26. Sa(n)jam knjige u Istri: Dorta Jagić u programu Poezija liječi

Može li poezija razboljeti?

• Predzadnji dan sajma, u subotu 12. lipnja u sklopu programa Poezija liječi, sajamskoj publici predstavila se jedna od najznačajnijih suvremenih domaćih pjesnikinja Dorta Jagić, autorica šest pjesničkih zbirki, koja osim poezije piše i kratke priče, putopise, eseje i dramske tekstove.

Svoje predstavljanje Dorta Jagić započela je srdačno, duhovito i pomalo autoironično pitajući sebe, a i publiku liječi li poezija doista i koliko nam je svima potrebna njezina ljekovitost. Od svojih šest zbirki odlučila je predstaviti pjesme iz druge „Tamagochi mi je umro na rukama“ i posljednje „Kafkin nož“. „Susjeda je jutros zašla k nama / i rekla: sjest ću na trenutak.“ tako u dva stiha glasi prva pročitana „Pjesma o vječnosti“ minimalna, ludistička i složena pjesma što istovremeno tematizira svakodnevicu u kojoj nas beskonačno gnjave dosadni susjedi, ali i uz nešto ironije relativizira vječnost personificirajući je kao pomalo dosadnu poznanicu koja je zasjela u našem domu i ne pada joj na pamet tako skoro otići. Uslijedio je „Mjesec“ melankolična i tajnovita ugođaja u kojem su ljudi „počeli piti vodu samo zato što se ne smije“ i tako popili svu mjesečinu. U svemiru „Pramreže“ „pauci riču glasnije od lavova“, a u „Mravljoj kiselini“ progutanom mravu preostaje jedino konstatirati da je ljudsko biće „glina unakažena razumom.“. Sklopivši korice prve zbirke, Dorta Jagić zaključila je kako vremenski odmaci čine poeziju donekle distantnom i samom autoru, opet autoironično konstatirajući kako je ona sama nekad bila puno originalnija i kako joj nedostaju stanja inspiracije iz kojih je pisala navedene stihove.

Zbirka „Kafkin nož“ sastoji se od šest ciklusa, a autorica je napomenula da su joj u oblikovanju „Ciklusa o viktorijanskim pionirkama i pustolovkama“ osobito inspirativne bile knjige poezije „Mauzolej: trideset i sedam balada iz historije napretka“ Hansa Magnusa Enzensbergera te „Antologija Spoon Rivera“ Edgara Leeja Mastersa, u obliku monoloških epitafa u slobodnim stihovima o sudbinama stanovnika gradića američkog Srednjeg zapada. Iz navedenog ciklusa Dorta Jagić pročitala nam je pjesme „Annie Londonderry“ o prvoj biciklistici, proslavljenoj, ali i zaboravljenoj jer „ Svijet probavlja i zaboravlja da je osvojen. Ima lošu memoriju i dobar tek.“ Njezina imenjakinja Annie Edson Taylor opjevana je kao prva žena koja se bacila niz slapove Nijagare u bačvi na kojoj je pisalo „Queen of the Mist“.

U stanci prije čitanja pjesama iz sljedećeg ciklusa pjesnikinja je preformulirala svoje pitanje s početka predstavljanju iz liječi li poezija doista u pitanje može li poezija razboljeti aludirajući pri tom na zamke biografizma, romantičarsko gledište na ulogu i značaj same pjesnikove ličnosti te stereotipne predodžbe o pjesniku mučeniku izjedenom tuberkulozom ili alkoholom. „Pjesnici su se od toga obranili, danas trče i koriste micelarnu vodu“, konstatirala je Jagić šarmantno, duhovito i ne bez sebi svojstvene ironije, na što je publika uzvratila srdačnim pljeskom i vedrim, spontanim smijehom. Nakon toga uslijedilo je čitanje pjesama „Vjera sjevera“ iz ciklusa „Crno-bijeli portreti ljudi iz svakojakih daljina“, „Smrt u Milanu“ iz ciklusa „Portreti crnih i bijelih dana. Kronike kamenja i kišobrana“, zamišljena kao hommage manekenkama žrtvama modne industrije čija su „imena lijepa kao večernja zvona u Milanu zadnjeg dana svijeta.“. Dorta Jagić svoje predstavljanje završila je pjesmom „Istambulski nar“ iz ciklusa „Portreti gradova iz stare putovnice“, a publika se imala prilike upoznati s njezinim proznim stvaralaštvom istog dana u 19.30 u sklopu programa Suton uz knjigu.

Dorta Jagić rođena je 1974. u Sinju. Diplomirala je filozofiju i religijske znanosti u Zagrebu. Dosad je objavila zbirke poezije „Plahta preko glave“, 1999. za koju je nagrađena pjesničkom nagradom Goranovo proljeće za debitante, uslijedile su zbirke: „Tamagochi mi je je umro na rukama“, 2001., „Đavo i usidjelica“, 2003., „Kvadratura duge“, 2007., „Kauč na trgu“, 2011., „Kafkin nož“, 2015., te knjige proze „Kičma“, 2009., „S tetovažom nisi sam“, 2011., „Mali rječnik biblijskih žena“, 2013.  i najnovija „Noć na Zemlji“, 2020. koju je pulskoj publici predstavila istog dana u sklopu programa Suton uz knjigu. Uz knjige poezije i proze Dorta Jagić  napisala je i putopise „Prolazi i pukotine“, 2015., i knjigu eseja „Veće od kuće“, 2018. Njezine pjesničke knjige te pojedini ciklusi prevođeni su na brojne jezike, a uvrštena je i u domaće i stane antologije pjesništva. Osim pjesničke nagrade Goranovo proljeće za debitante, 1999. dobila je i međunarodnu nagradu Balkan Grand Prize for Poetry, 2007. u Rumunjskoj, te The European Poet of Freedom Award u Poljskoj, 2014., za knjigu „Kauč na trgu“. Dobitnica je i Goranovog vijenca 2017. za ukupan doprinos hrvatskoj poeziji, te nagrade hrvatskog PEN-a Višnja Machiedo za knjigu eseja „Veće od kuće“, 2019. Dugi niz godina vodi radionice pisanja poezije, te prevodi poeziju i prozu s njemačkog i engleskog jezika. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.

Tekst Dušanka BABIĆ

Fotografije iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri

Leave a Reply


7 + = 11

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum