Izložba BARBARE MATEJČIĆ i ANE OPALIĆ „Jednog dana život će biti lijep“ u vodnjanskoj Apoteci

20.05.2021.

Audio-vizu­al­ne Izložba Barbare Matejčić i Ane Opalić nazi­va „Jednog dana život će biti lijep“ bit će otvo­re­na u subo­tu, 22. svib­nja u 19 sati u vod­njan­skoj Apoteci – pros­to­ru za suvre­me­nu umjetnost.

„Izložba „Jednog dana život će biti lijep“ nas­ta­vak je pro­jek­ta „Kad odras­tem, bit ću boga­ta­ši­ca“ kojim se zaus­tav­lja­mo u pros­to­ri­ma u koji­ma rom­ska dje­ca žive i u koji­ma mašta­ju o buduć­nos­ti. Da bi u tak­vim okol­nos­ti­ma ostva­ri­li svo­je želje, potreb­no je da budu nad­pro­sječ­no ustraj­ni, mar­lji­vi, nepo­ko­leb­lji­vi. Mnogi od njih to neće moći, kao što mno­ga dru­ga dje­ca na nji­ho­vom mjes­tu ne bi mogla. Nejednakost u kojoj odras­ta­ju, nedos­ta­tak je stvar­ne slo­bo­de da ostva­ru­ju svo­je snove.

„Dječje je siro­maš­tvo indi­ka­tor druš­tva. Koliko su nam siro­maš­na dje­ca, mi smo siro­maš­ni. U Hrvatskoj su dje­ca među naj­si­ro­maš­ni­ji­ma u Europskoj uni­ji, a rom­ska dje­ca su naj­si­ro­maš­ni­ja od siro­maš­nih. Žive u izo­li­ra­nim, segre­gi­ra­nim nase­lji­ma. Bez teku­će vode i kupa­oni­ce. Bez kana­li­za­ci­je. Neki i bez stru­je. Većina bez vlas­ti­tog kre­ve­ta i pros­to­ra za uče­nje. Bez inter­net­skog sig­na­la da bi mogli pra­ti­ti onli­ne nas­ta­vu“, piše u opi­su izložbe.

Projekt je dio Tjedana jed­na­kos­ti koje orga­ni­zi­ra­ju Centar za mirov­ne stu­di­je, Romska orga­ni­za­ci­ja mla­dih Hrvatske i ARTERARIJ, a odr­ža­va se u sedam gra­do­va diljem zem­lje – u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Kutini, Čakovcu, Belom Manastiru, Rijeci i Vodnjanu. Unutar jed­ne godi­ne, sva­ki čet­vr­ti Rom doži­vi dis­kri­mi­na­ci­ju. Tjedni jed­na­kos­ti te kam­pa­nja #ProBudiJednakost na druš­tve­nim mre­ža­ma upo­zo­ra­va­ju kako je dis­kri­mi­na­ci­ja nedo­pus­ti­va i da je na svi­ma nama da ruši­mo pre­dra­su­de i pro­mi­je­ni­mo tre­nut­nu situaciju.

Barbara Matejčić slo­bod­na je novi­nar­ka i spi­sa­te­lji­ca foku­si­ra­na na druš­tve­ne teme i ljud­ska pra­va. Piše redo­vi­to za tiska­ne i inter­net­ske medi­je u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. Radijske doku­men­tar­ce je radi­la za Treći pro­gram Hrvatskoga radi­ja. Surađuje s među­na­rod­nim istra­ži­vač­kim, medij­skim i ljud­sko-pra­va­škim orga­ni­za­ci­ja­ma. Nagrađivana je za svoj rad te je dobit­ni­ca neko­li­ko europ­skih sti­pen­di­ja. Autorica je knji­ge Kako ste? (izda­nje zak­la­de Heinrich Böll). Diplomirala je Hrvatski jezik i knji­žev­nost na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu.

Ana Opalić rođe­na je 1972. godi­ne u Dubrovniku. 1997. godi­ne diplo­mi­ra­la je TV i film­sko sni­ma­nje na Akademiji dram­skih umjet­nos­ti u Zagrebu. Bavi se foto­gra­fi­jom, vide­om i doku­men­tar­nim fil­mom. Samostalno izla­že od 1991. godi­ne. 2003. pred­stav­lja­la je Hrvatsku na Venecijanskom bije­na­lu (zajed­no sa Borisom Cvjetanovićem). 2009. dobi­la je 2. nagra­du na natje­čaj­noj izlož­bi T‑HTnagrada@msu.hr. 2016. godi­ne u koautor­stvu sa umjet­ni­com Vesnom Mačković dobi­la je 3.nagradu na izlož­bi T‑HTnagrada@msu.hr Osnivačica je web por­ta­la Suvremena hrvat­ska foto­gra­fi­ja (www.croatian-photography.com) Redateljica je i sni­ma­te­lji­ca dva doku­men­tar­na fil­ma Još jed­nom (Ana Opalić i Noah Pintarić, 2014.) i Lijek, 2018. Koji su pre­mi­jer­no pri­ka­za­ni na Zagreb Dox i Dok Leipzig film­skim fes­ti­va­li­ma. Objavila je dvi­je knji­ge foto­gra­fi­ja: Brsalje, 2017. i Dom, 2018. te u koautor­stvu sa arhi­tek­tom Davidom Kabalinom knji­gu Dubrovački kara­van­ski put, 2019. Živi i radi u Zagrebu.

Ova audio vizu­al­na izlož­ba nas­ta­la je uz finan­cij­sku podr­šku Europske uni­je, u okvi­ru pro­jek­ta „ARISE ROMA“, koji se pro­vo­di u sklo­pu pro­gra­ma Glavne upra­ve za pra­vo­su­đe i potro­ša­če, pro­gra­ma o pra­vi­ma, jed­na­kos­ti i gra­đans­tvu 2014 – 2020. Za sadr­žaj su isklju­či­vo odgo­vor­ni Centar za mirov­ne stu­di­je, Romska orga­ni­za­ci­ja mla­dih Hrvatske i Arterarij i ne može se sma­tra­ti služ­be­nim sta­vom Europske komisije.

Apoteku podr­ža­va­ju: Ministarstvo kul­tu­re RH, Grad Vodnjan, Istarska župa­ni­ja, TZ Vodnjan. U pros­to­ri­ma Apoteke poštu­ju se epi­de­mi­olo­ške mje­re – ogra­ni­če­njem bro­ja lju­di u pros­to­ri­ji, dezin­fek­ci­jom ruku i noše­njem maske.

Priredio B. V.