoje predavanje objasnio i povijesni kontekst u kojem je teatar djelovao, napomenuvši da je u to doba izgrađen i veći broj takozvanih domova kulture projektiranih između ostalog i za predstave, te da je u zoni i u doba STT‑a svako kulturno umjetničko društvo nosilo pridjev hrvatsko. Kad je interes politike za profesionalnim kazalištem završilo, uslijedilo je još jedno doba amaterizma uključivanjem učenika gimnazije Buja.
Knjiga “Kazalište na kotačima” tiskana je uz financijsku pomoć Grada Umaga, Grada Buje te Istarske županije, a Varelija je dodao da je u fazi dovršavanja i knjiga o talijanskom teatru koja je većim djelom rad povjesničarke umjetnosti Lorelle Limoncin Toth, a njeno izdavanje je za sada upitno zbog nedostatka novčanih sredstava.
Zlatan Varelija rođen u Bribiru 1950. godine, odmalena živi u Istri, a od osamdesetih godina u Bujama i Umagu. Osnovnu i srednju školu završava u Puli, studirao je povijest umjetnosti i novinarstvo, te završio Fakultet političkih znanosti u Zagrebu.Čitav svoj život nešto zapisuje te objavljuje niz knjiga vezanih uz narodnu nematerijalnu i materijalnu tradiciju: „Narodne pjesme Bujštine“, „Tote j’ boje stati“, „Bura puše snigom briše“, „Narodnjačka krv u temeljima hrvatske škole“, „Banda sto let pišći“. Osnivač je nakladničke kuće i biblioteke “Bujščinski glas”, uređuje zbornik „Bujština“ i surađuje s časopisima i dnevnim glasilima kako u Istri tako i šire. Potiče amatere i podržava ih u izdavanju njihovih književnih uradaka. Svojim kulturnim radom prisutan je već više od trideset godina na Bujštini. Dobitnik je nekoliko gradskih i općinskih priznanja, a za knjigu „Narodnjačka krv u temeljima hrvatske škole“ nagrađen je srebrnom plaketom Matice hrvatske.
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
