Najavljena Kazališna zima u Istri u Istarskom narodnom kazalištu

05.03.2020.

Na kon­fe­ren­ci­ji za medi­je odr­ža­noj u čet­vr­tak, 5. ožuj­ka u Istarskom narod­nom kaza­li­štu Gradskom kaza­li­štu Pula, pred­stav­ljen je pro­jekt Kazališna zima u Istri 2020. Prisustvovali su Vladimir Torbica, pro­čel­nik za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je i Ravnateljica INK, Gordana Jeromela Kaić.

Projekt Kazališna zima u Istri koju finan­ci­ra Istarska župa­ni­ja, odr­ža­va se šes­tu godi­nu za redom. Ove će godi­ne istar­sku publi­ku osvo­ji­ti čarob­ne glaz­be­ne ari­je, jer će se pro­jekt pred­sta­vi­ti s ope­rom Antonia Smareglie „Caccia lontana“.

Novi je to korak, dru­ga­či­ji, kako kaže Torbica, u odno­su na dosa­daš­nje godi­ne kad se nje­go­vao čakav­ski izri­čaj, i gos­to­va­lo diljem Istre s pred­sta­va­ma iz pro­duk­ci­je Čakavske sce­ne INK. Ravnateljica je pod­sje­ti­la nazoč­ne o važ­nos­ti ove kopro­duk­ci­je s HNK u Varaždinu, o nas­lje­đu koje smo zajed­no pos­ta­vi­li na sce­nu, pre­mi­jer­no izve­li u Puli i Varaždinu, o edu­ci­ra­noj i zah­tjev­noj lon­don­skoj oper­noj publi­ci koju smo proš­lo­ga lje­ta odu­še­vi­li s tri večer­nje izved­be u sklo­pu fes­ti­va­la Opera in The City.

Autor tek­s­ta je Giovanni Pozza, a pre­vo­di­telj je Boris B. Hrovat. Operu je reži­rao Ozren Prohić, a diri­gent i zas­lu­žen za glaz­be­nu prat­nju je Stjepan Vuger u alter­na­ci­ji s Antom Sladoljevom. Madonnu Bella igra Jelena Štefanić (sopran) dok Fiordaliso utje­lov­lju­je Sofija Cingula (mezzo­so­pran).

Kazališna zima u Istri zapo­či­nje u pone­dje­ljak, 9. ožuj­ka u Vodnjanu u 19 sati (Zajednica Talijana Vodnjan), 10. ožuj­ka u Pazinu u 20 sati (Spomen dom, dvo­ra­na Istra), 16. ožuj­ka u Poreču u 20 sati (Kazalište) , te u Rovinju 18. ožuj­ka u 18 sati (MMC-Multimedijalni centar).

„Koprodukcijom dva­ju kaza­li­šta ostva­ri­la se vri­jed­na umjet­nič­ka surad­nja koja pru­ža publi­ci nesva­ki­daš­nju pri­li­ku upoz­na­va­nja važ­nih dje­la istar­ske glaz­be­ne bašti­ne. Riječ je o prvoj ope­ri (diplom­skom radu) iznim­nog skla­da­te­lja Antonia Smareglie čije se dje­lo reva­lo­ri­zi­ra na pra­vi način tek pos­ljed­njih dva­de­se­tak godi­na. Zanimljivo je da se radi o ope­ri koja nije orkes­tri­ra­na već se izvo­di samo uz kla­vir­sku prat­nju. U djel­cu “Daleki lov” poezi­ja i glaz­ba među­sob­no se natje­ču u ljup­kos­ti, uku­su i ele­gan­ci­ji. Pjesnik Pozza i maes­tro Smareglia stvo­ri­li su iznim­no sim­pa­tič­nu stvar­či­cu. Stihovi su dobri, dobro slo­že­ni, te pre­to­če­ni u vedre sli­ke. Glazba je teč­na, melo­dič­na, a u isti čas pro­že­ta har­mo­ni­jom, boga­to i ukus­no popra­će­na orkes­trom. Dijelovi se odli­ku­ju odre­dje­nom for­mom, te time što sto­je na vlas­ti­tim noga­ma, s počet­kom, sre­di­nom i kra­jem. Prizoru pret­ho­di efek­tan orkes­tral­ni pre­lu­dij lovač­ko­ga sti­la: čini se poput Mendelssohna, ali u sva­kom slu­ča­ju imi­ta­ci­ja je dobro naprav­lje­na i nije ser­vil­na”, piše u opi­su predstave.

Priredio B. V.