Novo izdanje Istarskoga ogranka DHK – NADA GRUBIŠIĆ: „POVIJEST NEPOSTOJEĆEGA GRADA“

28.04.2021.

Istarski ogra­nak Društva hrvat­skih knji­žev­ni­ka naj­av­lju­je obja­vu svog novog izda­nja, zbir­ku pje­sa­ma Nade Grubišić „Povijest nepos­to­je­će­ga grada“.

„‘Povijest nepos­to­je­će­ga gra­da’ dono­si odav­no pre­poz­nat­ljiv, moglo bi se reći gru­bi­ši­ćev­ski poetič­ki model, dije­lom nadre­alis­tič­kih, neo­buz­da­no ulan­ča­nih koli­ko i slo­bod­no leb­de­ćih meta­fo­ra, sli­ka, pri­zorâ, sen­za­ci­ja, men­tal­nih i/ili stvar­nih puto­va­nja uvi­jek nagla­še­no­ga žens­tva koje je, i ovdje, izra­že­no te obli­ko­va­no duljim pje­sma­ma proz­no­ga rit­ma, poezi­jom u pro­zi, pje­va­nji­ma, kra­ćim spje­vo­vi­ma… ili kako bismo sve već iza­bra­nu for­mu auto­ri­či­na izra­za u ‘dioni­ca­ma’, kao u čita­vu joj opu­su mahom bez inter­punk­ci­je, mogli defi­ni­ra­ti. U sva­kom slu­ča­ju posri­je­di je apso­lut­na slo­bo­da mašte, fan­ta­zij­ske ima­gi­na­ci­je, i namjer­no i slu­čaj­no ‘oneobičena/iskošena’ jezi­ko­tvor­nost, vrlo osob­no poima­nje sin­tak­se, svo­je­vr­stan sklad i logi­ka ‘reda u nere­du’, pogla­vi­to pro­mi­ca­nje duha i dušev­nos­ti ona­ko kako to danas čini rijet­ko tko u hrvat­sko­me pjes­niš­tvu: apart­no, izvor­no, za pone­kog čita­te­lja mjes­ti­mi­ce možda zali­hos­t­no, ‘nepro­nič­no’ ili ‘nepro­hod­no’, što kat­kad mogu­će svjes­no žrtvu­je i gra­ma­tič­ko-pra­vo­pis­nu nor­mu, sus­tav­nost i ujed­na­če­nost, a sve kako bi se nepostojećemu/‘nepostojećemu’ jed­na­ko koli­ko i toku svi­jes­ti te boga­tu pla­ne­tar­nom kul­tu­ral­no­me moza­iku autor­ski dalo što više maha i zama­ha. Tekst vodi pis­ca i on vodi tekst, a intim­no i opće, zavi­čaj­no, naci­onal­no i koz­mič­ko, etič­ko u vje­ri i erot­sko u puni­ni i titra­ji­ma, kolo­plet saz­dan od živo­ta i smr­ti, pa izno­va do živo­ta, pred čita­ocem se smje­nju­ju i pre­obli­ku­ju čas munje­vi­tom nepre­dvi­di­voš­ću čas pak smi­re­nom i smi­raj­nom urav­no­te­že­nos­ti. Lirski je subjekt pro­ša­ran sva­ko­vr­s­nim ožilj­ci­ma, ali ne manj­ka mu duho­vi­tos­ti, iro­ni­je, pod­smi­je­ha ni nade. Naprotiv. Ovako pišu rijet­ki, inte­lek­tu­al­no moć­ni i nači­ta­ni knji­žev­ni­ci snaž­no nagla­še­ne emo­tiv­nos­ti i, na zna­ko­vi­tim mjes­ti­ma, iskus­tve­no pomi­re­ni kako s namet­nu­tom tako i s onom pri­hva­će­nom osa­mom, goto­vo iza­bra­nom samo­ćom. Ostavljeno je čita­oče­vu izbo­ru i uku­su zaklju­či­ti o tomu je li ovo dje­lo auto­ri­či­no ponaj­bo­lje dosad ili nije, no nema sum­nje u to kako je riječ o jed­noj od naj­za­nim­lji­vi­jih suvre­me­nih hrvat­skih pjes­ni­ki­nja – pita­nje je da li (pro)čitanoj ili ne(pro)čitanoj – ali kri­tič­ki još uvi­jek zaci­je­lo nepra­ved­no zane­ma­re­noj Puljanki Nadi Grubišić (1954. – 2018.). ‘Staromodno’ bi možda bilo reći, ali ipak napi­ši­mo i to: u nje se i u njoj se susre­ću, doti­ču te pro­žim­lju – i vates i doc­tus… Rukopis ove zbir­ke i knji­ga pred vama još je jedan dio nje­zi­ne neo­bjav­lje­ne, a boga­te ostav­šti­ne koju ovaj nak­lad­nik pos­tup­no nas­to­ji preda(va)ti jav­nos­ti pri­bli­žu­ju­ći tako Grubišićevu, tu ‘Indijanku hrvat­ske poezi­je’, što šire­mu doma­ćem čita­telj­stvu”, piše ured­nik izda­nja Boris Domagoj Biletić.

Knjiga je objav­lje­na pot­po­rom Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske i Grada Pule, a izla­zi u Godini čita­nja 2021. u sklo­pu Nacionalne stra­te­gi­je poti­ca­nja čitanja.

Priredio B. V.