Otvorena Izložba fotografija Rina Gropuzza „ANDANTE GRAZIOSO“ u Bujama
Izložba riječkog fotografa Rina Gropuzza naziva „Andante grazioso“ otvorena je u petak, 21. svibnja u galeriji u Kuli Sv. Martina u Bujama, gdje su na četiri etaže izložene fotografije koje prikazuju žene, bilo da se radi o portretima ili aktovima. Izložbu je, u prisustvu umjetnika, otvorila ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Buje Rosanna Bubola, koja je i jedna od modela na izloženim fotografijama, naglašavajući da je žena uvijek subjekt, a ne objekt, te pozvala posjetitelje da ih na ovim fotografijama pokušaju gledati i u oči.
Za stručan osvrt bio je zadržen Eugen Borkovsky koji je kazao: “Rino Gropuzzo predstavlja nekoliko nizova fotografskih radova različitih datacija. Iz svog bogatog asortimana odabire četiri manje serije koje nude svjetlosne bilješke figura ili portreta ženskih osoba u pažljivo biranim, ali znakovitim prostorima i/ili situacijama. Često odbacivanje kolora, a ostavljanje tamo gdje boja biva nosilac ideje, iskazuje se kao bitna karakteristika izložbenog projekta. Rinov postav fotografskih zapisa spoj je poetike i zanata. Na radovima nalazimo uvijek motiv žene, djevojke, koje otkrivamo u začudnim prostorima. Većinom se radi o režiranim scenama, ali su prisutne i improvizacije na rubu slučajnosti. Sve ponuđeno zadovoljava kompozicijske, kolorističke, tonske i tematske kvalitete. Ovdje predstavljeni aktovi i portreti svojevrsni su kontrapunkt kozmetički dorađenim tijelima koja podliježu trendovima. Nameće se dojam zaustavljenih pokreta koji se očitavaju kao psihološko stanje. Poze modela autor vješto prepliće, i pred nama se pokazuju tijela koja su u isto vrijeme opuštena i napeta, mirna i u pokretu. Osobe na radovima su uvijek same u neuobičajenom prostoru. One mogu biti muze, boginje ili vještice. Nemaju sugovornika. Često imaju atribucije kojima je raspon od prozaičnih do mitoloških. Na njima nalazimo baletsku odoru, perike, draperije, uvijek su skladne, djelomično ili sasvim nage, bez srama. Zapažamo ih u pokretu, ponekad u svojevrsnoj meditaciji, a ponekad u pozi žene željne ljubavi.
„Među izloženim je serija fiktivnih povijesnih reminiscencija gdje je ostavljen kolor koji igra značajnu ulogu, kako u iskazu tako i percepciji radova. Posebni segment ove prezentacije je niz izuzetnih portreta. I ovdje su uvijek ženska lica sa zanimljivim atribucijama ili zabilježene neobičnim rakursima. Dvije serije radova nude nježnu putenost suprotstavljenu grubom interijeru. Zapušteno tvorničko postrojenje efektna je scenografija djevojci u baletnoj odori, a napuštena uljara golišavoj djevojci koja se pridržava ili oslanja na elemente postrojenja. Oba elementa, model i scenografija, potpuno su realno predstavljeni i nude ideju rituala. Radovi osciliraju između doživljenog, dokumentarnog i fikcije, dok se pred nama tijelo pretvara u znak. Odnos mogućeg i bajkovitog umjetnik prelazi s lakoćom, dodiruje promišljanja koja pripadaju sferi podsvjesnog, te nižući motive dodiruje temu izbjegavanja svijesti o ljudskosti. Rino nas izaziva temama koje ga interesiraju, a koje, filtrirane kroz njegov objektiv, predstavljaju sasvim neuobičajeno. Želeći naglasiti putenost modela autor bira prostore koji su grubi, zaprljani i neuređeni. Prostori s likovima uklopljeni su u prostor galerije. Izložbeni se prostor pretvorio u dom ovih bića u kojem smo mi, promatrači, zapravo gosti. Ali, likovi pozivaju na uviđaj. Postavljaju pitanje: Da li naša senzibilnost može podnijeti našu tjelesnost?“
Rino Gropuzzo je rekao da je slučajno ispalo da su po katovima kule kronološki poslagani ciklusi, tako da su prizemlju najstarije fotografije, portreti koje je uglavnom radio u Milanu 90-ih godina, a gornja tri kata prikazuju radove realizirane u zadnje četiri godine i uključuju fotografije iz ciklusa posvećenog riječkoj industrijskoj arheologiji, nastale u baroknoj palači bivše šećerane, mlinu na Žaklju, energani. Za kraj je dodao da je krenuo s novim ciklusom naziva “Beautiful over fifty” u kojem ponovo snima neke od svojih modela od prije trideset godina, koje sada u zreloj dobi dokazuju da su godine samo broj.
Izložba je realizirana sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske kroz Talijansku uniju, a može se posjetiti do 26. svibnja.
Tekst Lidija KUHAR
Fotografije Marko ŠORGO
