Bogat vikend u pulskoj Gradskoj radionici

04.09.2020.

Koncert MusiCity i druženje s umjetnikom Mladenom Milotićem

• Grupa pul­skih glaz­be­ni­ka okup­lje­nih pod ime­nom MusiCity nas­tu­pit će u subo­tu, 5. ruj­na u 20 sati na otvo­re­nom vrt­nom pros­to­ru pul­ske Gradske radi­oni­ce, dok će u nedje­lju, 6. ruj­na u 19.30 sati na istom mjes­tu, povo­dom 50 godiš­nji­ce umjet­nič­kog dje­lo­va­nja biti pri­re­đe­na izlož­ba i pred­stav­lja­nje pul­skog likov­nog umjet­ni­ka Mladena Milotića.

Grupu MusiCity čine iskus­ni glaz­be­ni­ci koji pod ovim nazi­vom dje­lu­ju kao „sek­ci­ja“ šireg pro­jek­ta to jest matič­nog ben­da Musicitta’. Dok je s jed­ne stra­ne Musicitta’ band koji izvo­di vlas­ti­te autor­ske  rado­ve na istro-vene­to dija­lek­tu (upra­vo su sni­mi­li svoj dru­gi autor­ski CD), s dru­ge stra­ne sek­ci­ja zva­na MusiCity izvo­di tip glaz­be koji može­mo oka­rak­te­ri­zi­ra­ti kao urba­nu „klup­sku“ glazbu.

Preciznije, glaz­ba koju MusiCity izvo­di može se oka­rak­te­ri­zi­ra­ti kao  „gro­ove music“, što je zapra­vo fuzi­ja raz­li­či­tih stil­skih odre­đe­nja no uni­fi­ci­ra­nih snaž­nom rit­mič­kom pod­lo­gom koja je pod utje­ca­jem funk‑a. Ovo uklju­ču­je mno­ge raz­li­či­te glaz­be­ne sti­lo­ve poput latin roc­ka, soft jazza, funk roc­ka, jazz fussi­ona, soula, blu­esa, izve­de­ne na uni­fi­ci­ra­ni stil­ski način. Dakle, radi se o „cove­ri­ma“ zna­nih sklad­bi, obra­đe­nih u vlas­ti­tim aran­žma­ni­ma, čime gru­pa pos­ti­že vrlo osob­no obo­ja­nu izved­bu (glaz­be­ni stil). Stoga i seri­ju kon­ce­ra­ta na koji­ma izvo­de ovaj reper­to­ar i nazi­va­ju „old tunes i new gro­ove“. Nadalje, kao u jazzu, u okvi­ru izved­bi ostav­lja se dos­ta mjes­ta za impro­vi­za­ci­ju, ostav­lja­ju­ći glaz­be­ni­ci­ma moguć­nost da u okvi­ru zna­nih nas­lo­va budu nano­vo ino­va­tiv­ni i kre­ativ­ni. Ukratko, kon­cer­ti ovog ban­da nikad nisu isto­vjet­ni i uvi­jek nude novi uvid u poz­na­te glaz­be­ne materijale.

O poče­ci­ma dje­lo­va­nja Mladena Milotića počet­kom 70-ih povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti Gorka Ostojić Cvajner navo­di kako se: “…mla­di autor prik­lo­nio popar­tis­tič­koj tra­di­ci­ji kao iskren pri­pad­nik poeti­ke pred­met­no­ga, zna­či figu­ra­tiv­nog svi­je­ta… Tada kao iskon­ski dobar crtač, spret­ne i sigur­ne ruke radi zanim­lji­ve, čes­to frag­men­ti­ra­no repe­ti­tiv­ne, stri­po­id­ne kom­po­zi­ci­je, nagla­ša­va­ju­ći uvi­jek nji­ho­vu dina­mi­ku.” Na to se nado­ve­zu­je zapa­ža­nje povjes­ni­čar­ke umjet­nos­ti i etno­lo­gi­nje Kristine Tamare Kučiš Franić koja isti­če: “Bez obzi­ra na pro­tok vre­me­na i mor­fo­lo­ške ino­va­ci­je, nje­gov sli­kar­ski opus je pre­poz­nat­ljiv i stil­ski čitak. Ostao je vje­ran rit­mič­ko har­mo­ni­zi­ra­nim čis­tim odno­si­ma boje, struk­tu­re i svje­tla, kom­po­zi­ci­ja­ma gdje je crtež nosi­telj likov­ne tvor­be kom­po­zi­ci­je, gra­fiz­mu, sim­bo­lič­nom nadre­aliz­mu sa seman­tič­kim, iko­no­graf­skim inter­punk­ci­ja­ma u sli­ci, struk­tu­ral­no-nara­tiv­noj grad­nji sli­ke, spe­ci­fič­noj pale­ti boja.”

Milotićevo umjet­nič­ko stva­ra­laš­tvo likov­ni kri­ti­čar Juraj Baldani opi­sao je ovim rije­či­ma: “Posebno su uoč­lji­ve dvi­je kom­po­nen­te koje se ispre­pli­ću ali ne kon­fron­ti­ra­ju. Prva je sli­ka­rev potez, koji iz stro­ge des­krip­ci­je pos­tup­no pre­ras­ta u taj­no­vi­tu sim­bo­li­ku ne gube­ći pri­tom svo­ja suštin­ska svoj­stva: lako­ću nano­sa boje i nje­zi­no slo­bod­no mode­li­ra­nje ili raz­li­je­va­nje. Druga je širo­ki dija­pa­zon tema i moti­va koji bez obzi­ra na raz­no­li­kost pri­zo­ra i ugo­đa­ja ne gube zna­čaj­ke auto­ro­va ruko­pi­sa.” A aka­dem­ski sli­kar Martin Bizjak, koji je Milotića poz­na­vao dugi niz godi­na, ova­ko ga je opi­si­vao: “Egzaktan i dos­lje­dan, kon­tro­li­ra­nih emo­ci­ja, razvi­je­ne opa­žaj­ne i per­cep­tiv­ne kul­tu­re, inte­li­gi­bi­lan, pokret­ljiv i samo­s­vjes­tan u svo­joj stva­ra­lač­koj razvoj­noj kri­vu­lji. To je Milotićeva kons­tan­ta: slič­no u različitome.”

Mladen  Milotić rođen je 1950. u Puli. Slikarstvom, gra­fi­kom i skul­p­tu­rom bavi se od 1970. Do danas je odr­žao 87 samos­tal­nih i 328 skup­nih izlož­bi u zem­lji i ino­zem­s­tvu. Od 1977. godi­ne član je HDLU Rijeka, a od 1987. godi­ne član HDLU Istre. Dobitnik je broj­nih nagra­da za sli­kar­stvo, gra­fi­ku i skul­p­tu­ru, a učes­nik je i većeg bro­ja likov­nih kolo­ni­ja i sim­po­zi­ja. Niz godi­na bio je vlas­nik i vodi­telj gale­ri­je Milotić u Puli.

Ulaz na pro­gram­ske aktiv­nos­ti Gradske radi­oni­ce je bes­pla­tan. Programske aktiv­nos­ti Gradske radi­oni­ce finan­cij­ski podr­ža­va­ju Ministarstvo kul­tu­re RH i Grad Pula.

Priredio B. V.