“HOW WE’LL LIVE TOGETHER” – 17. BIJENALE ARHITEKTURE U VENECIJI

Nakon što je dva puta odgođena, u subotu 22. svibnja napokon je otvorena 17. Međunarodna izložba arhitekture u Veneciji. Naravno, kao i sve drugo – u skladu s epidemiološkim mjerama – pa se tako ulaznice mogu kupiti isključivo u online prodaji, obavezno je mjerenje temperature na ulazu i dezinfekcija ruku, u prostore se pušta ograničeni broj posjetitelja, a smjer kretanja po izložbama je jednosmjeran. Osim toga u Italiji je još uvijek na snazi obveza nošenja maski ne samo u zatvorenim prostorima već i na otvorenom. Sve to, uz primjetno manji broj turista u Veneciji i poveći broj zatvorenih trgovina, restorana i hotela, čini okruženje ovogodišnjeg Bijenala pomalo čudnim ako ne i nadrealnim u usporedbi s onim prijašnjih godina.

Međunarodnu izložbu osmislio je umjetnički ravnatelj Hashim Sarkis, poznati libanonski arhitekt ujedno i dekan School of Architecture and Planning na MIT-u. Koncept pod nazivom “Kako ćemo živjeti zajedno”, a koji je, da ne zaboravimo, osmišljen još prije pojave pandemije, savršeno se uklapa u današnje stanje svijeta. Izložba je postavljena na tri lokacije, naime Centralnom paviljonu na Giardinima, u Arsenalu te Forte Margheri i uključuje 112 autora iz 46 zemalja s povećanom zastupljenošću sudionika iz Afrike, Latinske Amerike i Azije. U dijelu posvećenom nacionalnim izložbama predstavljena je 61 zemlja. Ovdje treba primijetiti da neki nacionalni paviljoni poput Kanade, Australije i Njemačke imaju isključivo virtualne postave kojima se pristupa preko aplikacija pametnih telefona, a paviljoni Kine, Kuvajta i Perua bit će otvoreni tek u lipnju dok su Češka i Venecuela odustale od izlaganja iako imaju vlastite paviljone na Giardinima.

„Trebamo novi prostorni ugovor”, rekao je Hashim Sarkis u ovodnom tekstu i dodao: “… U kontekstu širenja političkih podjela i rastućih ekonomskih nejednakosti, pozivamo arhitekte da zamisle prostore u kojima možemo živjeti zajedno. Pitanje ‘Kako ćemo živjeti zajedno?’ je socijalno i političko, ali i prostorno. Aristotel ga je postavio kad je definirao politiku, a odgovorio je s prijedlogom modela novog grada. Svaka generacija to pita i drugačije odgovara. U novije vrijeme društvene norme se brzo mijenjaju, rastuća politička polarizacija, klimatske promjene i velike globalne nejednakosti tjeraju nas da ovo pitanje postavimo hitnije i u različitom opsegu nego ranije. Paralelno s tim, slabost političkih modela koji se danas predlažu, prisiljava nas da na prvo mjesto stavimo prostor i možda poput Aristotela, pogledamo način na koji arhitektura oblikuje naseobine za razvoj potencijalnih modela kako bismo mogli živjeti zajedno.”

Glavna izložba započinje u dijelu Arsenala pod nazivom Corderie tj. bivšoj hali za izradu konopa dugačkoj više od 300 metara, stoga nadmoćni volumen ovog prostora uvijek predstavlja poveći izazov s kojim se autori postavljenih instalacija moraju suočiti. Predstavljeni projekti kreću se od analitičkih do konceptualnih, eksperimentalnih i testiranih, a za realizaciju se služe kako tradicionalnim tehnikama i pristupima tako i najnovijim komunikacijskim i biotehnološkim dostignućima. Izložba započinje fokusom na tijelo kroz instalacije u ulaznoj dvorani koje istražuju medijaciju između tijela i prostora u različitim okruženjima. ‘Your Restroom is a Battleground’ je projekt Matilde Cassani, Ignacio Galána, Iván Munuere i Joel Sandersa koji osim izložbene ima i praktičnu vrijednost jer ga se može vidjeti u javnom WC-u Bijenala koji ne samo da je izgubio oznake tradicionalno muško-ženske podjele, čime potencira razmišljanje o tome kako se arhitektura odnosi prema rodnim konceptima, već ukazuje i potrebu za uravnoteženijim odnosom prema našem okolišu pa na taj način arhitektura preuzima politička obilježja i stavlja se na prvu crtu bojišnice. Po ulasku u Arsenale, prvi prostor je ispunjen nizom skulptura nigerijske umjetnice Peju Alatise koje prikazuju figure i simbolička vrata. Ova instalacija pod nazivom Alasiri ili čuvari tajni, temelji se na izreci plemena Yoruba koja kaže da su ljudi poput vrata, ako vam dopuste ulazak, vi postajete njihovi čuvari tajni.

Nacionalni paviljoni imali su, kao i uvijek, prilično šaroliku kvalitetu ponude. Američki paviljon uredili su arhitekti iz Chicaga Paul Andersen i Paul Preissner, a tema je sveprisutnost drvenih konstrukcija kroz povijest američke gradnje, od skladišta iz 19. stoljeća do preko 90% današnjih američkih kuća koje su izrađene od drva. Drvena gradnja je jednostavna, jeftina i prilagodljiva i predstavlja najveći američki doprinos arhitekturi, no ipak, tvrde kustosi, u potpunosti je previđena. Ispred paviljona postavljena je upečatljiva drvena konstrukcija koja u potpunosti zakriljuje ovu neoklasičnu građevinu, dok su unutra prilično prostrano postavljeni modeli pojedinih građevina koje prate fotografije na zidovima.

Pod nazivom Uncertainties, španjolski paviljon uredio je tim četiri mlada kustosa iz Tenerifa: Andrzej Gwizdala, Domingo González, Fernando Herrera i Sofía Piñero koji su centralnu aulu ispunili instalacijom u formi “oblaka” od tisuća lebdećih papira iz portfolija projekata i aktivnosti koji svi skupa čine zbirku strategija koje odgovaraju na pitanje kako živjeti zajedno. U paviljonu su predstavljeni projekti koji daju prednost kreativnom procesu izvedenom na multidisciplinaran način i s jasno istaknutim pozitivnim društvenim utjecajem.

Danski paviljon pod nazivom “Con-nect-ed-ness”, usredotočen je na element vode i stvorio je vodeni ciklički tok koji povezuje ljude jedne s drugima i s prirodom, ističući da je “svijet jedan ciklički sustav koji svi zajedno stvaramo”, a prolazeći paviljonom dolazi se do čajne kuhinjice gdje se može dobiti čaj napravljen od aromatičnih biljki koje su uzgojene i osušene u samom paviljonu.

Izložba “Testimonial Spaces” Emilio Marína i Rodrigo Sepúlvede u nacionalnom paviljonu Čilea, predstavlja vrlo dojmljive slike na platnu koje ilustriraju neposredne priče kazivača iz jedne od reprezentativnih četvrti Santiaga koju je projektirao José María Caro. 500 svjedočenja transformirano je u 500 slika i predstavlja promišljanje o iskustvima kako su ljudi živjeli u toj zajednici, različitim povijesnim i političkim ciklusima koji su dio teritorija koji nastanjuju te kako sjećanje omogućava da sagledamo prošlost i na temelju toga stvorimo zajednički pogled.

Hrvatska se na Bijenalu predstavlja izložbom “Togetherness/Togetherless” konceptom riječkog multidisciplinarnog tima pod vodstvom arhitekta Idis Turata. Izložba je postavljena u prostoru veličine 70 m2 u Arsenalu, a ono što vidimo je ponešto zatvorena instalacija ili prostorna kompozicija načinjena od tri elementa, naime betonske stražarnice/bunkera koja ima konotaciju stuba u arhitekturi, oplate od stakloplastike koja predstavlja krov te čeličnog dijela brodskog trupa koji služi kao pod. Moguće je vidjeti da, kroz aproprijaciju elemenata industrijske i vojne baštine specifične za Rijeku, autori ne samo da rekontekstualiziraju ugrađene elemente već se i njihovom materijalnošću  direktno nadovezuju na projekt Rijeke Europske prijestolnice kulture koji je proveden pod sloganom “Luka različitosti”.  Za razliku od lepršave i vizualno privlačne 3D instalacije koja je Hrvatsku predstavljala na prethodnom Bijenalu arhitekture, ova prostorna kompozicija ima veću dozu autoreferentnosti, a njena težina, uzevši u obzir kako je završila industrija kod nas, nije samo doslovna.

S obzirom na to da će „pandemija doći i proći, ali pitanja poput klimatskih promjena, masovnih migracija, nejednakosti itd. neće nestati ako se ne riješe“, kako je rekao Hashim Sarkis, moglo bi se reći da su kustosi izložbi ovogodišnjeg Bijenala vrlo detaljno detektirali i analizirali sva navedena pitanja, a iako ponuđena rješenja još uvijek nisu toliko jasna, posjetitelj može osjetiti vrlo jasno izraženu namjeru, što uzevši u obzir neograničenost ljudske kreativnosti pruža nadu u pozitivan ishod.

Tekst i fotografije Boris BOGUNOVIĆ / Konstruktiva

Leave a Reply


9 + 2 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum