Premijera „Tosce“ u režiji Damira Zlatara Freya u Istarskom narodnom kazalištu
Premijera „Tosce“ Victoriena Sardoua u režiji Damira Zlatara Freya na programu je u petak, 28. veljače u 20 sati u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula. Predstava će biti reprizirana 1., 3., 4., 5. i 6. ožujka. U predstavi igraju: Mada Peršić, Luka Mihovilović, Mladen Vujčić, Mark Šokčić, Jakov Jozić, Mijo Pavelko, Drena Kečan Šikić, Mihael Korpar, Josip Krajačić, Kornelija Maras, Tomi Miladinović, Maja Pavličić, Anton Radi, Sandi Siljan, Lena Strinavić i Valter Turčinović.
„Damir Zlatar Frey se s operom Tosca susreo prvi puta vrlo zapaženom režijom dviju različitih izvedbi, u kazalištu i ambijentalnoj prilagodbi, u HNK‑u Ivana pl. Zajca u Rijeci 2007. Ovoga se puta s temom Tosce i njezinim strastima susreće na dramskoj pozornici, postavljajući Sardouovu Toscu prvi put u Hrvatskoj. Važnost Freyeva djela može se prije svega prepoznati u njegovom poimanju kazališta kao integrirane umjetnosti, kojoj se posvećuje preciznim radom u svim segmentima uprizorenja. Najvažniji je njegov rad s glumačkom ekipom prema vlastitoj metodi procesuiranja tijela i duha, koreografskog pokreta i njegova osvješćivanja te studioznoga i psihološkog udubljivanja i uživljavanja, u kojoj uvijek iznova uspijeva pronaći autorski potpis koji je u velikih klasičnih priča još i poželjniji. Praizvedba La Tosce bila je u Parizu 24. studenoga 1887., a u glavnoj je ulozi nastupila povijesna glumica Sarah Bernhardt pa nam već i taj podatak govori kako je riječ o tekstu kojem je potrebna originalna glumačka postava.
„Tosca u režiji Damira Zlatara Freya želi u procesu uprizorenja napraviti nešto slično što su libretisti i skladatelj učinili za operni postav, a praznine popunjava režijska i glumačka inovacija, koje će Floriji Tosci dati novi izraz i pogled. Događanje vrlo zgusnuto pratimo prema logici opernoga libreta, kojega su Pucciniju priredili Luigi Illica i Giuseppe Giacosa, dok je govorni tekst (samo događanje) preuzet iz Sardouove drame. Povezivanjem obaju temeljnih djela, pomoću Freyeve poetike i njegove ekipe, drama Tosce ispričana je na nov, suvremen i kazališno privlačan način. Vizualni identitet uprizorenja, glazba, pokret i vrhunska glumačka postava, dodatne su vrijednosti konačnoj realizaciji režijske koncepcije, bez njih novo preispitivanje Tosce i Sardoua ne bi bilo moguće“, piše dramaturg predstave Rok Andres.
Priredio B. V.
