Recenzija – Alena Mornštajnová: „Tihe godine“ (Hena com, 2020.)

Dom potisnutih osjećaja i neizgovorenih tajni

• Roman „Tihe godine“ Alene Mornštajnove tragična je i uzbudljiva priča, u prvom redu o teškom i složenom odnosu jednog oca i njegove kćeri, a čije se nijanse u potpunosti mogu razumjeti tek na pozadini šire priče o tri generacije jedne razgranate obitelji, čije su članove vezivali snažni osjećaji ljubavi, ali i zamjeranja, bračni, generacijski i ideološki sukobi, neskladi karaktera i tragični trenutci koji su mijenjali živote aktera na način da poslije njih više ništa nije bilo isto. Roman, u kojem se isprepliće povijesno i intimno, prati češku obitelj Žak od vremena neposredno pred Drugi svjetski rat do prve dekade dvadeset i prvog stoljeća. I kao što bi Lav Nikolajevič Tolstoj rekao: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“ tako je i obitelj Žak  nesretna na svoj način, a glavni uzrok nesreće obavijen je tajnom.

Šutljiva, nesigurna i ranjiva djevojčica

Glavna junakinja Bohdana Žaková odrasta s krutim i emocionalno nedostupnim ocem Svatoplukom i pomajkom, nježnom i empatičnom Bělom koja nastoji unijeti toplinu u dom pun potisnutih osjećaja i neizgovorenih tajni. Iako savršeno dobro čuje i nema nikakvih tjelesnih oštećenja govornih organa, Bohdana ne govori. Odlasci defektolozima i dječjim psiholozima ne daju nikakve rezultate. Djevojčica je šutljiva, nesigurna i ranjiva. Bohdanina tišina traje od njezine druge godine, od majčine smrti.

Prateći napetu radnju romana, saznajemo da je Bohdana rođena 1980., nakon dvadeset i pet godina braka svojih roditelja, majčinom rukom na poleđini njezine prve fotografije napisano je kako je ona čudo i dar s neba, međutim, nakon majčine smrti i grube scene kad je bolom shrvani otac, izgubivši svu samokontrolu, urlajući protresa i odguruje o zid, među njima otvara se ponor nepremostive tišine. „Postoje različite vrste tišine. Ugodna tišina, tišina koja potiče na san, tišina u kojoj se veseliš dolasku nekog bliskog, ali i teška tišina puna očekivanja da će u sljedećem trenutku biti prekinuta vikom ili nekom osornom primjedbom. Tišina naše kuće bila je nervozna i krhka, ispunjena neizgovorenim riječima. Postojala je prijetnja da će se poderati i sve će se zadržane riječi prosuti, ostati visjeti u zraku i više ih se nikad neće moći zaboraviti.“

Senzibilna Bohdana s pravom naslućuje da se u pozadini očeva ponašanja krije još neka bol osim one za voljenom suprugom, odnosno njezinom majkom i kada je baka na samrti oslovi imenom „Blanka“ započinje njezina potraga za istinom. Očeva štura, na brzinu smišljena objašnjenja Bohdanu ne zadovoljavaju, već samo izazivaju u njoj još dublje sumnje i potiču na još pomniju potragu. I slažući komadić po komadić obiteljske povijesti Bohdana dolazi do istine, ali i do svojevrsnog iskupljenja za traume koje su se u njezinoj obitelji taložile generacijama.

Brojna i siromašna obitelj

Njezin otac Svatopluk Žak rođen je 1935. u brojnoj i siromašnoj obitelji koja svojoj djeci osim zvučnih imena: Doubravka, Hedvika, Rostislav i Svatopluk i nije mogla bogznašto pružiti. Svatoplukov otac, predratni komunist, zadojen idejama o pravednijem svijetu, oblikovao je u sinu sličan svjetonazor, a hladnoj, praktičnoj i čvrstoj majci, glavni cilj bio je očuvati živote svoje djece u turbulentnim vremenima pa im, osim bolesnoj Hedviki, i nije uspjela pružiti potrebnu nježnost. Briga o četvero djece, slab životni oslonac u nepraktičnom suprugu idealistu, hapšenja i deportacije susjeda Židova prije rata i susjeda Nijemaca poslije rata, glad, oskudica, siromaštvo, bolesti, povijesne turbulencije koje se odvijaju ne vodeći računa o željama, potrebama i bolima malog čovjeka, sve to izazvalo je u njoj skepsu, pesimizam i rezignaciju sličnu onoj u pjesmama „Seosko groblje I“ i „Seosko groblje II“ Antuna Šoljana koje je uglazbio Arsen Dedić, a čija se najdublja istina zrcali u stihovima: „Jedino su stare žene rekle da od toga neće biti dobra.“, žene preko čijih se leđa prelomilo dvadeseto stoljeće sa svim svojim ratovima, revolucijama, dramatičnim smjenama ideologija i politika, a njihovim kćerima i unukama kao da je bilo suđeno baštiniti transgeneracijske traume svojih majki i baka. Stoga ne čudi da je upravo baka, premda nesvjesno, glavni pokretač Bohdanine potrage za istinom i da je opis njezinih suza, na samom početku romana, prva Bogdanina spoznaja o prikrivenim tugama odraslih.

Unatoč lošoj startnoj točki, odnosno odrastanju u disfunkcionalnoj obitelji koju je rat još dublje ranio, Svatopluk odrasta u ambiciozna mladića koji u socijalističkoj Čehoslovačkoj uspješno napreduje na društvenoj ljestvici, i to prilično časno, sve do trenutka kad iznevjeri prijatelja čiji je sin emigrirao na Zapad, ni ne sluteći da će vrlo brzo slična sudbina snaći i njegovu obitelj. Šezdesete godine dvadesetog stoljeća doba su Svatoplukova poslovnog uspjeha, ali i osobne sreće. Oženjen je pijanisticom Evom s kojom ga, unatoč različitim socijalnim podrijetlima i povremenim ideološkim neslaganjima, veže nježna i strastvena ljubav, imaju ljupku i talentiranu kćer Blanku, a Svatopluk s položaja zamjenika direktora napreduje do pozicije direktora narodnog poduzeća, osim toga i ugledan je partijski funkcionar kojem se ne sviđaju karijerizam, licemjerje i koristoljubivost. Kći Blanka odrasta u lijepu, samouvjerenu i ambicioznu djevojku, studira klasičnu glazbu na konzervatoriju, a iz hobija bavi se suvremenom rock i pop glazbom, s grupom prijatelja osniva bend i sanja o odlasku iza Željezne zavjese. Taj san joj se i ostvaruje, ali pod tragičnim okolnostima: nemoralna ponuda poznate lokalne zvijezde nakon koncerta, razdor i svađa u bendu, tuča, alkohol, vožnja u pijanom stanju, zgaženi biciklist kojem se moglo pomoći, ali preplašeni i alkoholizirani mladi ljudi postupili su neodgovorno, nepromišljeno pa i nemoralno, s kobnim posljedicama. Blanka koja je sjedila za volanom očeva automobila, našla se u nevolji i pod plaštom koncerta klasične glazbe roditelji joj omogućuju bijeg na Zapad, prije no što su se razjasnili detalji nesreće koju je skrivila.

Svatoplukova tregedija

Tu počinje Svatoplukova osobna tregedija, činilo se da bi je kasno rođenje još jednog djeteta moglo malo ublažiti, no nakon rođenja druge kćeri Eva sve češće pobolijeva i umire, a Svatopluk indirektnim krivcem za sve smatra skromnu i nježnu Bohdanu koja mu nije ni približna zamjena za darovitu, samouvjerenu i blistavu, ali u osnovi sebičnu i neodgovornu Blanku, čije mane Svatopluk zaslijepljen nostalgijom i nekritičkim obožavanjem starije kćeri odbija vidjeti. Pred kraj romana simbolika tišine kao nemogućnosti istinske komunikacije i prenošenja poruke isključivo riječima, produbljuje se time što ocu moždani udar oštećuje centar za govor, pa je prinuđen savladavati načine komunikacije s kćeri u tišini, mimikom, gestama, emocijama, intuicijom, načine do tada svojstvene samo njoj.

Roman se sastoji od prologa i dvadeset poglavlja. Radnja se odvija  paralelno u dvije fabularne linije u kojima se isprepliće Bohdanina sadašnjost i očeva prošlost, a da su one neraskidivo povezane naglasila je Mornštajnová tako da završnom rečenicom svakog poglavlja koje Bohdana ispripovijeda u prvom licu započinje sljedeće poglavlje u kojem se u trećem licu pripovijeda o njezinom ocu. Poglavlja posvećena Svatopluku naslovljena su jednostavno „Otac“, a ona posvećena Bohdani „Kći“. Završno dvadeseto poglavlje u kojem se tajne razotkrivaju, maske i kulise padaju, a akteri se suočavaju s bližnjima, ali i sa samima sobom, nosi naslov „Otac i kći“. Do samog kraja neočekivani rasplet ostavlja otvorene mogućnosti za neka nova poglavlja u pripovijesti o obitelji Žak, čiji bi naslovi mogli biti „Otac i kćeri“ i „Sestre“, ali ta moguća učitavanja mudra autorica prepušta čitateljskoj imaginaciji.

„Tihe godine“ roman je o nerazumijevanju, o gubicima i njihovim dugoročnim posljedicama, o potrazi za identitetom, teškim odlukama, promašenim očekivanjima i otuđenju kao posljedici izostanka komunikacije. Alena Mornštajnová pripovijeda emotivno, ali odmjereno i bez patetike, dubinski i uvjerljivo karakterizirajući svoje likove i prikazujući njihove odnose iznijansirano, katkad samo u nagovještajima, dovoljnim da se zahvati ono suštinsko. Mjestimice prigušen emotivni naboj, suptilna psihološka karakterizacija likova i dobro razrađena kompozicija najupečatljivije su odlike ovog izvrsnog romana, a da pripada samom vrhu suvremene češke književnosti dokazala je Mornštajnová i svojim prethodnim djelima od kojih je u nas najpoznatiji roman „Hana“ koji kroz sudbinu glavne protagonistice Hane prati sudbinu jedne židovske obitelji od tridesetih godina prošlog stoljeća do Drugog svjetskog rata i poraća. Roman „Tihe godine“, autentično dočaravajući međuljudske odnose kroz intimnu obiteljsku dramu, također govori o sudbini pojedinca koja je u velikoj mjeri određena obiteljskim i društvenim prilikama. Roman je u nas objavljen u rujnu prošle godine u izdanju nakladnika Hena com, a s češkog ga je prevela Sanja Milićević Armada.

Tekst Dušanka BABIĆ

Leave a Reply


8 + = 16

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum