Lea Popinjač izlaže u MMC galeriji Grada Umaga

12.08.2021.

Izloženi su radovi iz ciklusa Koža

U MMC gale­ri­ji Grada Umaga, u petak, 6. kolo­vo­za, pred­stav­lje­ni su recent­ni rado­vi zagre­bač­ke umjet­ni­ce Lee Popinjač iz cik­lu­sa Koža. Riječ je o sli­ka­ma-relje­fi­ma, sli­ka­ma-objek­ti­ma i ins­ta­la­ci­ja­ma (mate­ri­jal: papir, teh­ni­ka: akva­rel) koje na temu „kože“ (pro­jekt „Starenje“) auto­ri­ca razvi­ja još od 2016. godi­ne, a u ovoj izlož­bi pred­sta­vit će pogla­vi­to naj­no­vi­je rado­ve nas­ta­le tije­kom 2021. godine.

U pri­sus­tvu auto­ri­ce, izlož­bu su otvo­ri­le kus­to­si­ca Višnja Slavica Gabout i Viša struč­na surad­ni­ca za kul­tur­na doga­đa­nja i mani­fes­ta­ci­je iz Ustanove Festum prof. Sanja Benčić koja je, poz­dra­viv­ši pri­sut­ne, pred­sta­vi­la umjet­ni­cu kroz neko­li­ko crti­ca iz nje­nog živo­to­pi­sa. Doznali smo tako da je Lea Popinjač  magis­tra edu­ka­ci­je likov­ne kul­tu­re, rođe­na 1981. u Zagrebu, u kojem i sada živi i radi. Godine 2003. diplo­mi­ra­la je na zagre­bač­kom Tekstilno-teh­no­lo­škom fakul­te­tu, zatim 2012. godi­ne na ALU, nas­tav­nič­ki odjel, u kla­si prof. Zlatana Vrkljana. Radila je kao pro­fe­so­ri­ca likov­ne umjet­nos­ti, a od 2020. godi­ne stal­no je zapos­le­na na TTF‑u, tre­nut­no u umjet­nič­ko-nas­tav­nom zva­nju docen­ti­ce. Kontinuirano sli­ka i izla­že na samos­tal­nim i skup­nim izlož­ba­ma, sudje­lu­je na umjet­nič­kim rezi­den­ci­ja­ma i likov­nim sim­po­zi­ji­ma u zem­lji i ino­zem­s­tvu te osmiš­lja­va i vodi likov­ne radi­oni­ce. Godine 2016. bora­vi­la je na dvo­mje­seč­noj rezi­den­ci­ji u Cite Internationale des Arts u Parizu (Francuska). Članica je HDLU‑a i Tekstilne sek­ci­je ULUPUH‑a, a zajed­no s Martom Živičnjak i Irenom Topić čla­ni­ca umjet­nič­ke gru­pe EDU GRUPA. Dobitnica je likov­ne nagra­de 5. bije­na­la sli­kar­stva „Ivana Vraneković – Vladimir Dodig Trokut, umjet­ni­ci umjetniku”.

Kustosica pro­jek­ta i auto­ri­ca pred­go­vo­ra kata­lo­ga izlož­be, povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i likov­na kri­ti­čar­ka, Višnja Slavica Gabout kaza­la je da je ovim pro­jek­tom i rado­vi­ma Lee Popinjač bila odu­šev­lje­na čim ih je, pri­je neko­li­ko godi­na, prvi put vidje­la te se odmah slo­ži­la da bi bilo sjaj­no nas­ta­vi­ti radi­ti u tom smje­ru. Umjetnica je ovu kon­cep­ci­ju stva­ra­la još dok je bila na rezi­den­ci­ji u Parizu, pa su tamo neki rado­vi već bili izlo­že­ni. To je tzv “work-in-pro­gress” jer je ide­ju razvi­ja­la, godi­na­ma joj se vra­ća­la i stal­no s tim eks­pe­ri­men­ti­ra­la. „Kad smo doš­li do toga da bi se ovaj cik­lus mogao zva­ti Koža, zvu­ča­lo mi je to straš­no ins­pi­ra­tiv­no, jer to može biti spoj i siner­gi­ja neko­li­ko raz­li­či­tih medi­ja. Dvodimenzionalne rav­ne plo­he papi­ra, auto­ri­ca tran­sfor­mi­ra u tro­di­men­zi­onal­ne relje­fe, stva­ra­ju­ći dina­mič­nu igru ispup­če­no­ga i udub­lje­no­ga, line­ar­no­ga i pros­tor­no­ga, zaob­lje­no­ga i rav­no­ga, pos­ti­žu­ći u rado­vi­ma pro­čiš­će­nost, proz­rač­nos­ti i jed­nos­tav­nos­ti. Dobivši tek­s­tu­re i struk­tu­re, umjet­ni­ca pove­zu­je i tek­s­til, jer je to na neki način tka­nje, odnos­no utka­la je u te svo­je rado­ve i ono što je tek­s­til­no i ono što je sli­kar­sko-gra­fič­ko i ono što je kipar­sko, te mije­ša­ju­ći medi­je dobi­la nešto izra­zi­to iza­zov­no.” istak­nu­la je kustosica.

“Koža, oko koje se danas vrti cije­la indus­tri­ja, naš je naj­ve­ći organ koji u pro­sje­ku obu­hva­ća oko dva kva­dra­ta povr­ši­ne, a tan­ka je po pri­li­ci oko dva mili­me­tra, i koli­ko god se mi tru­di­li svim tim poma­da­ma i kre­ma­ma da je odr­ži­mo i koli­ko god u nju ula­ga­li, mi ipak sta­ri­mo, jer koža je narav­no pod­lož­na sta­re­nju. Posebno se to odno­si na kožu lica, na kojoj nas­ta­ju bore, i te su bore, koli­ko god se to neko­me svi­dje­lo ili ne, odraz ne samo vanj­skih ele­me­na­ta koji na nju utje­ču, nego i onih unu­tar­njih. Dakle, koža i te bore u koži su na neki način pej­zaž unu­tar­njeg živo­ta auto­ra odnos­no nosi­te­lja te kože. I ako net­ko nas­to­ji sakri­ti svoj unu­tar­nji pej­zaž i duhov­nost. ne može to radi­ti dugo i bes­kraj­no jer koža odra­ža­va ono što je u nama. U ovo­me cik­lu­su Lee Popinjač taj pro­ces sta­re­nja možda nas neće pres­tra­ši­ti, nego će nas vje­ro­jat­no zadi­vi­ti, uvest će nas u neka­kav umjet­nič­ki dio, jer ona pri­la­zi temi kože s neko­li­ko stra­na. Kožu ne opi­su­je, nego u njoj nala­zi poti­caj da ju likov­no istra­žu­je, nje­ge struk­tu­re, tek­s­tu­re, i da onda u sve­mu tome da sebe i da kroz ovak­vu temu pre­zen­ti­ra svoj način izra­ža­va­nja. Krenuvši od pot­pu­no jed­nos­tav­nih stva­ri, dvo­di­men­zi­onal­nog papi­ra i akva­rel­ne boje, na kra­ju je dobi­la besko­nač­no bogat­stvo likov­nos­ti i vizu­al­nog izra­za.”, pojas­ni­la je Gabout.

Lea Popinjač o svom pro­jek­tu kaže: “Vodila me osje­til­nost i tak­til­nost reljef­nos­ti sli­kar­ske povr­ši­ne koju sam nas­to­ja­la ople­me­ni­ti i dodat­no per­so­na­li­zi­ra­ti tek nez­nat­nim kolo­ris­tič­kim inter­ven­ci­ja­ma. Reljefnu povr­ši­nu, „bore i nabo­re“, dobi­la sam tako što sam prvo moči­la papir, zatim ga gužva­la for­mi­ra­ju­ći gru­du, koju sam potom ras­tva­ra­la i pros­ti­ra­la na hori­zon­tal­nu pod­lo­gu. Tako polo­žen, još mokar, poda­tan i ugru­bo nabra­ni papir dodat­no sam s paž­njom nabi­ra­la prsti­ma, sva­ki rad raz­li­či­to, kod jed­nog stva­ra­ju­ći sit­ne i plit­ke, kod dru­gog dub­lje i krup­ni­je nabo­re, što je rezultiralo
vari­ra­njem u inten­zi­te­ti­ma i rit­mo­vi­ma izmje­ne kon­tras­ta svje­tla i sje­ne povr­ši­ne. Kolorističke inter­ven­ci­je  izvo­di­la sam pola­ko i pos­te­pe­no, slo­je­vi­tim lazur­nim nano­si­ma akva­rel­ne boje. Pri tome sam viško­ve pig­me­na­ta dodat­no ukla­nja­la, a nakon što bi se pret­hod­ni sloj osu­šio, ponav­lja­la bih pos­tu­pak. Malo-poma­lo, talo­že­njem više ili manje tran­s­pa­rent­nih slo­je­va, nas­ta­ja­le su kože, sta­ri­je ili mla­đe, svje­tli­je ili tam­ni­je puti, sva­ka sa svo­jom ispri­ča­nom i još neis­pri­ča­nom pričom.”

Izložba se može posje­ti­ti do 25. kolovoza.

Tekst i foto­gra­fi­je Lidija KUHAR