Adalgisa Škopac i Tea Štokovac izlažu u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu
U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, u subotu 10. travnja, predstavljene su dvije samostalne izložbe: “Evokacije oblika” slikarice Adalgise Narcise Škopac i “Introspekcija” fotografkinje Tee Štokovac. U prisustvu obiju autorica, izložbe je u gradskoj loži otvorio, te umjetnice i njihove radove predstavio, kustos Eugen Borkovsky.

Adalgisa Škopac izložbom “Evokacije oblika” prezentira ukupno 23 slike nastale tijekom prošle godine, od kojih 12 minijatura iz Ciklusa “Mirisi boja” u kombiniranoj tehnici kolaža i flomastera dimenzija 20×20 centimetara, većinom na tvrdoj kartonskoj podlozi, dok su ostale slike iz ciklusa “Mirisi boja u bijelom” velikog formata izrađene u tehnici ulje na platnu, od kojih se jedna sastoji od tri dijela. Naslikani oblici su jasni po linijama, ali apstraktni, a na mahove se primjećuju špricevi crnom tintom. Vide se listovi bilja i pravokutni oblici, koji bi mogli predstavljati motive interijera kuće bez zidova. Umjetnica ističe da radovi govore o obilju ljepote krajolika, snažnoj boji, mirisu i zvuku prirode, o radosti, otkrivanju sreće u tišini, plesu latica, mirisu slobode i korijenima.

U stručnom komentaru na izložbu Borkovsky kaže: “Pred nama je niz radova koje, ugrubo, možemo podijeliti na dvije serije koje se smisleno nadovezuju, a razlikuju po tehnološkom pristupu oblikovanju. Jednu, možda senzibilniju grupu, čine radovi manjih formata urađeni kolažiranjem višebojnih papira. Druga grupacija nudi izvedbe uljenim bojama na većim formatima, snažnijih boja, oskudnijih poteza, na bijelim pozadinama. Kolaži su izvedeni grubljim paranjem papirnatih segmenata te kasnijim intervencijama potezom. Na kolažima umjetnica liniju trganja papira ostavlja vidljivom. Tek ponegdje zatičemo ravno rezane rubove. Na oba niza radova prisutan je snažan kolor, kontrasti obojanih segmenata, no tonovi uslojenih papira nešto su umjereniji nego na slikanim radovima. Na obje grupe nalazimo zaprskavanje bojom, ali vrlo kontrolirano. U oba slučaja autorici je crtež, obrub, ocrtavanje oblika, okosnica oblikovanja. U slojevima osjećamo odjeke oblika. Ona na podloge intuitivno prenosi doživljaj, fascinaciju. Čini nam se da na podlozi prostora galerije, bijele kocke, nalazimo oblike koji prodiru direktno iz zida. Zapisi ponekad izlaze iz formata slike. Ritam je naglašen rasporedom nakupina oznaka. Slike Adalgise Škopac svojevrsni su kontrapunkt klasično obrađenim motivima. Zapravo su potekli od viđenog, ali su prestrojeni u doživljajnu interpretaciju. Predmet ovog postava je i neprestano gibanje, promjene i nestalnost pojava u prirodi te, paralelno s time, u nama samima. Likovnim postupcima otvoreno je područje suočavanja s imaginarnom realnošću i vizualizirana fantastika osobnih doživljaja. Autorica nam ponekad govori čitkije, a ponekad svoju ispovijed iskazuje znakovima koji su samo njoj jasni. Slike pred nama izazivaju zanimanje u prvom čitanju. Nove konotacije javljaju se pažljivijim promatranjem, a sasvim nove bivaju asocirane temeljem postava. Ovaj ciklus ujedno problematizira zbirku, galeriju, muzej. Nudi nam se i postav kao varijanta instalacije. Ostale asocijacije, koje zasigurno nisu neznatne, ostavljamo senzibilitetu promatrača koji sudjeluje u ovoj igri”, kaže kustos.

Adalgisa Škopac, umjetnica i profesorica likovne kulture, rođena je 1969. u Puli. Opće obrazovanje stekla je u Labinu. Godine 1991. diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, smjer likovna kultura, Odjel slikarstva. Tijekom studija kreirala je kostime, maske i scenografije za kazališne predstave u riječkoj i istarskoj regiji. Ostvarila je 1998. nekoliko velikih modnih revija inspiriranih svijetom podmorja. Kontinuirano radi i ilustracije, dizajn plakata. Uz stvaralački se rad bavi nastavom likovnih umjetnosti i vodi likovne radionice za djecu. Sudjelovala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Članica je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Istre u Puli.
Izložba naziva “Introspekcije” čija je autorica Tea Štokovac obuhvaća 19. fotografija u crno bijeloj tehnici, dimenzija 50×50 centimetara. Motivi su dijelovi tijela, poznati ljudi i mjesta koja su ostavila neki utisak na mladu fotografkinju. Pramenovi kose, dvorišta i drugi kadrovi su odabrani, čini se, kao da si umjetnica želi osigurati bazu za početak jednog dugog i, nadamo se, uspješnog puta. Vrijeme na Teinim fotografijama nepomično stoji, samo ponegdje vjetar otpuhuje sjemenke maslačaka.

Kustos pojašnjava: “Tea Štokovac predstavlja kolekciju crno – bijelih fotografija koje se u prvi mah mogu učiniti nepovezanima. No, prateći slijed radova u postavu, koji biva ritmiziran diptisima i/ili poliptisima, počinjemo razumijevati koncept ove prezentacije. Pred nama se nižu scene koje nude raznorodne motive. Od dječje igračke, zgrade, ceste, dijelove tijela pa do portretnih situacija. Tea ostvaruje niz fotografija koje, nakon realizacije, smišljeno slaže u manje cjeline. One nisu sve nužno kronološke, ali je, promišljanje o prezentaciji, ipak iznjedrilo približan slijed u vremenu. Propitivanje osobnog statusa razvrstavanjem memorijskih odraza tema je ove izložbe. Autorica izuzima kolor pa radovi dobivaju aureolu vremenitosti. Čini se da je imala želju da na neki način sumira, zabilježi njoj važne osobe, objekte i situacije. Sve su kompozicije stabilne, a u postavu se smisleno nadopunjuju, nadovezuju kao diptisi ili poliptisi. Iščitavanje značenja možemo prepustiti nekom prvom dojmu. Tako prazan ležaj uz koji nalazimo stjenovitu obalu i trag jednostavne hrane na kamenu sugerira odlazak. Isto kao i portret starije žene na prozoru i pored nje fotografija prazne pučine. Tu je fotografija roditeljskog doma i do nje druga na kojoj je autobusno stajalište, kao asocijacija kretanja ka neovisnosti, odrastanju, stasanju. Sve ovo izaziva sjetni doživljaj, a ujedno postaje ključ za doživljaj cijelog projekta. Cijeli postav izaziva buđenje emocija koje bivaju kontrolirane, prikrivene autoričinim formalno pasivnim nabojem. Ponegdje eklatantne scene emotivnosti probijaju plašt dokumentarnosti. Izložbeni postav pred nama, osim likovnih kvaliteta, oslanja se u potpunosti na osobno čuvstvo autorice. Na promatraču ostaje odgovornost doživljaja”, zaključuje Borkovsky.

Tea Štokovac rođena je 1995. godine. Nakon završetka srednje škole u Bujama, upisala je studij fotografije na VSŠ (Višja strokovna šola) u Sežani. U drugoj godini studija izabrala je smjer “kreativne fotografije”, te diplomirala 2021. godine. Osim fotografije bavi se i grafičkim dizajnom. Svoje je radove izlagala na više samostalnih i grupnih izložbi. Živi u Umagu.
Tekst Lidija KUHAR i Marko ŠORGO
Fotografije Marko ŠORGO