Zatvaranje 42. Mediteranskog kiparskog simpozija i inauguracija skulpture

06.10.2020.

Udruga Mediteranski kipar­ski sim­po­zij obi­lje­ža­va 50 godi­na tra­di­ci­je jed­ne od naj­z­na­čaj­ni­jih likov­nih mani­fes­ta­ci­ja na ovim pros­to­ri­ma, Mediteranski kipar­ski sim­po­zij koji se goto­vo kon­ti­nu­ira­no od 1970-ih odr­ža­va na pros­to­ru Dubrove kraj Labina.

„Od 18. ruj­na do 10. lis­to­pa­da 2020. hrvat­ski kipar, Denis Krašković sudje­lu­je na 42. Mediteranskom kipar­skom sim­po­zi­ju koji se odr­ža­va u Parku skul­p­tu­ra Dubrova. U subo­tu, 10. lis­to­pa­da u služ­be­nom pro­gra­mu zatva­ra­nja s počet­kom u 16 sati pred­sta­vi­ti ćemo jav­nos­ti novo nas­ta­lu skul­p­tu­ru “Puž” koju su autor i nje­gov asis­tent kle­sar Deni Krizmanić mar­lji­vo obli­ko­va­li u pro­tek­la tri tjed­na“, navo­de organizatori.

„Motiv koji sam iza­brao za izved­bu u kame­nu je puž, kako zbog svo­je sim­bo­li­ke, tako i zbog nje­go­ve ugro­že­nos­ti u pri­ro­di, a što je tema kojom se bavim već dugi niz godi­na (zašti­će­ne živo­tinj­ske i bilj­ne vrste). Također ovaj motiv, to jest oblik skul­p­tu­re dopu­šta i suge­ri­ra inte­rak­ci­ju publi­ke sa skul­p­tu­rom a poseb­no dje­ce. Puž zais­ta posje­du­je jed­nu dozu samo­do­volj­nos­ti – on, puč­ki reče­no, sve svo­je nosi sa sobom, i ne mari puno gdje će ga put odves­ti. Dom je tamo gdje sam ja – poru­ču­je puž. Da li se onda za nje­ga može reći da je oli­če­nje samo­po­uz­da­nja? Svakako! Uostalom, sva­kim svo­jim pokre­tom (ma koli­ko on spor i dosa­dan izgle­dao) puž jas­no stav­lja do zna­nja da mu miš­lje­nje oko­li­ne nije od pre­sud­ne važ­nos­ti, te da on ima neki svoj cilj, svo­ju ruti­nu koje se pri­dr­ža­va do zad­njeg daha. Dobro je svjes­tan svih svo­jih poten­ci­ja­la i što je naj­važ­ni­je – obda­ren je nevje­ro­jat­nim strp­lje­njem koji mu garan­ti­ra uspjeh“, kaže Krašković.

„Odluka da se pokre­ne kipar­ski sim­po­zij bila je dale­ko­vid­na i višes­tra­no koris­na. Labin je u to vri­je­me još bio rudar­ski grad (rud­ni­ci su zbog neren­ta­bil­nos­ti zatvo­re­ni 1980-ih godi­na), pa prem­da je soci­ja­li­zam pre­fe­ri­rao rudar­stvo i tešku indus­tri­ju, labi­nja­ni nisu ozbilj­no ni raz­miš­lja­li o rudar­skoj vari­jan­ti likov­ne kolo­ni­je Željezare Sisak, već su želje­li da se oda počast kame­nu kao jed­nom od sim­bo­la istar­skog kra­jo­li­ka. Na taj je način Simpozij u pot­pu­nos­ti oprav­dao naziv Mediteranski a zbog svo­jih jas­nih lokal­nih obi­ljež­ja, potak­nuo je i dru­ga­či­ja raz­miš­lja­nja o spo­me­nič­koj i jav­noj plas­ti­ci u Istri kojoj će kamen do danas osta­ti pre­poz­nat­lji­vom odred­ni­com. Da istar­ski kame­ni­ci spo­me­ni­ci poštu­ju oko­liš u kojem su smje­šte­ni te da izra­žaj­no pro­go­va­ra­ju rječ­ni­kom suvre­me­ne umjet­nos­ti tako­đer je zas­lu­ga sim­po­zij­skog struč­nog savje­ta koji je pozi­vao umjet­ni­ke što su krči­li put suvre­me­nim ide­ja­ma i obli­ci­ma. Simpozij je tako zaži­vio i disao punim plu­ći­ma prvih pet­na­es­tak godi­na kada su nji­me defi­li­ra­li doma­ći i svjet­ski veli­ka­ni skul­p­tu­re osta­viv­ši nam u nas­ljed­stvo impre­siv­nu kame­nu plas­ti­ku“, piše Mladen Lučić u pred­go­vo­ru kata­lo­ga 42. MKS‑a.

Denis Krašković rođen je 1972. godi­ne u Zagrebu. U rod­nom je gra­du matu­ri­rao na Školi za pri­mi­je­nje­nu umjet­nost i dizajn gdje je i pre­da­vao na Kiparskom odje­lu od 1996. do 2007. godi­ne. 1994. diplo­mi­rao je na Kiparskom odsje­ku Akademije likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu. Od 2007. do 2017. godi­ne bio je pro­fe­sor na Likovnom odsje­ku Umjetničke aka­de­mi­je Osijek gdje je pre­da­vao kole­gi­je Kiparstvo i Umjetnost u jav­nom pros­to­ru. 2010. Magistrirao je na Akademiji za likov­no umet­nost u Ljubljani. 2015. i 2016. godi­ne bio je gost pro­fe­sor na Kiparskom odsje­ku Akademije za Glazbu i vizu­al­ne umjet­nos­ti u Pečuhu (Mađarska). Dobitnik je više nagra­da, izme­đu osta­lih i Grand prix Salona mla­dih u Zagrebu 2000. godi­ne. 2012. godi­ne osvo­jio je dru­gu nagra­du na natje­ca­nju The Residents u Olomoucu u Republici Češkoj. 2015. godi­ne osvo­jio je Grand prix na Zagorskom likov­nom salo­nu. Izlagao je na broj­nim samos­tal­nim i skup­nim izlož­ba­ma u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. Autor je 14 jav­nih skul­p­tu­ra od kojih su naj­poz­na­ti­je “Kit” na zagre­bač­kom jeze­ru Jarun, “Morž“ i “Janje“ ispred Arene u Zagrebu, te dvi­je monu­men­tal­ne skul­p­tu­re „Neandertalac“ u Krapini. Živi i radi kao slo­bod­ni umjet­nik u Zagrebu.

Priredio B. V.