Održan još jedan Pulski đir Gradske radionice
Je li Pula izgradila Uljanik ili je Uljanik izgradio Pulu?
• „Što je nama značio Uljanik-povijest brodogradilišta 1945. – 1990.?“, naslov je predavanja što ga je u subotu u vrtu Gradske radionice održao mag.hist. Vedran Stanić. Bilo je to već treći nastup ovog mladog znanstvenika u sklopu novog programa Gradske radionice pod naslovom Pulski đir – serije predavanja posvećene temama iz povijesti Pule. Nakon urbanog razvoja grada u doba K und K, te povijesti pulskog Filmskog festivala, na red je došao i naš nesretni div Uljanik.
Stanić je na početku dao kratak pregled povijesti pulskog giganta, koja je započela kad je 1850. Austrougarska mornarica kupila zemljište Scoglio Olivi i krenula u izgradnju brodogradilišta za svoje potrebe. Kad je započelo s radom bilo je to jedno od najvećih brodogradilišta u tadašnjoj Europi.
Države su se izmjenjivale i arsenalu davale različitu namjenu- u Austrougarskoj služio je za popravak i izgradnji vojnih brodova (prvi, Keiser, porinut je 5.listopada 1858., a izgrađeno ih je tijekom Monarhije ukupno 56), Talijani su tu dokirali, gradili podmornice, popravljali i rezali stare brodove, a nakon pada Italije Njemačkoj je Pula služila kao pomorska baza, te je u savezničkom bombardiranjima škver pretrpio ogromne štete. Nakon rekonstrukcije i tegljača Neptun, prvog broda isporučenog s obnovljenih pulskih navoza 1951., kreće proboj Uljanika na svjetsko tržište i njegov uspon na sam vrh svjetske brodogradnje, koji je kulminirao početkom 70-ih, kad je uz ostalo u Uljaniku izgrađeno i 14 tzv. „mamut brodova“.
Stanić je predavanje popratio brojnim arhivskim fotografijama, te promidžbenim dokumentarcem iz Uljanikovih herojskih vremena gradnje Berge Istre, prvog u tom nizu brodova rađenih tada inovativnom tehnologijom izgradnje trupa u dva dijela koji se spajaju u plovnom stanju. Sveukupno je od 1956. do 2012. Uljanik isporučio 207 brodova različite namjene, a usporedo s izgradnjom brodova iz Uljanikovih radionica izašao i 391 dizel motor, kao i razna druga brodska oprema. Stanić je podsjetio i na brod Galeb, kojim je Tito obišao svijet- bio je to 
potopljeni talijanski brod za prijevoz voća, a izvukli su ga i rekonstruirali radnici Uljanika.
Usporedo s rastom Uljanika rasla je i Pula, a Stanić je predavanje zaokružio pitanjem kakav bi ovaj grad bio da nije imao Uljanik, koji je kroz sve godine bio pokretač razvoja, održavao gospodarsku stabilnost grada i regije, ali i ulagao puno u stanogradnju, infrastrukturu gradskog sporta i kulture, kao i u socijalnu dimenziju. Dodao je da je ipak iznimno važna, posebno 90-ih godina, bila i politička podrška i državno sufinanciranje, jer je brodogradnja u Jugoslaviji imala status djelatnosti od državne važnosti.
Publika se nakon predavanja spontano nadovezala, od napomene jednog posjetitelja kako Uljanik nije bio bitan samo za Pulu i Istru, jer je imao i jako puno kooperanata diljem bivše države, do diskusije o tome što je dovelo do kraha. Raspravljalo se da li je za sve kriv nedostatak strategije i političke volje da se problemi škvera riješe ili nije sve tako crno-bijelo, jer je Uljanikov zid Pulu u mnogo čemu i razdvajao, a Hrvatska je premala i nedovoljno bogata država da bi mogla uspješno sufinancirati svoju brodogradnju?
Tekst Daniela KNAPIĆ
Fotografije iz arhive Gradske radionice i Vedrana Stanića (fotografije preuzete iz monografije “Uljanik 1856 – 2006.”, urednici: Hrvoje Markulinčić i Armando Debeljuh, nakladnik Uljanik d.d., 2006.)
